Snimio Roni BRMALJ
Matjaž Kek još jednom je dokazao da je bez konkurencije najbolje što se dogodilo Damiru Miškoviću. Rijeka unatoč gubitku ponajboljih igrača ponovo igra ozbiljan natjecateljski nogomet na tragu prošle jeseni
RIJEKA Pobjeda u susjedskom derbiju u Puli na Rujevicu je donijela pregršt pozitivnih posljedica. »Rijeka« se vratila na drugo mjesto, ostvarila treću pobjedu zaredom, ostala »pet i pol« utakmica bez primljenog gola, ali i produljila niz bez poraza na devet utakmica. S obzirom na povoljan raspored (Inter i Zagreb kući, Slaven vani), nije tako nerealno očekivati da će »bijeli« srušiti rekord od 11 utakmica bez poraza (najviše u eri Mišković), što je Matjaž Kek već ostvario u dva navrata na klupi »Rijeke«.
Aktualnom treneru »bijelih« duge serije bez poraza nisu se događale slučajno, kao što momčad »Rijeka« u posljednje vrijeme ne igra slučajno ozbiljan natjecateljski nogomet. »Rijeka« je u Puli podsjetila na onu momčad koja je prošle jeseni imponirala načinom na koji je rušila sve pred sobom dok nije na zimu ostala bez ključnih igrača poput Mate Jajala ili Andreja Kramarića. Keku je trebalo nekoliko mjeseci prije nego što je ponovo stvorio igru i momčad koja je zaključila proljeće sa 11 utakmica bez poraza.
Ovoga ljeta Kek je također izgubio ponajbolje igrače (Leovac, Tomečak), i opet stvorio momčad s prepoznatljivom igrom. Bilo je pritom i neminovnih kriznih trenutaka koje je prevladao zahvaljujući onome bez čega ne može opstati niti jedan trener na svijetu – podršci Damira Miškovića, ali prvenstveno zahvaljujući svojim stručnim referencama. Uostalom, da znanje nije presudno, Nenad Bjelica bi uz jednako zdušnu Miškovićevu podršku s dvostruko skupljom momčadi »Spezije« prošetao do mjesta koje vodi u Serie A.
Subotnji ogled na Rujevici povjeren je Anti Vučemiloviću-Šimunoviću, Osječaninu kojega na Rujevici ne pamte po dobrome. »Rijeci« nije sudio godinu dana i poraza (1:2) od »Dinama« na Kantridi tijekom kojega je puhao u modra jedra onoliko koliko je bilo potrebno da se ne dogodi ništa nepredviđeno. Trebao je suditi ogled istih suparnika na istom mjestu u okviru polufinala Kupa Hrvatske prošloga proljeća, ali je eskivirao taj susret pod objašnjenjem da je imao »nesreću na motociklu«. Njegovu ulogu kasnije je loše odradio Mario Zebec. Vučemilović je sudio ogled »Intera« i »Rijeke« prije tri godine te, pokazalo se, s dva nepostojeća penala donio pobjedu Zaprešićanima. Kada se sve to uzme u obzir potpuno je jasno da bi bilo bolje da ga je povjerenik Ive Peraić, kao i u prethodne dvije godine, poslao negdje daleko od nogometaša »Rijeke«, kao što bi bilo bolje da se subotnji poljudski derbi nije povjerio Bruni Mariću (Daruvar), koji je prošloga vikenda oštetio Zaprešićane u Vučemilovićevu Osijeku…Treba biti ludo hrabar ili zlonamjeran i povjeriti veliki derbi sucu kojemu su upravo nakon utakmica s »modrima« nezadovoljni navijači »Hajduka« prijetili smrću, a Marićeve slike kako svira s igračima »Dinama« postali omiljeni materijal brojnih portala.
Benko i Kramarić
Matjaž Kek još jednom je dokazao da je bez konkurencije najbolje što se dogodilo Damiru Miškoviću. Mariborski stručnjak za svojega je mandata oduševio načinom na koji rješava rebuse koji nastaju gubitkom najvažnijih igrača i od pridošlica u kratkom roku kroz prepoznatljivu igru stvara – nove igračke vrijednosti. Kek je u dvije godine izgubio dva prva strijelca lige – Leona Benka i Andreja Kramarića. Nitko više ne žali za njima jer Slovenac Roman Bezjak i Albanac Bekim Balaj iz kola u kolo tresu mreže. Kek je svojim radom, osim trofeja i bodova, donio klubu oko 15 milijuna eura u transferima igračima i prometnuo se u najveće klupsko bogatstvo.
Malo je trenera »Rijeke« uživalo toliku popularnost izvan »riječkih granica«. Navijački nogometni puk u Hrvata danas otvoreno zaziva Slovenca na klupi »kockastih«, a klinci u Labinu ili Puli se podjednakim žarom bore za Kekov »selfie« kao i njegovih igrača. Koja je tajna uspjeha? Autoritet znanja, jasni principi rada i vrlo umješna komunikacija s navijačima, klubom i igračima kroz medije. Nije ni Kek nepogrešiv. Ponekad u svemu tome malo pretjera, ali to nije vrijedno spomena u odnosu na benefit koji donosi svojim radom.
