Radin&Matrljan

Naš novinar u ćakuli s legendama Bijelih: "Možemo očekivati samo bolju Rijeku, koja može u bitku za naslov prvaka"

Igor Duvnjak

Danko Matrljan, Igor Duvnjak i Zvjezdan Radin/Foto M. GRACIN

Danko Matrljan, Igor Duvnjak i Zvjezdan Radin/Foto M. GRACIN

Ova Rijeka bit će konkurent za sam vrh - optimist je Danko Matrljan



RIJEKA  »Ajmo raditi, sunce je visoko«, htio ne htio, mora sportski zaljubljenik zaključiti ćakulu s nogometnim legendama Zvjezdanom Radinom i Dankom Matrljanom, koji su godinama kao suigrači ispisivali nezaboravne stranice povijesti riječkog nogometa, Radin »Japo« kao teško prelazni centarhalf, »Maska« Matrljan svojim napadačkim kvalitetama. Bez nogometa ne mogu, i poslije tolikih desetljeća stečeno znanje i nakupljena iskustva prenose na nasljednike, pomažući im u nogometnom usavršavanju. Kada je pak riječ o nasljednicima u toliko im dragom dresu Rijeke, usta su im puna hvale, mnogo očekuju od ove momčadi Bijelih, koju vide u vrhu hrvatskog nogometa.


Iza Zvjezdana Radina je nogometni opus koji bi stao u Tolstojev »Rat i mir«, to njegovo druženje s loptom traje više od pola stoljeća s obzirom na to u kakvoj je formi, dojam je da će itekako još potrajati.


– U nogometu sam praktički od 1968. godine, profesionalno pak od 1971. – kaže Zvjezdan Radin, koji je s Rijekom tri godine kasnije ostvarivao povratak među prvoligaše da bi koncem tog plodonosnog desetljeća kao kapetan podizao dva puta pehar Kupa tadašnje Jugoslavije. – U karijeri sam igrao dvadeset sezona. Onda je počeo prelazak, jedno vrijeme sam, naime, igrao za Lučki radnik i ujedno bio trener, što se uklapa u ta dva desetljeća. Poslije toga sam radio kao trener.




U tako dugoj karijeri događaja ima puno i previše nego što bi stale u neku dugotrajnu TV seriju, među inima ona nezaboravna uspješna hrvanja s napadačkim asovima ala Vahid Halilhodžić, Srebrenko Repčić, Slaviša Žungul, Cico Kranjčar, Dušan Savić, da ne nabrajamo dalje. On iz tog velikog koša ne vadi niti jedan poseban događaj, osim one 1984. godine, kada je Rijeka s trenerom Joškom Skoblarom zastala tik do titule prvaka bivše države. U odlučnoj utakmici sa Zvezdom (0:0, Rijeci nedovoljno za naslov) stadion je bio pun sat vremena prije utakmice. On ipak samozatajno rađe gleda na sadašnjost.


Viceprvaci


– Puno je lijepih epizoda, bilo je tu i zapaženih rezultata, čak smo se i jedne sezone borili za prvo mjesto pa smo na koncu završili kao viceprvaci. Sada pak valja čestitati našem predsjedniku što čini sve da momčad zadovolji publiku, poluči rezultate, tako gledam na ove stvari.


Svako vrijeme donosi nove uloge, Radin je sada u onoj rada s igračima na usavršavanju njihovih obrambenih mogućnosti, pomažući im u odgovaranju na upite koje im donosi moderni nogomet.


 


U drugom dijelu prošlog prvenstva pokazalo se da se možemo nositi sa svim momčadima, pa i s Dinamom. Hajduk ga gleda dostići, tu je i Osijek, naravno s Rijekom. Mislim da će se ta četiri kluba boriti za naslov prvaka – kaže Zvjezdan Radin.


– Specijalist sam za individualni rad, naglašeno više za obrambene igrače. Ustvari, rad je razgranat na raznim stranama jer kako današnji nogomet pita, svima treba i faza obrane i faza napada, tako da Danko Matrljan i ja radimo sve.


Naravno, za ono što on emitira trebaju i odgovarajući »prijemnici«, igrači koji će čim prije i što bolje usvojiti potrebna znanja.


– Dogovor je bio da se radi s onima malo talentiranijima, odnosno da im se malo ubrza proces usavršavanja. Ali, to ne znači da smo zapostavili one koji tu malo zaostaju, a pokazuju pak potencijal da mogu napredovati. Uglavnom, naglasak je na tome.


Pozornost javnosti usmjerena je najviše k prvoj momčadi, već godinama ovdašnjoj javnosti Rijeka je ugodna tema, navikla ih je na visoke domete, zapažene uspjehe. Visoko kotira u hrvatskom nogometu, nastupa u europskim natjecanjima, a budući da »apetit raste jedući«, očekivanja navijača su velika i ovog ljeta. U svemu je, naravno, jako važna i uigranost momčadi.


