RIJEKA Posljednji je dan veljače 2026. U svim europskim nogometnim natjecanjima ostalo je 48 klubova. Među njima je jedan hrvatski predstavnik. Hrvatski nogometni klub Rijeka. Najbolja kad je najvažnije, europska i velika Rijeka.

Jutro nakon povijesne pobjede nad Omonijom na svakom koraku, u svakom kafiću ili usputnoj ćakuli s nogu Bijeli su jedina i najvažnija tema. Cijeli grad, svi otoci i cijeli riječki prsten nosi jedan veliki europski nogometni osmijeh. Kad Rijeka igra dobro cijeli je grad bolje volje. Korzo je ljepši, đir po Molo longu još je veći gušt, jutarnja košnica na placi ne donosi nervozu užurbanosti nego užitak prepričavanja velikog trijumfa.

A stvarno je gušt gledati s kojom lakoćom nogomet igraju majstori Tiago Dantas i Samuele Vignato, kako zabijaju golove Toni Fruk i Daniel Adu-Adjei. Poker asova u riječkom špilu. Kvartet igrača koji imaju dimenziju više. I umjetnički dojam i konkretnost učinka. Dvaput su srušili Omoniju, nakon 46 godina osigurali riječki ožujak u Europi.

I svi zajedno svojim nogometnim rukopisom složili najdivniju želju za što brži oporavak onome kojem je svaki pojedinačno posvetio tih prekjučerašnjih 3:1 i plasman i osminu-finala Konferencijske lige. Svom šefu i vođi Victoru Sanchezu koji je iz bolničkog kreveta slao podršku i savjete.

Pa se nakon trijumfa oglasio na društvenim mrežama kratkom englesko-hrvatskom porukom. Fotografija slavlja posvećena baš njemu, ispod ogromno svijetlo plavo srce i četiri retka:

– Sve osjećamo zajedno, borimo se zajedno, pobjeđujemo zajedno… Ajmo! – napisao je Victor koji se oporavlja toliko dobro da je prije utakmice poslao video-poruku podrške, a na poluvremenu savjete pomoćniku Ramiru Munozu i ekipi:

– Samo mirno, vjerujte u sebe, igrajte svoju igru, budite hrabri i napadnite ih jako… Bolji smo.

Uz savjet o pokojem taktičkom detalju to je bilo to. Sanchez je i iz bolnice u povijesnoj utakmici i baš jako teškim trenucima momčad usmjerio prema jednoj od najvećih klupskih pobjeda ikad.

Jer nakon »horora« iz prvog poluvremena navijači su imali samo jedno pitanje. »Hoćemo li dobiti dva-tri komada ili će biti baš totalni raspad«? Omonia je na odmor otišla s 0:1, dominirala u svim segmentima igre, a Rijeku na životu držao kapetan, vratar Zlomislić.

Rijekin Xavi

Izgleda da se u tih 15 minuta pauze popio i neki »čarobni« napitak jer transformacija hrvatskih prvaka i jedine hrvatske momčadi koja je ostala u Europi bila je nevjerojatna. Rijeka je u nastavak istrčala kao posve drukčija, bar deset puta bolja od vlastitog izdanja iz prvog poluvremena. Čudesna metamorfoza.

Tiago Dantas dirigirao je igrom o kojoj se može govoriti samo u superlativima. On je Rijekin Xavi, on je arhitekt nogometne igre, on je nogometni kompozitor i svi plešu po njegovim notama. I suigrači i protivnici. Jer Tiago rasplet vidi unaprijed, Tiago ima prvu loptu koja sama slaže nastavak akcije.

Asistirao je za prvi gol koji je, kako kaže Kek, »otključao i Fruka i Rujevicu«. Osma asistencija. I još šest golova. Zasad. Tiago Dantas.

A Daniel Adu-Adjei… Englez, samo 20 godina, prvi put živi radi van domovine. U svakoj od četiri velike riječke europske pobjede – po jedan Danielov pogodak. Srušio je Spartu, zabio jedan od tri gola Celju, u Nikoziji srušio Omoniju, na Rujevici joj zabio jedan od tri pogotka.

Uoči utakmice Milan Radović je rekao: »Taj dečko daleko je najbolji Rijekin napadač«. I bio sto posto u pravu.

Adu-Adjei je nakon utakmice laganim korakom, s licem sfinge krenuo u mir svojeg riječkog doma. S obje je noge na zemlji i odaje dojam barem deset godina starijeg profesionalca.

