RIJEKA Nogometaši Rijeke dočekali su Novu u krugu svojih obitelji i prijatelja, nadajući se zdravlju, sreći, pobjedama i barem jednom trofeju u 2022. godini. Slobodni dani približavaju se kraju, iako obaveza ne nedostaje. Trčanje, vježbe snage, istezanje… Treba doći spreman na početak priprema, koje kreću okupljanjem na zajedničkoj večeri 4. siječnja. Dan kasnije Bijeli će odraditi prvi trening i testiranja.
Drugi dio prvenstva mogao bi biti jako zanimljiv. Navijači Rijeke sanjaju novu krunu prvaka i 2017. godinu…

– Teško je povući paralele ove momčadi sa sastavom Matjaža Keka. Mi tada nismo imali igrače koji su nam dolazili u hodu, već su bili u momčadi duže vrijeme. Imali smo jezgru i igrače koji su imali frajerski, fajterski gard. Moglo se tako nešto predvidjeti. Sada imamo igrače koji nisu igrali nigdje, imali su velike pauze iz raznih razloga i sada ih vraćamo u život. Sada oni u sebi moraju razviti jedan pobjednički mentalitet, više nema natrag. Mislim da je razlika u tome što smo tada imali frajerskiju momčad za tako nešto. Ova momčad ima potencijal za to, samo ga mora izraziti. Vidjet ćemo koliko će u tome uspjeti. Postoje utakmice u kojima se nešto lomi i taj dio će biti vrlo važan u drugom dijelu jer bit će takvih utakmica. Nema tu ništa glatko i lako. Ona pobjednička momčad je to imala u sebi. Kada su se stvari lomile, kada je trebalo, oni su dali još više i to je rezultiralo povijesnom titulom prvaka.

Zanimljiva sezona

Četiri momčadi je u nekoliko bodova i to sugerira zanimljiv nastavak sezone, u kojem svaka momčad ima svoje adute.

– To je izvanredno za hrvatski nogomet. Kao trener, najlakše bi bilo imati 20 bodova prednosti i tada je najlakše sjesti na klupu. Ali kao čovjeku koji voli ovaj sport, to je super za hrvatski nogomet. Nema kluba koji je otišao naprijed kao što je Dinamo znao proteklih sezona. Sada se i Dinamo mora potruditi jer Osijek i Hajduk rade svoje, mi također, gledajući prema naprijed.

Prošla 2021. bila je godina s dosta uspona i padova. Kao i uvijek u sportu, bilo je dobrih i loših stvari.

– Generalno, kada bismo pogledali sliku cijele godine, bilo je dobro. Kraj prošlog prvenstva dočekali smo ipak na trećem mjestu, izborili kvalifikacije za Konferencijsku ligu, što nam je bio jedan od ciljeva. Jedan od tih loših trenutaka bila je smjena Simona Rožmana, naravno zbog rezultata, s druge strane novi trener donio je tu neku novu energiju koja nam je omogućila da na kraju prvenstva budemo treći, iako smo u jednom trenutku bili čak 15 bodova iza Gorice. Sve to smo na kraju stigli. Od loših stvari tu je iznenađujuće ispadanje u polufinalu Kupa Hrvatske od Istre. Generalno, sve je bilo dobro u toj sezoni. U novoj sezoni, s obzirom na kadar s kojim smo krenuli s pripremama, jer puno je igrača otišlo, te da smo se skupljali tijekom priprema, polusezona je više nego dobra. Imamo 40 bodova kao Dinamo i Osijek, u polufinalu smo SuperSport Hrvatskog kupa, čak smo izbacili i Dinamo, dok smo u Konferencijskoj ligi ispali od favorita PAOK-a. Za prolaz je trebalo puno sreće.

A Bijeli je tada baš nisu imali. U Solunu su poveli 1:0, a PAOK je izjednačio autogolom Galešića u posljednjim sekundama sudačke nadoknade drugog poluvremena.

– Imali smo odličan rezultat, Lepinjica je postigao lijep pogodak. Na kraju, već u nadoknadi, korner… Nije nam se to dogodilo jednom, kada već povlačimo paralele. Šteta. Možda bi na Rujevici bila drugačija utakmica da je ostalo 1:0 za nas. U svakom slučaju, PAOK je u tom trenutku bio bolji.

Goran Tomić i Vjeko Miletić/Foto HNK Rijeka

Bijeli mogu žaliti za krunom jesenskog prvaka bez obzira na utakmicu manje Dinama. Dovoljno je spomenuti domaće poraze od Hajduka i Gorice pa i remi s Osijekom. No, na početku priprema najubojitiji sastav lige nije imao – napadača.

– Kada smo krenuli u pripreme, nama su dva juniora bila glavni napadači u prvim utakmicama. Kasnije nam se vratio Drmić, došli su redom Obregon, Abass, Selahi, Vučkić. Polako se skupljala momčad. Kada pogledamo unatrag, postoji žal za izgubljenim bodovima, ali s druge strane smo ih i osvojili gdje nismo trebali.

Šokantan poraz

Poraz od Hajduka je bio posebno bolan jer bod je bio u džepu.

– To je bio šok. Ostaneš zabetoniran na stolici i ne možeš vjerovati. S druge strane, ja sam u svojem gradu, brzo dođem kući svojem sinu od 12 godina, koji je još uvijek dijete i on me vrati u život kroz neke druge stvari. Imam taj tenis, neki krug ljudi, uđem dalje u dinamičan način života i ne razmišljam dugo o tome. To je kod svakog drugačije. Neki treneri to vuku sedam dana… Srećom, nogomet je tako lijepa stvar da igraš svaka tri ili sedam dana novu utakmicu i ne moraš o tome previše razmišljati jer moraš pripremiti novu tekmu. Nije to boks, imaš meč, izgubiš ga i tek za šest mjeseci možeš biti izazivač. Mi smo krajem studenoga i u prosincu imali šest, sedam utakmica u nizu u ritmu srijeda-subota, nemaš previše vremena gledati unatrag prema onom što je bilo kada dečkima moraš davati novu energiju, izaći s pobjedničkim gardom.

Riječani u nastavak prvenstva kreću 30. siječnja dvobojem s Dinamom u Maksimiru. Odmah derbi… Pripreme u Umagu bi mogle biti prave proljetne.

– Plan i program priprema su napravljeni, što se tiče kondicijskog i tehničko-taktičkog dijela. Promjene će biti minimalne s obzirom na eventualne ozljede, vremenske prilike. Jezgra je pripremljena. Lani smo također bili u Umagu sa Simonom Rožmanom. Tada su jutra bila hladna, sve je bilo zaleđeno. Preko dana bi se temperatura dizala do 12 stupnjeva Celzija. Bavimo se sportom koji se odvija vani i ja obožavam ovakvo vrijeme.

Za Miletića ovi dani značili su pravi odmor od nogometa. Ni Premier liga nije bila mamac.

– Nisam gledao ništa, ali dobio sam neke informacije od Stjepana Ostojića, pomoćnog trenera Ivana Jurića u Torinu te od nekih kladioničara. Nagledao sam se utakmica. Dakle, moje zaduženje je široko. Od pripreme, analize, skautiranja suparnika, iako imamo i analitičara koji to radi, komunikacije s igračima, medijima, analize naših utakmica, svega onoga što pomoćni trener čini kod izmjena… Nema ničeg iz čega sam isključen niti u što nisam uključen – zaključuje Miletić.