Završavam osnovnu školu, a moja nova učenička adresa bit će – Liceo. Smjer turizam. Ali ne, nemam se namjeru profesionalno baviti tom djelatnosti, moja vam je velika želja postati glumicom. Nadam se da ću kad za to dođe vrijeme uspjeti upisati akademiju, a do tada Srednja talijanska škola mi je nekako idealna opcija.

Baš ozbiljna, silno elokventna, razgovorljiva, ili kako bi mi iz nekih prošlih vremena rekli – jako zrela za svoje mlade godine. Nika Struja, poznata djevojčica s nogometne naslovnice Novog lista iz 2017. godine kad je Rijeka prvi put postala prvak Hrvatske. Tada sasvim mala, Nika je bila na ramenima tate Marka, dakako i na travnjaku Rujevice gdje se s Rijekom slavilo prvu titulu prvaka Hrvatske. Silne emocije i naprosto – genijalna fotka, kako bi rekli naši fotoreporteri, doveli su je do jedne od najprodavanijih naslovnica Novog lista svih vremena. Taj je primjerak već u jutarnjim satima bilo nemoguće nabaviti, postao je pravim kolekcionarskim postignućem, ma trofejem. Kako se danas pak čini, kad god je Nika pred velikom promjenom u životu, Rijeka postaje prvak države! Prvi je put bila pred polaskom u školu, sad kreće u Srednju talijansku, a ako se prema njoj nastavi ravnati hrvatsko nogometno prvenstvo, Rijeka je sigurno prvak i za četiri godine kad će Nika, 2029., upisati glumačku akademiju.

EMOCIJE NA NAJJAČE

Vratimo li se u realnost, koliko je dakako to moguće nakon što su se u četiri dana odigrale dvije fantastične utakmice, i to pobjedničke u kojima su snovi postali stvarnost, da bismo priču o Niki s naslovnice mogli nastaviti danas, osam godina kasnije, zahvalni smo Marisi Mušković, također odanoj navijačici Rijeke. S obzirom na to da navijači najdražeg kluba na svijetu funkcioniraju kao istinska, velika obitelj, nema te adrese, pojedinosti, lika ili djela koji se unutar nje ne mogu detektirati i pronaći. Pa nam je tako naša Marisa poslala fotografije uz koje je išlo i iscrpno pojašnjenje:

»Ovo je Nika Struja, djevojčica s naslovnice Novog lista iz 2017. godine, i danas na proslavi titule, na istom mjestu, na ramenu tate Marka. Ali – ekipa je pojačana jer s njima je sada brat Noa. Veselje i sreća baš kao i prije osam godina, suze radosnice, emocije na najjače.« Dakako da našem oduševljenju zahvaljujući Marisi nije bilo kraja, brojevi telefona su ekspresno razmijenjeni. Prvi nam je kontakt s tom simpatičnom obitelji bila – supruga i mama Daria Pilepić Struja.

– U pravilu smo familijarno na tribinama, ali ovog puta ja sam bila »žrtva«, morala sam ostati doma. Nije mi žao jer kad vidim sreću Nike i Noe, o Marku nećemo ni dvojiti jer njegova je veza s Rijekom jako, jako duga, i ja sam sretna. Ono što se važno dogodilo proteklih godina, došao nam je Noa koji je možda i najžešći naš navijač. Ide u vrtić Krnjevo gdje je pravi motivator navijanja za Rijeku, a posebno smo na njega bili ponosni kad je svoju grupu i odgojiteljice motivirao da na Festivalu inkluzije svi zajedno izvedu »Najdraža Rijeko« na znakovnom jeziku!

Bilo je predivno, tako silno emotivno, ispričala nam je supruga i mama Daria, inače profesorica riječke Škole za primijenjenu umjetnost, koja je osim povijesti umjetnosti diplomirala i na glasovitoj Scuola mosaicisti del Friuli u Udinama. No to nije sve jer ova će profesorica, i inače jako prisutna u brojnim školskim i izvanškolskim aktivnostima, uskoro postati licenciranom art-terapeutkinjom. Kako nam se i osobno čini, ne bi bilo loše nakon svega u i oko Rujevice otići i na jednu terapiju. Uz pomoć umjetnosti, tim bolje.