– Rijeka s vremenom varijabilno igra, jedno vrijeme pokazuje kako igra dobro, a jedno vrijeme malo zaostaje. Ima puno faktora koji na to utječu. Sigurno da su Bijeli sada kvalitetniji, pri čemu se vidi da čim malo standariziraš momčad i trenera, njegov rad dođe do izražaja. Znači, kada se jednom stabilizira momčad i kada se svi bolje upoznaju, kada nema frekvencije raznih promjena kao što je ranije znalo biti, odmah se pokaže rezultat. Nadam se da je sve to dobro i da će Rijeka samo rasti. Jasno, uvijek trebaju pojačanja, uvijek ima odlazaka, to se ne može spriječiti, ali uglavnom se ovakav pristup pokazao dobrim i mislim da će se ovako nastaviti.


Matrljan: Gol Realu obilježio mi je karijeru

Kao u nekim romantičnim pričama djeluje ona nogometna Danka Matrljana još od sricanja igračke abecede u Orijentu. Moglo bi ju se nasloviti i »Od Krimeje i Kantride, preko Tuzle do madridskog istračavanja pod reflektore Santiaga Bernabeua«. U pamćenju iz one 1984. godine ostaje »prvo poluvrijeme« s Realom, kada je Rijeka s najtrofejnijim klubom Kupa prvaka slavila 3:1, a popularni »Maska« dao je spektakularan gol kraj zabezeknutog njemačkog asa Stilikea. Inače, u drugom poluvremenu u Madridu sudac je morao svojski pokrasti Rijeku kako bi bila eliminirana.


– Htio sam centrirati i zabio sam gol, ha, ha, ha… – šali se Danko s najspominjanijim golom u povijesti riječkog nogometa. – To je trenutak koji je sigurno obilježio moju karijeru, a da pritom u tom trenutku nisam bio ni svjestan koliko mi je važan taj gol. Mislio sam da je to pogodak kao i svaki drugi, no kasnije sam vidio da on ima nemjerljivu težinu u odnosu na druge golove. Pritom ističem jednu stvar koju ljudi zaboravljaju. Poslije pobjede s Realom smo za tri dana igrali u Tuzli sa Slobodom, bilo je 1:1 i zabio sam gol, ali nitko ga se ne sjeća. Kada gledam iz ove perspektive, gol Realu u Rijeci bio je jedan trenutak koji je obilježio moju karijeru. Naravno da mi je to drago, no dragi su mi i drugi golovi koje sam postigao.


U svemu ne zaboravlja onu prvu stepenicu na usponu k visinama.


– Mene je školovala Krimeja, od 1972. do 1982. godine bilo je deset godina Orijenta. Tu sam puno naučio od starijih igrača te od trenera. Tu je u prvom redu Joško Skoblar, koji me oblikovao. Tu su zatim fenomenalni pedagog Ive Šangulin, koji je bio izvanredan. Od onih iz mlađih kategorija moram spomenuti »Rombea« Kostelca, također izvanrednog pedagoga te pokojnog Vedrana Malvića, koji mi je usadio još veću želju za nogometom.

Bliži se nova sezona u kojoj Radin vidi Rijeku s trenerom Sergejem Jakirovićem jako visoko, u borbi za titulu prvaka.


– U drugom dijelu prošlog prvenstva pokazalo se da se možemo nositi sa svim momčadima, pa i s Dinamom, iako je on u prošlosti iskoračio te gleda zadržati tu prednost. Ali, kako čujemo, i Hajduk ga gleda dostići, tu je i Osijek, naravno s Rijekom. Mislim da će se, kao što se i očekivalo, ta četiri kluba boriti za naslov prvaka. Znači i Rijeka? Sigurno i Rijeka. S pravom. Očekujemo da bude bolja. Godinu dana su više na okupu, bolje su se uigrali, bolje jedan drugoga poznaju i mislim da možemo očekivati samo bolju Rijeku. To i s time što vidimo i da se konkurencija pojačala, sve ono su faktori koji će utjecati na zreliju Rijeku, nadam se i takvom rezultatu.


Danko Matrljan, koji nastoji čim bolje uputiti igrače u razne napadačke tajne nogometa, kako čim uspješnije na suparničkoj polovici terena zaprijetiti obranama, za sobom ima bogati napadački opus od onih godina na Krimeji do zapaženih sezona kada se preselio iz Orijenta u Rijeku.


