RIJEKA Treće mjesto i izborene kvalifikacije Konferencijske lige Rijekin su trofej tek završene sezone. Kad se podvuče crta, sve zbroji i oduzme, Bijeli su odradili sezonu koja je u konačnici vrlo dobra. Teško se moglo očekivati da će s ovakavim rosterom moći ozbiljnije parirati sve boljem Dinamu, ali i Osječanima, koji su u velikom zaletu ulaganja na svim poljima, no očekivalo da će im ipak puhati za vrat, a ne do samog kraja spašavati sezonu i obraz u utrci s Goricom i Hajdukom u kojoj su odlučivale nijanse i posljednje minute prvenstva.

U otežanim okolnostima pandemije Rijeka je na neki način i zatvorila krug uspjeha. Posljednji put u eri Damira Miškovića bila je treća lani i 2013. godine, nakon čega osvojila jedan naslov i pet drugih mjesta te ovu sezonu okončala opet na trećoj poziciji. Pandemijske oklonosti i zamrlo tržište diktirali su i skromnija ulaganja u čemu se klub ipak dobro snašao, a u cijeloj koronapriči ostat će upamćen novi bljesak na europskoj sceni. Bijeli su čak bili zapaženiji na valovima Europe nego u vrtlogu domaćih natjecanja.

I tu su u konačnici osvojili treće mjesto u nikad konkurentnijoj ligi od osamostaljenja, dok je najveću mrlju momčad ostavila u Kupu gdje se preko »davljenika« Istre 1961 nije uspjela se dokopati trećeg finala u nizu. No tu je problem nije bio toliko sam rezultat koliko način na koji je momčad bolno prizemljena.

Kopenhagen

Evo nekoliko ključnih detalja Bijelih u sezoni 2020/21., sličica iz mozaika borbe na tri kolosijeka:

– PORAZ U GRADSKOM VRTU
Visoki poraz od Osječana u Gradskom vrtu (3:0) u rujnu na startu prvenstva bilo je prvo veliko upozorenje za Bijele i dokaz da momčad Nenada Bjelice misli ozbiljno. Za momčad su u to vrijeme još igrali Čolak, Raspopović, Arsenić… No Rijeka se u prvenstvu trgla, nastavila tradiciju dobrih igara na Poljudu gdje je svladala Hajduk (1:2), a s Dinamom doma remizirala (2:2).

– EUROPSKI BLJESAK
Na europskom planu Rijeka je iznova bljesnula, izgledala puno bolje nego u prvenstvu. Momčad Simona Rožmana pobjedom u Kopenhagenu (0:1) izborila je skupinu Europske lige i u njoj ostavila trag iako je završila kao posljednja u grupi s Napolijem, Real Sociedadom i Alkmaarom. Bijeli su osvojili četiri boda nakon što su remizirali sa Sociedadom u gostima (2:2) i pobijedili Alkmaar (2:1) na Rujevici. Zaslužili su čestitke za odličnu promociju kluba i Hrvatske na europskoj sceni, a i prilično napunili klupsku blagajnu.

– POBJEDA U MAKSIMIRU
Zapažena igra i pobjeda u Maksimiru (0:2) na otvaranju godine golovima Lončara i Andrijaševića u kojoj je Rožman matirao Zorana Mamića bili su na tragu europskih izdanja Riječana. Činilo se da će se momčad tek tada početi dizati i uključiti u »mrtvu« utrku za naslov s Dinamom i Osijekom. No uslijedio je neočekivan pad forme i rezultata, nezabilježen u klupskoj povijesti otkada se igra HNL. Toliko da su Bijeli u ušli u seriju od osam domaćih utakmica bez pobjede, slavili su na Rujevici protiv Varaždina golovima Galovića (2:0) nakon točno 133 dana.

Rasplinuti snovi

– ODLAZAK ROŽMANA, DOLAZAK TOMIĆA
Serija loših rezultata protegla se u tolikoj mjeri da su Bijeli neočekivano doživjeli dva poraza u nizu od Hajduka (0:1), koji je preuzeo novi trener Paolo Tremezzani. Situacija je malo izmakla kontroli i Rožman je odstupio, a Rijeka brzopotezno angažirala Gorana Tomića, bivšeg uspješenog trenera Lokomotive. U premijernom je nastupu Tomićeva momčad pak neočekivano izbacila Osijek u gostima u četvrfinalnom ogledu Kupa. U prvenstvu momčad je ostvarila šest pobjeda u nizu i potpuno se vratila u život.

– ISPADANJE U KUPU
Poraz od Istre 1961 u polufinalu Kupa na Drosini (3:2) najveći je podbačaj momčadi u Tomićevu mandatu. Puljani su u prvom poluvremenu zabili čak tri gola i rasplinuli riječke snove o lovu na treće Rabuzinovo sunce u nizu. Da su uspjeli, bio bi to povijesni pothvat, svi su priželjkivali novo finale s Dinamom, ali jednostavno bio je to »blackout« momčadi koji se još jednom dogodio protiv Dinama na Rujevici (1:5) kad su Bijeli zabili čak tri autogola.

– POBJEDE NAD GORICOM
Utrka za Goricom bila je minule sezone neočekivano glavni cilj Riječana, upornost i želja na kraju su se isplatili, Bijeli su nadoknadili minus od čak 15 bodova. I pretvorili Goricu u gubitnika prvenstva. Znakovito, Tomić je dvaput pobijedio Oreščanina (3:4) u Velikoj Gorici i na Rujevici (2:1) sretnim golom Menala, koji se na kraju pokazao vrijednim trećeg mjesta i Europe. Momčad je dobro reagirala nakon poraza od Hajduka i Dinama te u završnici spojila tri pobjede. Sezona je na kraju spašena, treće mjesto postalo je Rijekin trofej.