Jeftini spinovi
Damir Mišković je od prvoga dana svojega predsjednikovanja stekao simpatije većine navijača jer je uglavnom ispunjavao svoja obećanja, te se pritom ponašao kao predsjednik navijač. Mišković je svaki slobodan trenutak u Rijeci koristio kako bi sišao među obične ljude. I na stadionu je uvijek voliko proći kroz »masu«, pa i na Rujevici nerijetko stoji na ulaznom platou. Nikada nije zaobilazio novinare, a kamoli izbjegavao bilo kakve javne polemike. Upravo to ga je činilo drugačijim od drugih.
Nogometaši »Rijeke« na samom vrhu prvenstvene ljestvice nisu bili od 7. kola sezone 2010./11. Momčad Nenada Gračana ostala je tih rujanskih dana prva unatoč porazu od »Cibalije«, a nakon što je zaredala četiri pobjede (jedna nad Dinamom u Maksimiru) i dva remija na početku prvenstva. U Vinkovcima je Gračanova ekipa doživjela prvi prvenstveni poraz, a nakon idućega od »Hajduka« pred svojim navijačima kola su nezaustavljivo krenulo nizbrdo i umalo se zaustavila u Drugoj HNL.
Mišković je zahvaljujući svemu što je napravio već sada postao najveći predsjednik u povijesti kluba, a nema sumnje da će daljnjim ulaganjima i rezultatima postaviti teško dostižne standarde svojim nasljednicima. Mišković se nema što sakrivati iza prozirnih medijskih spinova i pučkoškolskih pokušaja klupskoga PR-a da lansirajući u javnost atraktivne slike nove Kantride umire navijače, koji od njega očekuju samo jedno – da ostane ono što je bio: predsjednik koji će kroz neposredni kontakt s navijačima ili kroz medije dati nedvosmislene odgovore na otvorena pitanja. Velika većina navijača će to, kao i do sada, znati cijeniti neovisno o tome kakve su vijesti.
Modre prednosti
Nogometaši »Rijeke« subotnjom pobjedom nad »Interom« mogu zasjesti na prvo mjesto ako se poklopi rezultat derbija na Poljudu i modri izgube od »Hajduka«. »Rijeka« će prvi put za Miškovićeva mandata istaknuti svoju kandidaturu za naslovom prvaka iako su šanse »bijelih« jednako male kao i prošle sezone koji su »modri« zaključili sa deset bodova prednosti. »Dinamo« još uvijek ima veći budžet, bolje igrače, a kada je to potrebno, i podršku sudačke organizacije i najmanje 12 bodova u sudaru s prijateljskim klubovima (Lokomotiva). Mišković s druge strane raspolaže sa samo dva snažna argumenta u toj neravnopravnoj utrci: Kekovim znanjem i Armadinom navijačkom podrškom.
Matjaž Kek i njegovi odabranici iza sebe imaju niz od devet utakmica bez poraza koji je počeo s prvim kolom novoga prvenstva. Osvojeno je u tom nizu 17 bodova ili 63 posto bodova. To je treći najbolji niz rezultata u Kekovu razdoblju. Aktualni trener Riječana dvaput je do sada nanizao 11 utakmica bez poraza. Prvi put od 1. do 11. kola u sezoni 2013./14. (šest pobjeda i pet remija), a drugi put u završnih 11 kola prošle sezone kada je ostvario osam pobjeda i tri remija. Između te i aktualne serije pao je tek poraz u Maksimiru od »Dinama« u posljednjem kolu prošle sezone. Podvuče li se crta, dolazi se do vrlo zanimljivih brojki. Momčad »Rijeke« izgubila je jedan od posljednjeg 21 prvenstvenog ogleda tijekom kojih je ostvareno 12 pobjeda i osam remija, odnosno osvojeno 70 posto bodova!
Armada je posljednjih mjeseci prolazila kroz proces internih promjena, svojevrsnu smjenu generacija. Uvijek u takvim situacijama dolazi do određenih organizacijskih kriza, osjetilo se to u posljednjim utakmicama na Rujevici gdje su se pripadnici Armade više bavili sami sobom nego navijanjem. No, u Puli je Armada nošena nekim novim entuzijazmom ponovo bila ono što je tijekom svoje povijesti nerijetko bila – kohezijski element svih navijača »Rijeke«, koji je u stanju gurati igrače prema pobjedama. Momčad i navijači su se »kliknuli«, ušli su u pravu formu, u Puli nije bilo trećeg, neizostavnog sastojka svih velikih uspjeha »bijelih« posljednjih godina – predsjednika Damira Miškovića.
Bio je u Nigeriji, poslovno zauzet. U subotu se očekuje tamo gdje se najbolje osjeća: na rujevičkom platou ispred zapadne tribine s bočicom vode u ruci, među običnim navijačima, gdje emotivno obrazlaže svoje planove. Mora pritom biti spreman i na poneku (ne)argumentiranu kritiku, nešto što je svojstveno tradicionalno njurgavom primorskom mentalitetu, ali i nešto s čime se moraju znati nositi sve javne osobe koje žele ostati uspješnima.