– Kao specijalist sam zadužen za individualni rad s kvalitetnijim, talentiranijim dečkima u klubu. »Japo« Radin i ja radimo uglavnom radimo na usvajanju i usavršavanju tehničkih i taktičkih zadataka. On radi više na obrambenim temama, dok sam ja više zadužen za vezne igrače i napadače. Radimo na osnovnoj tehnici i na onoj specifičnoj koja treba pojedinim dečkima na određenim pozicijama. Pritom ispravljamo neke stvari, a kod onih kvalitetnijih usavršavamo ih da čim prije uspiju usvojiti ono što im treba za seniorsku momčad.


Velik rad


Talent je neophodan preduvjet za uspjeh u sportu, stalna je tema koliko se radom može omogućiti njegova eksplozija na terenu.


– U naše doba mi smo igrali po pet sati na raznoraznim igralištima, livadama i sličnim terenima. Dečki danas odrade sat vremena treninga i misle da je to dovoljno, ali da bi se danas napravio neki vrhunski pomak i da bi se postao vrhunski igrač, treba uložiti velik rad, odnosno tu treba velik trud i trenera i samih igrača koji žele biti profesionalci. Ovaj rad koji im se nudi preduvjet je da bi mogli razviti svoj talent koji sigurno imaju i da bi se mogli pretvoriti u savršene igrače. Jasno, neće svi to postati, međutim, sigurno je da im taj rad daje priliku da bi u dogledno vrijeme postali profesionalci.


I Matrljan, kao i njegov prijatelj i kolega Radin, vjeruje u vrlo uspješnu sezonu Rijeke, vrlo je zadovoljan što je trener Jakirović ostao za kormilom.


– Kao prvo, veliki je dobitak što je tu ostao trener koji je prošle godine napravio izvrstan rezultat u onom drugom dijelu prvenstva. Zasad je tu ostao gro ekipe, koju su nadogradili mladi, potentni igrači i mislim da će ova Rijeka biti konkurent za sam vrh. Ne smijemo pritom zaboraviti i da ima natjecanja u Europi, znači da će biti i međunarodnih utakmica i onih u domaćem prvenstvu, a tu je i Kup. To sve govori da će za igrače biti dosta prilika i zato svi ti nogometaši koji su dovedeni i ovi koji su otprije ovdje moraju svojim stopostotnim radom »natjerati« situacije da se Rijeka bori za što više pozicije.


Spoj treninga i talenta daje nevjerojatne rezultate, pričemu se čovjek automatski sjeti Mate Parlova, o Draženu Petrovići da ne govorimo. Matrljanova je poruka da se samo marljivim treningom mogu »isprovocirati« veliki rezultati.


– Veliki rad je neophodan. Koliko sam vidio, imamo odličnu grupu seniora, sjajan spoj mladosti i iskustva. Mislim da uz onaj odličan rad koji odrađuje naš stručni stožer, uz napredak svih tih igrača, možemo očekivati jednu brzu, dobru i jaku Rijeku.


 


 


 


Radin: Skoblar je bio moja škola usavršavanja

Slavni Joško Skoblar je najbombastičnije pojačanje u povijesti riječkog nogometa. Zvjezdan Radin imao je čast i zadovoljstvo igrati u momčadi s ondašnjom europskom »Zlatnom kopačkom«, napadačkim genijalcem koji je prethodno u Olimpiqueu iz Marseillea u tri sezone zabio sto golova i čije istrčavanje na travnjak Kantride navijači nisu mogli dočekati. Godinama potom Skoblar je bio i Radinov trener kada je Rijeci za dlaku umaknula titula prvaka ondašnje jugolige.


– Sjećam se te 1974. godine, kada nam je na zimu došao golgeter Joško Skoblar, tada bio europska »Zlatna kopačka« – kaže Radin o asu koji je i u poznim riječkim igračkim godinama sjao punim sjajem. – Tada smo, recimo, na treningu svi znali zastati i gledati kako on barata loptom, kako zabija golove. Sjećam se, recimo, utakmice u Splitu, kada smo 3:1 pobijedili Hajduk, dobru momčad, tadašnjeg osvajača duple krune s Oblakom i masom drugih reprezentativaca, Joško im je zabio dva gola. Bilo je ugodno igrati s njim, znao si i da publika uživa u njegovim akrobacijama. Da ne kažem u drugome, u tome kako je zabijao te golove, one »suprotnom nogom«. Neke stvari smo tada vidjeli kod njega prije nego što su se pokazale na TV-u i kod nas i u Europi, pa su ga neki među nama počeli i imitirati. Bilo je pritom i ozlijeđenih, ha, ha.. Bio je veliki igrač. Kod nas je došao u 34. godini, a i onda je bio sjajan. Igrao sam u obrani i govoreći iz svoje pozicije, znao sam katkada na treningu popratiti njegove grifove i pogoditi na koju će stranu krenuti ili gdje će odigrati. Nisam uspijevao, ali bila je to za mene jedna škola usavršavanja i saznanje da postoje i takvi igrači koji će kasnije sve više pokazivati takvu kvalitetu – kaže Radin.