Svestrani igrač

Portret Marka Vešovića: Svejedno mu je gdje igra, samo da igra – na strani!

Robert Frank

Snimio Roni BRMALJ

Snimio Roni BRMALJ

Vešović poput šila prodire i lijevim i desnim bokom,  lijevim i desnim krilom – svejedno mu je gdje igra, važno  je samo da igra   na strani, a tu mu je karakteristiku njegovog nogometnog talenta otkrio – Robert Prosinečki!



Brz, agresivan, Marko Vešović podjednako dobro poput šila prodire i lijevim i desnim bokom, i lijevim i desnim krilom. Svejedno mu je gdje igra, važno mu je samo da igra – na strani! Počeo je, još u mlađim kategorijama s 13,14 godina kao vezni, stabilizirao se kao desno krilo, da bi ga Robert Prosinečki onda prvi prebacio na desnog beka.


– Zadržao sam se na toj poziciji koja mi je sada najprirodnija, ali stvarno mogu igrati na sve četiri pozicije, kaže Vešović, veliko pojačanje HNK Rijeka koje dosad, zbog spleta loših okolnosti, nije uspio do kraja pokazati što zna i može.


Jači od bolesti


Nakon neugodne bolesti koja ga je od nogometnog terena udaljila cijeli drugi dio sezone, sve do zadnjih par kola, konačno je zaigrao zadnjih par kola, željan nadigravanja i probijanja po bokovima, na čemu temelji svoju igru. Za njega, kao da je šteta što je prvenstvo na samom kraju.




– Ma sad se dobro osjećam. No u jednom razdoblju zdravstveni problemi su me dobro uzdrmali. Nitko ni od doktora nije shvatio što mi se dogodilo.


Znamo samo da sam na pripremama u Dubaiju imao visoku temperaturu od preko 39 stupnjeva te da je to potrajalo nekoliko dana. Kad je temperatura pala, nateknula mi je slezena. I tako punih mjesec dana. Mislili smo da je mononukleoza, pa hepatitis, ali ništa se nije moglo dijagnosticirati. Svakih nekoliko dana odlazio sam na ultrazvuk i čekao da se slezena vrati u prvobitno stanje. Dotad na trening nisam smio ni pomišljati. Nakon mjesec dana slezena se počela smanjivati, no konačni oporavak potrajao je puna tri mjeseca. Do danas je ostala nepoznanica što mi se dogodilo. Obzirom da sam napravio testove na sve europske viruse, ostala je mogućnost da sam nešto nepoznato pokupio na pripremama u Dubaiju u siječnju ove godine, kaže Vešović koji dotad u karijeri nije imao nikakvih ozbiljnijih ozljeda. Zanimljivo, još jedan Vešović igrao je u Rijeci prije njega. Otac Rade, dvije sezone 89/90 i 90/91 igrao je za Rijeku, i to jako dobro, ime mu se i dalje spominje s poštovanjem.


– Čim sam dobio priliku zaigrati za Rijeku, tata mi je rekao da prihvatim. Toliko je nahvalio klub i grad da nisam imao dilemu što napraviti, kaže Vešović dodajući da je s roditeljima u Rijeci živjela i njegova sestra, dok su se on i brat blizanac rodili nakon odlaska iz Rijeke, u kolovozu ’91. godine. Dok mu majka Zorica radi u jednoj zlatarni u shopping centru Delta u Podgorici, otac Rade Vešović trenutno je bez trenerskog angažmana.


– Tata je vodio niz crnogorskih prvoligaša, od Budućnosti, Rudara iz Pljevlja, Zete iz Podgorice do Berana sa sjevera Crne Gore gdje je i rođen. Sada prati situaciju i čeka novu priliku, kaže Vešović. Nogometnu karijeru započeo je sa šest godina u Budućnosti s kojom je u mlađim uzrastima osvojio sve što se moglo osvojiti.


Omladinska škola


– To je klub s najboljom omladinskom školom što mi je omogućilo da me u 16. i 17. godini dva puta uzastopno nogometni savez proglasio najboljim mladim igračem Crne Gore. Već sa 16 sam debitirao u prvoj ligi igrajući za Budućnost protiv Grbalja. Bio sam i kapetan mlade reprezentacije, a za A reprezentaciju sam debitirao protiv Moldavije u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo u Brazilu 2014. godine, kaže Vešović. Prije toga je pak prešao u beogradsku Crvenu zvezdu u kojoj je igrao tri i pol godine, u okviru kojih ga je vodio i Robert Prosinečki. Vrijeme je to, kaže, dominacije Partizana pa ništa osim jednog kupa nije osvojio. Iz tog razdoblja pamti veliki pritisak kad bi se gubile utakmice.


Poslije te epizode otišao je u Torino, u Seriu A, no tamo se nije naigrao koliko je želio, nikako nije mogao doći do prave prilike i tražio je od tadašnjeg menadžera Marka Naletilića da ode na posudbu i da mu pronađe drugi angažman. Put ga je, konačno, doveo u Rijeku. Dugo je čekao priliku. Kad se u jednom trenutku kobna slezena potpuno primirila i povukla, odmah je dobro zaigrao i sada, kaže, jedva čeka da prođe dobre pripreme i nametne se treneru.


– Volio bih tu ostati, poručuje Vešović.


Jednog dana, kad mu karijera dođe do svog kraja, volio bi imati restoran u Podgorici.


– Privlači me ugostiteljstvo. Zasad je to tako, a u međuvremenu još možda i promijenim mišljenje, kaže Vešović koji najavljuje skoro vjenčanje s Tamarom s kojom je u sedmogodišnjoj vezi.