RIJEKA Josip Drmić jučer je postao jedno od najzvučnijih pojačanja Rijeke otkako je HNL-a. Prema popisu klubova u kojima je igrao, Drmić je u kategoriji Marija Gavranovića, Valerija Božinova, Fredija Bobica ili Elvira Bolića, koji su predstavljali važne karike svojih klubova i reprezentacija. Božinov, Bobić i Bolić bili su tek prolaznici, Gavranović je bio dio šampionske generacije Rijeke i baš poput Drmića na Kvarner je došao u najboljim igračkim godinama.

Upravo zbog toga mnogi se s nevjericom pitaju otkud Josip Drmić u Rijeci?

– Znam da je iznenađenje jer sam imao i drugih ponuda, ali bio sam u teškoj situaciji, u nekom kaosu u kojem se onda pojavila Rijeka. Meni je to bilo nešto novo, nešto pozitivno, ali brzo sam osjetio da se Rijeka pojavila kao svjetlo u tom kaosu u kojem sam se nalazio. Vidio sam da mi želi pomoći, kroz razgovore s trenerom Rožmanom i direktorom Manceom osjetio sam da je to pravi korak za mene i odmah sam rekao da je Rijeka to što želim – kaže Josip Drmić.

S 28 godina imate još puno toga za pokazati na nogometnoj pozornici, ali čim ste ovdje, očito ne mislite da je Rijeka korak unatrag u karijeri?

– Ja samo želim doći na teren, biti dio momčadi, vratiti se u formu. Mislim da će mi ovdje biti najbolje jer je Rijeka odličan klub, s odličnim navijačima, a HNL je dobra liga koju sam pratio i ne mogu se složiti s nekim tko će reći da je liga loša. Mislim da je ovo pravi put i prava odluka za mene.

Nema pravila

Što se dogodilo u Norwichu?

– Bio sam na ljetovanju u Hrvatskoj kada su mi javili da jednostavno više ne računaju na mene. Nije se dogodila ponuda za koju sam mislio da je prava, na sve je utjecala i situacija s koronavirusom… Prebacili su me u U-23 momčad, tu sam odigrao nekoliko utakmica pa su me i tu izolirali i zabranili mi igrati. Na kraju sam otišao kući u Švicarsku, počela je tada teška situacija po pitanju psihe, ali svaki dan sam trenirao dva puta jer sam znao da će doći trenutak koji je sada došao. Nije isto kada treniraš s momčadi ili sam, ja sam se pripremao kao boksač, kao Rocky išao sam na planinu i trčao po snijegu, a sada je bio pravi osjećaj doći ponovo na travnjak, imati loptu u nogama. To je osjećaj zbog kojeg živim, zbog kojeg igram i zbog kojeg sanjam.

Koliko će vam trebati za uhvatiti ritam utakmica i pružanje znatnijeg doprinosa?

– U nogometu nema pravila, sa svojom željom možeš napraviti da se to dogodi što ranije. Ja sam se pokušao spremiti najbolje što sam mogao u fizičkom dijelu, ali nisam imao mogućnost igrati nogomet. Idući će dani pokazati kako će sve to ići i koliko će mi trebati, ali ja toliko gorim od želje da ponovo trčim za loptom da ću i jesti travu samo da bih igrao.

Kažu za vas da kada si nešto postavite kao cilj u glavi, onda ne vidite prepreke. Je li vam sada cilj odlazak na Europsko prvenstvo?

– To je sigurno jedan od velikih ciljeva. Ali uvijek kažem da treba najprije vizualizirati manje ciljeve, a ne odmah sanjati velike stvari. Sada je najvažnije da dobijem osjećaj u momčadi, da budem sretan, da se što brže prilagodim na momčad i na stvari koje trener traži. Prioritet mi je da se uklopim, da pomognem dečkima i da oni meni pomognu. To su meni najvažnije stvari. Uvijek radim na sebi, uvijek će tako i biti pa možda svojim radom nekoga i povučem da dobije motivaciju.

Vaši suigrači Čolak i Gavranović su kroz Rijeku došli ili se vratili u reprezentaciju, što znači da to nije nemoguće?

– Bilo je tu i drugih igrača, Rijeka je po tom pitanju napravila svojevrsni »boom« i mnogim igračima omogućila da odu na višu stepenicu. To je impresivno, ali me ne čudi kada vidim ovu infrastrukturu, kada čujem kako razmišljaju ljudi iz kluba.

Rekli ste da treba početi od manjih ciljeva, je li to neki broj golova ili možda trofej s Rijekom?

– Nikada u karijeri još nisam osvojio trofej, a Rijeka do kraja sezone može osvojiti tri trofeja pa zašto ne sanjati o tome?! Neću još pričati o tome, prioritet mi je svoje tijelo što prije dovesti na najbolju moguću razinu, ali…

Filmska inspiracija

Kada ste se 2018. godine na iznenađenje mnogih vratili nakon ozljede i spremili za Svjetsko prvenstvo kada su vas mnogi već otpisali, usporedili su vas s Rockyjem. Je li vam taj film inspiracija?

– Gledao sam filmove, ta priča mi se svidjela toliko da sam ga stavio kao primjer, želio sam tako živjeti… Život će uvijek biti težak iako nekoga udari malo jače, drugoga malo slabije, ali uvijek je borba i uvijek moraš biti jak, ići preko nekih stvari da bi se popeo na vrh planine.

Ako ćemo se držati filma i reći da su Dinamo i Osijek poput Apollo Creeda i Ivana Draga, može li onda Rijeka biti Rocky Balboa?

– Za mene definitivno može. Dinamo je gigant, to poštujemo, ali i oni znaju da Rijeka ima kvalitetu, sigurno postoji respekt, a Rocky Balboa je pokazao preko čega može ići pa želim da i u mom novom klubu bude tako.

S Rijekom je dogovorena posudba do kraja sezone, postoje li izgledi za neki duži ostanak?

– Ovo što sada živimo u nogometu je nenormalna situacija. Malo je transfera, puno posudbi i nitko ne može znati što će biti na ljeto. Klubovi nisu konstantni, promijenio se ritam, nema navijača, nogomet je danas drugačiji nego što je bio prije godinu dana i nitko ne zna što nosi sutra.

Vidite li Rijeku kao odskočnu dasku za dalje?

– U mojoj situaciji mislim da je Rijeka najbolje što mi se moglo dogoditi. Ljudi koji gledaju sa strane ne znaju kako je biti u mojoj koži, zato sam za Rijeku odmah rekao da je to pravi put za mene. Mislim da se i Ivan Mance malo iznenadio kada sam mu javio da dolazim, ali kada na prvu imaš dobar osjećaj, onda nema razmišljanja nego ideš – zaključio je Josip Drmić.