RIJEKA Iako je još donedavno kod trenera Omišljana Branka Panića potajno tinjala nada da će Ahmad Sharbini odigrati još sezonu, izvjesno je da će ostati lišen usluga najzvučnijeg imena kluba, prvog napadača i kapetana. Ahmad Sharbini odlučio je objesiti kopačke o klin, u 41. godini reći zbogom natjecateljskom nogometu, no nikako se ne i oprostiti od najvažnije sporedne stvari na svijetu. Ahmad ostaje na Zlatnom otoku i Pušći, u ulozi sportskog direktora OŠK Omišalj. Klub je postao novi član Treće HNL Zapad, a u potvrdi te promocije Ahmad je zabio baš hat-trick protiv Ližnjana.

– Mislim da je iskreno dosta, sve mi je teže i teže, uskoro ću imati 42 godine, a idemo u ligu više. Osjetim na tijelu da to više nije onako kako bi trebalo biti i mislim da nema previše smisla više igrati. Iako me još nagovaraju, ha, ha… – kaže Sharbini. – Karijera? Zadovoljan sam iako naravno sve može bolje. Igrao sam u velikim klubovima, osjetio dobre atmosfere, igrao na dobrim stadionima… Uz to najbolji sam strijelac Rijeke u povijesti HNL-a. Naravno da sam ponosan na to. Igrao sam i s bratom Anasom više puta u karijeri i jako dobro smo se slagali međusobno i s drugim igračima. Možda je moglo i više, ali sve u svemu zadovoljan sam.

Karijere poput Ahmadove nose puno toga čega se rado sjeća. Osim Rijeke igrao je za Hajduk, Luzern, Al-Wehdu, Istru 1961, Jedinstvo Bihać, zatim za Rječinu, Grobničan i na kraju za OŠK Omišalj.

– Pamtim naravno da sam bio pozvan i u reprezentaciju Hrvatske. Istina, bila je to prijateljska utakmica, igrali smo u Zaprešiću, čak sam zabio gol pa se ozlijedio u 15. minuti i izašao iz igre, a Nikica Jelavić ušao umjesto mene. San je svakog igrača da igra za reprezentaciju svoje države. A što se tiče klupskih igara, to sam puno ponovio i to je stvarno tako, a ono što posebno pamtim je onaj gol Hajduku za 2:1 na Kantridi kad mi je Anas asistirao vanjskom. Armada je tada slavila rođendan, a dan prije toga bio sam kapetan i išli smo položiti vijence pod stijenama. Atmosfera je bila sjajna, a taj sam gol zabio u 92. minuti i to mi je jedan od najljepših trenutaka u karijeri – prisjeća se Ahmad.

OŠK raste

Ahmadov igrački put isprepleten je i s onim brata Anasa. Zajedno su prošli puno toga dobroga, pa i lošega. Ali uvijek su bili na neki način zaštitni znak grobničkog i riječkog nogometa.

– Sretan sam i ponosan što sam igrao s bratom i što smo se dobro slagali na terenu, ali i izvan njega. Igrali smo skupa i u Rijeci i u Hajduku, a poslije i u nižim ligama. Sve u svemu zadovoljni smo obojica. On nastavlja još igrati u Rječini, ima dobru momčad i ozračje. I doma je. To je njemu najbitnije. Kao što znamo, tijekom cijelog života i karijere on se najbolje osjeća kad je na Grobniku. I to ne može nitko promijeniti.

Sharbini stariji ostanak u nogometu nastavlja kao prvi sportski operativac otočnog kluba. Ambicije male sredine za veliki nogomet su dosta intrigantne.

– Obveze su veće, ulogu treba prihvatiti ozbiljno i posveti se tome. Nogomet i teren moj su život i koliko god je teško prihvatiti kraj, treba opet gledati realnost. S druge strane mogu puno pomoći kroz tu novu funkciju. Imam dosta poznanstava i prijatelja u nižim ligama. Naravno, uz pomoć mojih bivših suigrača. Na čelu s ambicioznom upravom dat ćemo sve od sebe da budemo konkurentni.

OŠK Omišalj posljednjih je godina izrastao u respektabilnu nogometnu sredinu koja želi još više napredovati.

– U posljednje tri, četiri godine pokazali smo kako klub raste na svim razinama. Imamo jedan jako dobar temelj i ono što je najbitnije – uprava stoji iza nas. Sve se posložilo i atmosfera je jako dobra. Želimo biti pri vrhu, ambicije postoje. No, idemo korak po korak i probati napraviti najbolje što se može. Problem su, naravno, najviše u malim sredinama, a posebno otočnim, mladi igrači. Ispunili smo sve uvjete za ligu više. Hvala Bogu, pristupa nam sve više i više djece, roditelji prepoznaju o kakvom se projektu radi i koliko se svi skupa trudimo. Sve na čelu s našim voditeljem Omladinske škole Rankom Buketom koji ima jako puno iskustva. Djeca uživaju u nogometu i druženju, a mi se trudimo da im osiguramo sve što im treba – dodaje Sharbini.

Pravi put

HNK Rijeka nezaobilazna je tema, posebno u godini kad je drugi put u povijesti osvojena dvostruka kruna.

– Bilo je super i čestitam još jednom svima, trenerima, upravi i naravno igračima. Imao sam prigodu uživo svjedočiti utakmicama protiv Slaven Belupa kad se odlučivalo o prvaku i pobjedniku Hrvatskog kupa. Bio sam sa svojim sinom, sretan i ponosan. Napravljen je velik uspjeh na ponos navijačima i gradu.

Ahmad i njegovi ondašnji suigrači osjetili su i sve nedaće koje je Rijeka tada prolazila, poglavito po pitanju skučenog treniranja. Iz one perspektive Rujevica i sve oko njega sada izgleda vrhunski.

– Sad je dan i noć razlika, prije svega u uvjetima. Kad je na Kantridi padala kiša, mi bismo obično trenirali iza gola. Sad su tu kamp i sjajni uvjeti, igrač mora biti koncentriran samo na igru. Nama je bilo puno teže glede uvjeta. Sad je sve to puno bolje posloženo, premda je i ono vrijeme imalo svoju draž. Bolje je i financijski i drago mi je da je tako. To je pravi put.

Vrijeme je prijelaznog roka kada navijači Rijeke obično strahuju zbog odlazaka najboljih. No, Rijeka je zaredala s brojnim dolascima, a da velikih odlazaka praktički još nema.

– Mislim da se navijači Rijeke ne trebaju brinuti. Uprava je svih ovih godina pokazala da zna što radi. Realniji sam po tom pitanju i znam kako sve funkcionira. Da bi klub živio, a igrači i Radna zajednica dobivali plaće, jednostavno se mora prodavati. Na Rujevici su pokazali da imaju dobru skautsku službu, uvijek dovode kvalitetne igrače i zadržavaju se u vrhu hrvatskog nogometa – zaključuje Sharbini.

Najbolji strijelci Rijeke u HNL-u

54 Ahmad Sharbini

46 Admir Hasančić

39 Anas Sharbini

38 Antonio Mirko Čolak

37 Andrej Kramarić

34 Franko Andrijašević

34 Leon Benko

33 Radomir Đalović

33 Alexander Gorgon

31 Senad Brkić