RIJEKA – Prijelazni rokovi kao i obično vrijeme su stalnih kalkulacija i – špekulacija. Puno je imena u bubnju, i oko odlazaka i oko dolazaka. Jedno od njih je i ono Nike Datkovića, igrača poljske Cracovije, znakovito jer se radi o poziciji stopera koja je na Rujevici ove zima podvučena crvenim. I označena onom koja se mora popuniti nakon silnih odlazaka. Veze Nike i Rijeke su nerazdvojne, no 26-godišnji bivši stoper »bijelih«, trenutno je izvan stroja. Ozljeda koljena u susretu protiv Legije udaljila ga je s travnjaka, no nakon manjih komplikacija oporavak ide u željenom smjeru.

– Otišla mi je hrskavica koljena nakon čega sam završio na operaciji u Poljskoj, ali to je loše obavljeno. Bio sam prisiljen nakon mjesec dana na novu operaciju u Hrvatskoj i ispalo je dobro, sada sam na rehabilitaciji. Kada bi mogao na teren? Malo sam u zakašnjenu, ali sve ide svojim tijekom. Mislim da bi za tri mjeseca mogao opet na travnjak. U dobrim sam rukama, vidjet ćemo – uvjerava Niko Datković koji je na rehabilitaciji u Zagrebu.

Kontakti s Rijekom? Uvijek ih ima. Ponajviše onih prijateljskih, neslužbenih…

– Dobar sam s Ivanom Manceom, često se čujemo, postoji obostrano zanimanje, no sada sam ozlijeđen i sada je sve u nekim pretpostavkama i špekulacijama. Prvo se moram oporaviti, a onda nikad se ne zna. Ugovor s Cracovijom veže me do lipnja, Rijeka je meni uvijek posebna želja. Sigurno da bi Rijeci mogao pomoći kad se oporavim. Ta želja u meni stalno tinja, ali sada sve ovisi kako će teći oporavak i kakva će biti situacija u klubu. Nikad se ne zna, a zasad su sve to špekulacije. Ništa konkretno nismo dogovarali, ali čujemo se redovito, prijateljski – kaže Datković.

Sviđa mu se kojim smjerom ide klub nakon njegova odlaska.

– Rijeku naravno pratim stalno otkada sam otišao. Realno sada stanje nije više kao nekada. Mislim da Rijeka treba razmišljati o svojim mladim igračima i svojim dečkima. I to u vidu prodaje i financija, ali i promocije jer talenata je puno i oni mogu stasati u ovom okruženju. Oni također mogu biti nositelji momčadi. Rijeka se unatoč svemu dobro nosi i u ovom prvenstvu, uz malo sreće može napraviti i dobar rezultat – smatra Niko i priznaje da ga pomalo iznenađuje toliki broj odlazaka igrača iz najosjetljivije zadnje linije.

Potpora mladima

– Baš sam sreo sa Župarićem prije odlaska i malo smo porazgovarali. Malo je čudno što je Rijeka tako odjednom ostala bez dobrog dijela zadnje linije, no vjerujem da će se naći prava rješenja, dovesti pravi igrači i onda se svi opravdano mogu nadati vrhu. Konkurencija je uvijek dobra na svakoj poziciji i svakog igrača gura naprijed. HNL? Puno je kvalitetnija i kompetitivnija nego kad sam ja igrao. Dosta je izjednačeno, izuzmemo li u zadnje vrijeme Dinamo, a vidim i da se dosta stranih igrača želi okušati u našoj ligi.

Dobar je to put – jasan je Datković, igrač iz generacije Močinića, Sluge, Živulića, Čuline… koja se razišla diljem Europe. Sluga je među njima posljednji napustio »bijele« prošle godine.

– Istina moja generacija se razišla po svim ligama. S nekima se čujem, normalno ostali smo dobri prijatelji. Nadam se da ćemo neki od nas danas-sutra opet zaigrati za Rijeku. Bila je to dobra generacija, još kao kadeti borili smo se s Dinamom za sami vrh. Sada sam gledao nekolicinu mladih i stvarno mi se sviđaju, oni mogu stvarno dobro stasati uz iskusnije igrače. Vjerujem da je pred tim dečkima svjetla budućnost.

U novonastaloj situacija Datković je mišljenja da je orijentacija na mlade pravi put put.

– Rijeka je velik klub, ali treba i više strpljenja za mlade. Znam da se uvijek očekuje borba za visok plasman i poneki trofej, ali u cijeloj toj dobroj priči mladima treba i veća potpora. I ja sam bio u isto takvoj situaciji i znam to najbolje iz osobnog iskustva. Tada je bilo jako puno dobrih igrača, a kako sam ja stoper uvijek se nastoji imati nekog iskusnijeg na toj poziciji. Bio sam primoran skupljati to iskustvo, ali to se nije moglo s klupe tako da smo se sporazumno razišli. Meni je najvažnije bilo negdje igrati – prisjeća se Datković.

Osijek i Dinamo

Dvaput je bio u Speziji, igrao u Luganu, Craiovi, sada u Cracoviji. Pet liga i više nego dovoljno za sazrijevanje i nošenje s pritiscima.

– Vjerujem da sam sazrio kao igrač. Različite lige i kulture puno su mi pomogle. Naravno najviše po pitanju gledanja na nogomet općenito, ali i zbog toga što sam od svugdje nešto pokupio. A to kasnije dobro dođe. Svugdje gdje sam bio igrao se drugačiji nogomet i onda treba vremena za prilagodbu. Primjerice u Poljskoj je igra dosta bazirana na fizičkoj spremi. Tako da sam disao »na škrge« kad sam tek došao. I u Švicarskoj je bilo drugačije, u Italiji se puno pozornosti posvećivalo taktici. I bilo je kao da sam opet krenuo u školu – tumači Niko.

Uoči odlaska u Poljsku »udicu« na Datkovića bacio je i Osijek.

– Osječani su za mene bili zainteresirani baš prije Poljske. Razgovarali smo i dogovarali se, no odlučio sam se za Poljsku. Ne znam kako bi se stvarno osjećao da moram igrati protiv Rijeke na Rujevici. Ne bih volio biti u toj koži, niti to doživjeti. Bratić Toni je doživio? Istina, ali on nije nažalost zaigrao za prvu momčad Rijeke, ali nekim zaobilaznim putem opet je napravio puno. Dobar je bio u Lokomotivi, sad se skrasio u španjolskoj Huesci i stvarno mu želim svu sreću. Dobro se snašao, zaigrao je nakon mjesec dana i to jako dobro. Čak je to sve iznenađujuće brzo jer znam po sebi koliko vremena treba za aklimatizaciju na okolinu i da se usvoje neki zahtjevi u igri ovisno o treneru i ligi – kaže Datković.

Zanimljivo, uoči prvenstva igrao je za svoju momčad koja je na pripremama u Sloveniji pobijedila Dinamo 2:1.

– Prijateljske utakmice nisu nikad isto kao i natjecateljske. I mi i Dinamo smo tada dosta rotirali. Istina, »modrima« su nedostajali neki igrači, ali bili smo čak bolji od njih. Dinamo je objektivno puno kvalitetniji od nas i neke utakmice nisu pravo mjerilo. Ipak nama je ta utakmica bila putokaz da ćemo dobro raditi i igrati ove sezone jer sad smo drugi na ljestvici – zaključuje Datković.