RIJEKA »Nemojte me ništa pitati za Osijek, prvo treba probaviti ovu infarktnu utakmicu«, znakovito je ustvrdio nakon derbija preko Učke trener Riječana Goran Tomić. I to neposredno još dok je »vruć« primao čestitke za važnu, šestu prvenstvenu pobjedu u nizu koja je u konačnici na Drosini istopila još ne tako davno veliku prednost Gorice i pogurala momčad k toliko željenom trećem mjestu.

Rijeka ovog prvenstva živi i igra HNL u sjeni Dinama, Osijeka i Gorice, a nakon velike krize od sedam utakmica bez pobjede, koja je rezultirala odlaskom Simona Rožmana, »novoustoličeni« Tomić jasno je detektirao da Turopoljce može ugroziti jedino promjenom sustava, napadačkom igrom i igrom prije svega u službi rezultata. Izuzmu li se pobjede u Osijeku u Kupu i Velikoj Gorici, igre Bijelih nisu ostavile poseban »estetski« dojam, ali – pobjede se jednostavno nižu! I takav pristup bit će najvažniji do kraja prvenstva, sa samo jednim pitanjem – hoće li igračima teže biti obraniti stečenu poziciju od načina na koji su na nju zasluženo zasjeli.

U trenucima dok drugima ne ide baš najbolje, Riječanima rezultatski ide sjajno posljednjih šest kola. Gledajući formu pak zadnjih pet kola, jedini su u tom razdoblju osvojili svih 15 bodova, ispred su Osijeka i Dinama koji su na svoj konto pribavili 11 bodova. Bijeli su nakon točno četiri i pol mjeseca tamo gdje su, istina, planirali u najmanju ruku biti najveći dio sezone…

Zalet

Izuzme li se ispadanje iz polufinala Kupa kao veliki podbačaj, riječka momčad zacrtano juri k mjestu Konferencijske lige, a repriza Kupa na Drosini donijela je i važan zalet za ono što Tomićevu momčad tek čeka sljedećih tjedana. I to u seriji. Dva teška domaća ogleda s Osijekom i Dinamom te barem na papiru nešto lakši ogled s Hajdukom na Poljudu. Koji se možda u konačnici pretvori i u nešto teže gostovanje, s obzirom da Splićani još uvijek nisu otpisani u lovu na treću, a Europe im može biti vrijedna i četvrta pozicija.

Zanimljivo je vidjeti kako na sve od svog dolaska na Rujevicu gleda kormilar Bijelih i kako igra, odnosno ne igra momčad.

1. ZADOVOLJSTVO I GLAVOBOLJA – Nakon gotovo svake utakmice Rijekin je strateg polovično zadovoljan. Naravno uvijek više rezultatom nego prazninama u igri s naglaskom »moramo bolje«. Rijeka već predugo traži ujednačenost u igri, linije ponekad funkcioniraju automatizirane, ali još uvijek su u disbalansu i s velikim rupama i koridorima prema vratima. Istra, koja je od posljednjih 15 bodova osvojila samo jedan, stvorila je tijekom drugog poluvremena više problema nego što su to znali Osijek i Dinamo.

2. TEŠKO SPAJANJE POLUVREMENA – Bijeli teško uspijevaju spojiti dva prava poluvremena, što su pokazale utakmice u Koprivnici, Velikoj Gorici, Šibeniku, ali i one protiv Lokomotive te dvije protiv Istre 1961. Ili se prelako opuste pa hvataju minus, ili u utakmicu uđu superiorno pa se zadovoljavaju stečenim kapitalom. Tomić inzistira na energiji tijekom cijelog susreta, ali u srcu momčadi kao da se dobrim dijelom utakmica izgubi ideja, okomitost i pravovremenost.

Probuditi ostale

3. POBOLJŠANA REALIZACIJA – Rijeka je iz minus »gol-razlike«, koju je vukla dobrim dijelom proljeća, došla do plusa od šest golova (41:35), u posljednjih šest pobjedničkih utakmica postigla je 15 golova ili dva i pol gola po susretu, što je svakako ohrabrujuće za struku Bijelih. Kulenović i Drmić su se probudili, a u posljednje vrijeme gol kao da neće kapetana Andrijaševića.

4. OSOVINA NEVISTIĆ – MURIĆ – Rijeka u posljednje vrijeme puno bodova »čuva i osvaja« na račun dvojca Nevistić – Murić. Jedan izvlači momčad u većini pobjedničkih utakmica, drugi asistira i zabija, poglavito u igri na postavljene obrane u više blokova, kada momčad teško razvija akcije poput one šibenske, koja je bila malo nogometno remek- djelo. Tomić je u potpunosti razbudio Murića, dojam je da mu je dao i više slobode u igri, dok se na pravo buđenje Mudražije, Pavičića, Štefulja, Gnezde Čerina… još čeka. Nevistić i Murić zasad drže Rijeku u visokom letu, jedan obranama, drugi lucidnošću i tehničkom izvedbom na postavljenje obrane, no Tomić želi veći doprinos dobrog dijela ostatka momčadi.

5. PROBLEM LIJEVOG BOKA – Sasvim je očito da je u dosta posljednjih utakmica momčad Bijelih, osim uže obrane, koja igra po principu »toplo-hladno«, dosta problema imala na lijevom beku. O tome svjedoče i Tomićeve stalne promjene, počeo je s Vukčevićem, vratio se Štefulju, koji kao da je izgubio lepršavost, da bi u Puli zaigrao oporavljeni Smolčić koji je sasvim solidno odradio svoju neprirodnu ulogu na kojoj je od dolaska u prvu momčad prisiljen igrati.