RIJEKA Andrej Prskalo nije u subotu konkurirao za gostovanje Rijeke kod Osijeka, već je dobio slobodan vikend za razmišljanje o novom ugovoru koji mu je ponuđen (navodno uključuje i ulogu u klubu nakon kraja karijere, a trenutačni mu traje do 2022. s opcijom za još godinu dana) i novoj/staroj ulozi u sjeni vratara kojeg se razvija za neku buduću prodaju. Može se sada raspravljati je li bilo mudro odmah dati prednost Nevistiću (koji nije krivac za golove u Osijeku), koji se momčadi priključio tek nekoliko dana uoči utakmice s Osijekom, a prije toga je zadnji put branio 24. srpnja u posljednjem kolu prošle sezone, ali klupska je politika Rijeke takva da se živi od prodaje igrača i da Prskalo u toj priči nije perspektiva s obzirom na to da danas, nažalost, klubove poput Rijeke pokreće novac, a ne emocije.

Koliko god to bilo teško prihvatiti kada je riječ o najtrofejnijem igraču u klupskoj povijesti, sjajnoj osobi i izrazitom profesionalcu, logičan je slijed događaja da Nevistić u trenutačnoj situaciji bude novi klupski projekt kad već nakon odlične sezone u Varaždinu nije realizirao transfer. Prskalo se ima pravo ljutiti i osjećati povrijeđeno, onu šampionsku sezonu kada je poslije odlaska Ivana Vargića stajao velik upitnik nad vratarskim pitanjem, odradio je bez greške, u mnogim utakmicama bio je jedna od ključnih figura Rijeke i svojim obranama uvelike otvorio put prema tituli i dvostrukoj kruni, ali… Klupska je politika Rijeke takva da se mora stvarati da bi se prodavalo i preživljavalo pa je već nekoliko mjeseci nakon što je Prskalo bio najbolji golman HNL-a među vratnice stao, samo u prodajnom smislu, perspektivniji Sluga, a Prskalo ostao zarobljen u začaranom krugu klupske politike.

Iz kuta Rijeke logičan je to potez, Sluga je imao boljih i lošijih utakmica, ali na kraju je postao reprezentativac i dočekao transfer u Championship, gdje je pokazao svoju kvalitetu, dok je iz kuta Prskala potpuno razumljivo da se osjetio povrijeđeno iako to nije nikada pokazivao, već je svojim radom na treningu sve oko sebe tjerao da budu bolji.

S obzirom na to da se isto ponovilo kada je i nakon što se oporavio od ozljede na golu ostao Pandur, a sada je i Nevistić dobio »jedinicu« nakon što je s Rijekom odradio tek nekoliko treninga, razumljivo je da se Prskalo preispituje ima li smisla ostajati u Rijeci i čekati novu priliku. Iako bi s 33 godine mnogi već razmišljali o životu nakon igračke karijere, Prskalo je sportaš od glave do pete, uvjeren da može još braniti na visokoj razini i sada je ključno pitanje hoće li svoju odluku prelomiti na način da će prihvatiti ulogu svojevrsnog mentora mlađima i u njihovoj sjeni čekati priliku pa u Rijeci dočekati igračku mirovinu i ulogu među trenerima nakon iste ili će se kockati s odlaskom koji može završiti svakako.