Deset utakmica

PRVIH 900 MINUTA Tomić u deset kola osvojio isto bodova kao i Bjelica, ali rezultati su puno bolji od igre

Denis Frančišković

ISTI UČINAK - Goran Tomić i Nenad Bjelica/Foto PIXSELL

ISTI UČINAK - Goran Tomić i Nenad Bjelica/Foto PIXSELL

Goran Tomić u deset je utakmica osvojio 20 bodova, jednako kao i Nenad Bjelica, trener drugoplasiranog Osijeka. Istina, Bjelica je praktički ostao bez titule jer gubitak svakog boda u mrtvoj utrci s Dinamom skupo se plaća, dok je Tomić vratio Rijeku u mrtvu utrku za treće mjesto i Europu



RIJEKA Nogometaši Rijeke na Poljudu su odigrali desetu prvenstvenu utakmicu pod vodstvom trenera Gorana Tomića. Svakako rezultatom i igrom ne mogu biti zadovoljni, no podvuče li se crta nakon prvih 900 minuta, ukupan dojam je solidan.


Rezultati su puno bolji od igre, preciznije, zaslužuju vrlo dobru ocjenu, dok igrom većina ni struke niti navijača nije zadovoljna. Dojam je često ono što prvo dolazi do izražaja, a u konačnici gledaju se činjenice. Sve po onoj »prvo treba pogledati ljestvicu«. A što kaže ona, kao i forma momčadi pod Tomićem i njegovi rezultati s dotad uzdrmanom momčadi?


Tomić je u HNL-u ostvario šest pobjeda u nizu (Slaven Belupo, Varaždin, Gorica, Šibenik, Lokomotiva, Istra 1961), dvaput remizirao (Slaven Belupo, Osijek) i dvaput izgubio derbije (Dinamo, Hajduk). Ukupno je pod njegovom palicom osvojeno 66,6 posto bodova.




Još preciznije, Tomić je u deset utakmica osvojio 20 bodova, jednako kao i Nenad Bjelica, trener drugoplasiranog Osijeka! Istina, u tom istom razdoblju Bjelica je praktički ostao bez titule jer gubitak svakog boda u mrtvoj utrci s Dinamom skupo se plaća, a Tomić je vratio Rijeku u utrku za treće mjesto i Europu. U tome su Bijelima pomogli i lošiji rezultati Gorice, no oscilacije svih momčadi izuzev Modrih ove su sezone pravilo. Svakako sve bi bilo još puno bolje i s pokojim bodom više…


Prodrmana momčad


Četiri kola prije kraja Bijeli za Goricom zaostaju četiri boda, ali imaju sasvim pristojnu poziciju da je ugroze na trećem mjestu. Naravno, osvoje li Zagrepčani Kup, što je vrlo izvjesno jer sve drugo bi predstavljalo veliku senzaciju, i četvrto mjesto bit će polazište za Konferencijsku ligu. Goricu čeka pakleni raspored, prvo joj dolazi Osijek, pa je gost Hajduka, domaćin je Dinamu, pa u zadnjem kolu gost Rijeke!


Iz perspektive Bijelih dobro je što jednu utakmicu igraju s pratiteljem Hajdukom u kojoj obje momčadi mogu izgubiti dva boda te što bi njihova »meč lopta« u nekim kombinacijama mogla biti na Rujevici. Rijeku ovog vikenda pak čeka domaći derbi s Dinamom te dva vezana gostovanja (Slaven B., Varaždin) uoči posljednjeg kola. Neizvjesnosti neće nedostajati…


Što je Rijeka dobila s dolaskom novog trenera i koji su igrači dobitnici, odnosno gubitnici u kratkom razdoblju? Prije svega, Rijeci je hitno trebao rezultat i bodovni pomak, u čemu je momčad profitirala. Tomić je promijenio sustav i vratio napadački nogomet. Prodrmao je u ključnom trenutku i poprilično je standardizirao momčad u čijoj igri naravno ima i evidentnih problema.


Nevistić i Tomečak odigrali su svih 900 minuta, a isto bi se vjerojatno dogodilo i Andrijaševiću, Galoviću i Capanu da nije bilo žutih kartona. Novi trener od početka je vratio u život Murića, koji je uz Tomečaka i Nevistića odigrao svih deset utakmica s gotovo punom minutažom, ali i Drmića, koji je dobio prednost pred Kulenovićem i u tom razdoblju najviše, četiri puta pogađao protivničku mrežu.


Dvadeset igrača


Momčad pod novim trenerom daje u prosjeku skoro dva gola po utakmici (1.8) što je dobar pokazatelj, a prima manje od jedan (0.9). Gol-razlika vraćena je u pozitivu s 18 zabijenih i 11 primljenih pogodaka, gol nije zabijen u dvije, a primljen u četiri utakmice. U Tomićevom mandatu dana je šansa dvadesetorici igrača, uz dvije Lepinjičine minute kao 21. igraču, a isto toliko puta Bijeli su i »požutjeli«.


Jasno su detektirani i glavni problemi, povratna trka i disbalans u igri, što dosta ide na račun vezne linije i lijevog boka gdje je ipak ostavljen slabiji dojam od napada i obrane. Rijeka još uvijek ima problem igre na postavljene obrane (Istra 1961, Šibenik), a i problem pristupa što su pokazale dvije utakmice, od kojih se jedna pretvorila u »ratničku« (Osijek), a druga u manjak željene agresije (Hajduk).


Dio problema Bijelih leži i u igračima koji imaju kvalitetu i znanje, ali je u ovom trenutku jednostavno ne pokazuju (Mudražija, Pavičić, Gnezda Čerin) u gabaritima očekivanja ili su jednostavno ispali iz forme (Štefulj). U cijeloj priči ne treba zaboraviti niti privremene ili možda do kraja prvenstva »gubitnike«. Tomić jednostavno u ganjanju rezultata nema vremena za velike promjene, Escoval, Yateke i Lepinjica pali su u drugi plan, a Liber dobio dio šanse koju je iskoristio i vjerojatno će biti puno važniji adut Bijelih u novom prvenstvu.