Foto Danijel Vukušić
Desetine selfieja i stotine osmijeha te isto toliko uručenih paketa s darovima na svim katovima pedijatrijske klinike
povezane vijesti
- Kapetan Bijelih: “Znam koliko pogodaka ide meni na dušu. Šahtar? Ne igraju milijuni, idemo po bodove”
- Sav fokus je na europskom četvrtku. Šahtar vrijedi više od 150 milijuna eura, ali Rijeka ide po tri boda
- Čelnici pulskog kluba izbjegavaju konfrontaciju. Zašto se susret nije nastavio u roku od 24 sata?
Ako postoji klinika za koju bismo svi voljeli da je uvijek prazna, onda je to pedijatrija. Svi njeni odjeli. Život, nažalost, nije bajka. I djeca trebaju liječničku pomoć, dane provode u bolnici.
Jučer je u novoj Klinici za pedijatriju riječkog KBC-a na Sušaku mališanima u posjet došla delegacija s Rujevice.
Kao svake godine. Klub daruje, donira, pomaže, posjećuje…
Na Sušaku su jučer bili predsjednik Damir Mišković sa suprugom Snježanom i kćerkom Annom, legenda Kantride i Rujevice Srećko Juričić, sportski direktori Antonini Čulina i Darko Raić Sudar, djelatnica klupskog protokola Veronika Šarar i trojica igrača: Damir Kreilach, Ante Oreč i Martin Zlomislić.
Ogromni plišani medo »na čelu kolone«, a u svačijoj ruci po desetak klupskih vrećica s darovima. Ekipu s Rujevice dočekala je i od srca im zahvalila glavna sestra Danijela Višnić, mag. med. techn.
A onda… Desetine selfieja (neke su tražila djeca, a neke navijači roditelji) i stotine osmijeha te isto toliko uručenih paketa s darovima na svim katovima pedijatrijske klinike.
Zvijezda dana bio je desetogodišnji junak kojeg su još pomalo omamljenog od anestezije vozili u sobu. Ivan iz Krasnog.
Svi su se micali u stranu da bolnička kolica mogu proći, a on – u čudu gleda Damira Miškovića. Pogled fiksiran. Nevjerica. Gledaju se njih dvojica, predsjednik mu se smješka, maše mu… Onda Ivan okrene glavu i vidi – Kreilacha… Momentalno je vratio pogled prema Miškoviću i onako ležećki podviknuo, kao starom prijatelju:
– Ooo, dečki… Pa otkud vi ovdje?!
Tridesetak odraslih oko njega momentalno se »rastopilo« pa prasnulo u smijeh, a Mišković zagrmio:
– Došli smo vidjet’ kako si! I donijeli ti neke darove.
Mali se navijač zahvaljivao, ionako sav u čudu. Predsjednik i igrači kratko su poćakulali s njim pa je s novom školskom opremom, igračkama i odjećom HNK Rijeka odvezen na oporavak.
Može Fruk zabiti osamsto golova u preostale dvije utakmice, »igrač mjeseca« svejedno ostaje: fenomenalni majstor pod laganom anestezijom.
Ivana su darovi, kad se odmorio i probudio, dočekali kao dokaz da ništa nije sanjao nego stvarno – upoznao Miškovića i Kreilacha.