– Ne znam kako objasniti prvo poluvrijeme. Ali znam da smo znali kako našim navijačima moramo dati više, kako ti ljudi to zaslužuju. Krenuli smo energičnije… A onda su do izražaja došli kvaliteta, zajedništvo i samopouzdanje. Pa još kad se to stopilo s navijanjem… Dobili smo ono što smo sanjali i zaslužili, dugotrajno slavlje s navijačima.

Što je izazov veći Adu-Adjei je smireniji i bolji. Uživa igrati europske utakmice.

– Apsolutno! Zahvalan na prilici da se dokažem i baš uživam u pritisku koji donose velike utakmice. U povijesnim trenucima koje nam mogu donijeti europske pobjede i ovim sjajnim osjećajima nakon tih pobjeda. Jako smo sretni. Igrati u Europi za mene je poseban užitak. Golovi koje u tim utakmicama postižem onda su logična posljedica dobre igre cijele momčadi i mog doprinosa.

Nevjerojatno je da je njegova momčad zadržala ideju i način igre bez obzira na prvo poluvrijeme koje je odigrala neshvatljivo loše

– Ovo je ekipa koja svakodnevno sama od sebe traži više standarde, ekipa u kojoj se vode iskreni razgovori s trenerima i među igračima. Stalno pokušavamo vidjeti što možemo učiniti da budemo bolji. Tako je bilo i ovaj put. Bez suzdržavanja, iskreno i s punom podrškom jedni drugima. I s pitanjem što napraviti za pobjedu. Našli smo pravi odgovor, znali smo da možemo.

Imala je Rijeka i dodatni pogon, video poziv Victora Sancheza.

– O da, kad ga prije utakmice vidite kako šalje video to je ogroman motiv. Pogotovo vidjeti šefa kad ne može biti s nama. Znate, izgledao je stvarno dobro! Čak je nosio i dres Rijeke u tom videu. Strahovito nas je motivirao da damo sve od sebe za njega. Ovo je povijesna pobjeda i definitivno, sto posto pobjeda koju posvećujemo Victoru Sanchezu i svom trudu koji je uložio u pripremi utakmice, a onda nam dao silnu podršku i video porukom. Pobjeda za navijače, za klub, za nas same i iznad svih za trenera – zaključio je Adu-Adjei.

Lokosi u fokusu

Ante Oreč je u natikačama sprintao i parkingom ispred mix-zone Rujevice. Valja drukčije ni ne zna. Puca od snage i motiva. Za bliža gostovanja njemu vjerojatno ni ne treba autobus. Lako otrči do npr. Pule ili Zagreba. Taman za zagrijavanje.

– A što reći kad je srce ovako puno, a dojmovi još vrući. Ostvarili smo velik uspjeh za klub i presretni smo. Naravno, pobjedu posvećujemo treneru koji nije mogao biti s nama, ali nam se javio video porukom podrške. Činjenica da smo i njemu donijeli radost ispunjava još većom srećom i ponosom – rekao je ‘Dubrovnik expres’ s riječkog desnog boka pa prokomentirao dva šokantno različita lica Bijelih u dva poluvremena.

– Nismo ušli dobro u prvo poluvrijeme, promašili smo svoju šansu, oni su zabili rani gol i poništili nam vodstvo. Na poluvremenu smo u svlačionici jednostavno rekli da mi moramo proći dalje, da smo bolja ekipa od njih. Pa smo im to i pokazali! Držeći ih na njihovoj polovici držali smo se trenerovih uputa. A kad smo zabili za 1:1 nije nam pamet palo stati. Ovo je ogroman uspjeh. Nismo još ni svjesni koliko je značajan, a može biti još veći tako da nemamo vremena razmišljati o postignutome nego želimo i možemo još i više.

Nije Antu zanimao ždrijeb osmine-finala Konferencijske lige.

– Ne želim o tome ni razmišljati. Pa sutra imamo Lokomotivu kod kuće, onda i Kup na Rujevici. Dakle, sad sav fokus samo na Lokomotivi, a u Europi… Tkogod dođe mi smo spremni i možemo otići još dalje – rekao je nasmijani Oreč.

U Konferencijskoj ligi Rijeka ispisuju povijest, ali HNL je bio i ostaje »kruh svagdašnji«. Ante je sto posto u pravu. Lokomotiva je sad važnija od bilo kakve Europe.