FAMOZNI DVOJAC

Kako se naći s ostalima iz obitelji Struja? Mama je jako zanimljiva osoba, dobar je dio priče dobio i Noa, ali silno nam nedostaju Nika i Marko, famozni dvojac s naslovnice. Kako posložiti priču kad je je gužva totalna, finiš lokalnih izbora i omiljenog nam nogometa? Što tek reći o pobjedničkim noćima koje su, neminovno, jutro značajno pomaknule prema podnevu?

– Ma gledajte, mi vam stanujemo vrlo blizu stadiona. Pretpostavljam da idete u red onih koji guštaju i u atmosferi prije utakmice pa je najbolje da se nađemo nekih dva sata prije, tamo negdje oko »istoka« pa lijepo popričamo o svemu, bio je prijedlog tate i supruga Marka koji je dakako naišao i na naše odobravanje. Naravno da na utakmice dolazimo koji sat ranije jer za sve članove »obitelji Rijeka« utakmice traju – četiri poluvremena. Nulto, dva službena i – treće. Koje nerijetko traje kao dva središnja. Gužva je prije finala kupa bila poprilična, no opet je na sceni »obitelj«, naš Damir Nadarević čiji stan ima balkon s fantastičnim pogledom na sportski kompleks Rujevica – s njega se primjerice u doba kovida, prvih dana studenog 2020. godine gledalo ogled dva današnja prvaka, Rijeke i Napolija – nas je sve sa zadovoljstvom ugostio tako da je razgovor bio uistinu u posebnom ambijentu. Dragi ljudi, kod Damira je bilo navijača čak i iz Novigrada, iznimna obitelj i – balkon s pogledom.

– Nogomet i Rijeka dvije su velike, jako, jako velike strasti. S Rijekom sam od kad znam za sebe, bilo je nemalo dana i u Armadi. Domaćih utakmica i gostovanja, uživanja na Kantridi, mada nam i ova lokacija, zbog blizine, odgovora. Došao je i brak, najprije Nika, kasnije i Noa, ali se navike po pitanju Rijeke nisu mijenjale. A kako je i Nika temperamentno dijete, odmah sam i nju povezao s čitavom pričom. Od kad je Rujevice, mi smo na I tribini, sada je to njezin dio namijenjen obiteljima s djecom, i istinski uživamo. Kad je došao kraj ove nove povijesne utakmice, u nedjelju – pa naravno da smo odmah utrčali na teren i ponovili fotografiranje – osam godina kasnije, ista priča nas dvoje pojačani s Noom, ponosan je Marko Struja.

UMJETNIČKA DUŠA

Suprotno od onog što bi nam moglo sugerirati njegovo prezime koje svoje porijeklo vuče s Poreštine, radi završne radove u oblikovanju dvorišta, prilaznih putova i općenitog uređenja okoliša kuća.

– Posla je jako puno, danas uzimam narudžbe za listopad, tako da sam zadovoljan jer kad ste samostalni obrtnik, uvijek prijeti opasnost da se dogodi situacija u kojoj posla – neće biti, objašnjava nam Marko koji se nalazi u idealnoj, drugoj polovini tridesetih godina. Kad je čovjek u svakom smislu najjači. Kad mu k tome u tim godinama još i Rijeka podari dvije titule, snage i energije uistinu ne nedostaje.

Čitavo vrijeme razgovora s Markom, pratili smo i Niku te Nou. I uživali kako Nika govori čakavski! Da, bilo nas je malo i sram zbog takve reakcije jer čudimo se nečemu što bi moralo biti tako često i uobičajeno ali – nažalost nije.

– Mama Pilepić i familija po njezinoj strani! To vam je! U školi je manje onih koji govore čakavski, ali dosta ljudi ipak govori kao ja, kako bih inače i ja naučila i znala govoriti, objasnila nam je vrlo stručno i logično Nika svoj silno tečni čakavski.

Ali s obzirom na njezinu dinamiku, jasno nam je bilo da to nije sve.

– Jako me privlači i glazba, sviram klarinet, a vjerujem da ću se uključiti i u neke od postojećih društava, možda i u ono koje svi nazivaju »limenim«. Općenito volim nastupati, pa i želja da postanem glumica je iz istog tog kruga, objasnila nam je Nika.

