RIJEKA Prepoznatljiva jesenska Rijeka potekla je na proljetnoj premijeri na Rujevici, iznova sa svim vrlinama i manama. Uglavnom onim starim, raspoloženim napadom i poroznom obranom. Ništa novo, ali za momčad Gorana Tomića itekako važna pobjeda i bodovi za koje se trebalo posebno oznojiti.

Bijeli su se poprilično iskupili nakon lošeg izdanja u Maksimiru, istina protiv puno slabijeg protivnika, no protiv momčadi koja im je već zagorčala život ovog prvenstva, baš pod reflektorima Rujevice. Opet se vidjelo kako Rijeka, dojam je, najbolje funkcionira u sustavu 4-2-3-1. Dva klasična vezna i Vučkić na mjestu polušpice uz Ampema i Murića koji daju momčadi krila. Upravo je Murić bio glavna tema ćakula nakon utakmice na svakom koraku. Ali još dva igrača, Lindon Selahi i Andres Solano.

O genijalnosti Murićeve ljevice već se puno zna, zapalio je publiku s dva majstorska poteza i bez obzira što mu je igra u obrani slabija strana, vidjelo se koliko znači ovoj momčadi Rijeke.

– Da imam ja onakvu lijevu nogu ne bih se ni vraćao na svoju polovicu – u šali je nakon utakmice znakovito ustvrdio Robert Bojić, jedan od simpatizera Rijeke u navijačkom »seciranju« utakmice.

Potezi su to koji mu dižu cijenu, ali i dodatnu zanimljivost potencijalnih kupaca te ne bi bilo čudo da »maestro s Rujevice« do 15. veljače možda i napusti Bijele. Zadržati Murića u ovom trenutku je možda i klupski prioritet.

Rijekina proljetna premijera u osam slika:

1. MAESTRO MURIĆ

Murićevi golovi protiv Lokomotive, jedan izravno iz kornera, drugi s poludistance, odmjeren i precizan, oni su iz kategorije eurogolova. Potezi koji su dodatni veliki magnet za gledatelje i ono što daje draž nogometnoj igri. S pravom se može reći da je Murićeva ljevica najbolja u HNL-u kod izvođenja kornera, a jedna od najboljih i kod slobodnih udaraca i onih s desnog krila. Murić i Bočkaj, dečki iz Bednje, kao da imaju neku urođenu posebnost u tom segmentu igre. »S tim se rodiš ili ne«, znao je više puta reći Murić.

2. LINDON SELAHI

Rijekin zadnji vezni porijeklom iz Albanije odigrao je jednu od svojih najboljih utakmica od dolaska. Donio je puno energije u središnjici, oduzeo mnoštvo lopti, uklizavao, markirao protivničke igrače pa i tukao prema vratima. Jednostavno, to je onaj Selahi koji igri momčadi daje važnu notu više u oba smjera. I nužne agresije. U većini duela izlazio je kao pobjednik s fizički puno jačim Lokosima.

3. ANDRES SOLANO

Mladi Kolumbijac iz Atletica u svom brzom i neočekivanom debiju zadovoljio je ukuse struke i gledatelja. Vidi se da je tehnički izvrsno potkovan i raznovrsan, da se dobro postavlja u obrani i zatvara bok. Pokazao se kao pravovremen i igrač koji igra na sigurno, jednostavno i bez suvišnih poteza. Linija Čestić – Solano solidno je funkcionirala i može se, barem prema premijeri, s pravom reći Rijeka je »dobila« desnog beka.

4. OKOMITOST I ENERGIJA

Riječani su u ovu utakmicu utkali puno motorike i energije, bili poprilično okomiti u igri, dobro koristili krila i bokove. Dominirali su u svemu, udarcima (12/9), kornerima (9/1), osvojenim duelima (61/48), oduzetim loptama (20/17), presijecanjima (14/6)…

5. DRMIĆ I PAVIČIĆ

Kapetan Josip Drmić silno se trudio, ali jednostavno ovog puta nije ga išlo. U 55. minuti promašio je stopostotnu prigodu kod 2:0 i propustio zapečatiti utakmicu. No, za Drmića ne treba brinuti, cijenjena je klasa, tolika da je i gostujući napadač i strijelac Dabro na kraju utakmice poželio i – dobio baš njegov dres.

Domagoj Pavičić nije bio na očekivanoj razini, kao da je izgubio važan dio energije i samopouzdanja iz prijašnjih utakmica. Razloge treba tražiti i u pripremama koje Rijekin »fantazista« nije odradio kompletne.

6. OBRANA I GREŠKE

I dok je napad i dalje zaštitni znak Rijeke, obrana je i dalje ono što zadaje velike glavobolje. Istina, ovog puta bez posljedica, ali posljednjih desetak minuta Bijeli su strahovali da još koja lopta ne zaluta iza Labrovića. U nekim trenucima obrana olako ispada, ovog puta na malom prostoru, mada je u nekim dijelovima igre bilo puno i previše prostora za napadače Lokomotive. Ali kao i uvijek obrana počinje od napada i to je najveći dio Rijekine igre.

7. SMANJEN PRITISAK

Iako će Tomić reći da svaka utakmica nosi određeni imperativ, sudar s njegovim bivšim klubom nosio je puno veći uteg, sve kako bi Rijeka ostala u mrtvoj utrci za vrh ljestvice. I poglavito zbog onoga što čeka Bijele već u sljedećem kolu, a to je teško gostovanje kod ranjenog Osijeka, direktnog konkurenta. Bit će to uvertira za još važniji okršaj polufinala Kupa 9. ožujka koji će nositi poseban naboj s obzirom na ulog finala na Poljudu.

8. OZRAČJE I GLEDATELJI

Utakmici je nazočilo blizu 3.000 gledatelja koji su se zaželjeli pravog nogometa i ovog puta došli na svoje. Atmosfera je bila za igrače poticajna, a proljetnu Rijeku došli su pogledati i brojni bivši igrači. Dragan Skočić dobio je pljesak uoči susreta za plasman s Iranom na SP, Josip Brezovec sa svojim je trećeligašem Poletom bio gost Rijeke, a Franko Andrijašević i Ivor Pandur također nisu željeli propustiti vidjeti na djelu dio svojih bivših suigrača i osvježenu momčad Rijeke.