ISPRAVIMO NEPRAVDU

Ma i pretpostavljali smo. Netko tko je iskazao toliku emociju nakon one mitske utakmice predzadnjeg kola, tog famoznog i svima koji su za Rijeku tako važnog 21. svibnja 2017. godine, onda kad je s 4:0 pobijeđena vinkovačka Cibalia čime je Rijeka i matematički prvi put u svojoj povijesti postala prvak Hrvatske, i ne može biti samo »običan«. Iako tek na kraju osnovne škole govori dva jezika, da, i čakavski je jako važna jezična disciplina, pjeva, svira i pleše. Sasvim sigurno ima i likovnog talenta – za sebe je primjerice odabrala manje eksponirani bordo dres – i obožava nogomet. Zapravo, pa i preciznije rečeno taj se sport posebno obožava kad je njegov središnji lik Rijeka. Nogomet je jedno, gledati i navijati za Rijeku nešto sasvim drugo.

– Jesmo gotovi? Bliži se utakmica, gužva je, vrijeme je! Krenimo, zauzmimo mjesta, pobijedimo da važ opet bude naš, poručila nam je Nika i naredila pokret. Poslušali smo je, uživali na utakmici i još jednom svjedočili povijesti.

Nakon što smo je upoznali, vjerujemo da će »djevojčica s naslovnice« biti još puno puta – lice s naslovnice. Kao glumica, što joj je želja, ili glazbenica, pjevačica – nešto značajno sasvim sigurno.

I još nešto. Ne za kraj jer se nadamo kako će i ova priča s kraja imati nastavak. Jer Nika, apsolutno omiljeno »lice s naslovnice« nije nažalost tada, 2017. godine dobila dres s potpisima igrača za uspomenu. Vrijeme da se nepravda ispravi. I da mi s nje opet izvijestimo. Da, naravno i Marisa Mušković s nama. Pa ako nema ništa protiv, i Damirov bi nam balkon bio idealnom scenom za taj svečani čin.

DODATNI, POTICAJNIJI PAKETI

Slavimo, dvostruka je kruna opet na riječkoj adresi, ali već kreću i navijačke pripreme za novu sezonu. K tome tu je i Liga prvaka te izgledna mogućnost da Rijeka provede jesen u Europi. A kad je u pitanju mama Daria, nakon mnoštva emocija, idu – sugestije.

– Nije lako, koliko god se nalazili na nešto povoljnijoj »obiteljskoj tribini«, izdvojiti novac potreban za sve naše pretplate. Vidite i sami koliko zadovoljstva svima nama omogućavaju najmlađi gledatelji, koliko se zahvaljujući njima širi broj ljudi koji obožavaju Rijeku. Naš je Marko pokrenuo sve, ali danas ga Nika i Noa nadmašuju. Bilo bi naprosto pametno i korisno osmisliti neke dodatne, poticajne pakete kako bi većina utakmica bila punih tribina, i dakako svih nas na njima, sugestija je Pilepić Struja.

Potpuno je u pravu jer emocije koje su okupale, ma što okupale – natopile Rujevicu ljepotom u velikoj su mjeri bile upravo one koje nam odašilju djeca. Na ove dvije povijesne utakmice prepunih tribina bilo je jako puno jako mladih posjetitelja, navijanje je bilo žestoko sve vrijeme trajanja utakmice tako da je uistinu jedan od ključeva uspjeha, kao i stvaranja tradicije dolazaka na utakmice, »školovanja« navijača od najranije dobi. Istina Rijeka je jako aktivna po tom pitanju jer na svaku utakmicu organizirano i besplatno dolazi velik broj djece iz vrtića i škola, tako da se i na taj način stvara zametak stalnog dolaska na sve utakmice. Nažalost, standard je posebno kod mnogih mladih obitelji opterećen silnim izdacima, kreditima za stan, automobil… Zbog visokih troškova života ne uspijevaju izdvojiti još i više stotina eura koliko mogu dosegnuti obiteljski izdaci za godišnje članarine i ulaznice. Svakako, element koji bi na iznos tog izdatka trebao utjecati mogla bi biti i dugogodišnja odanost Rijeci, baš onakva kao u slučaju Nike Struja i njezine obitelji.