RIJEKA Hrvatski prvaci s obje su noge prešli prag prolaska skupine Konferencijske lige. Sad mogu jedino sami sebe izbaciti nekom očajnom lošom partijom za pet dana u Krakowu kod Šahtara i još bi kontra njih moralo ići nekoliko drugih rezultata posljednjeg kola. Dakle samo »znanstvena fantastika« može stati na put europskom proljeću Rijeke. Nakon 45 godina. Veliki Miroslav Blažević to je napravio 1980., a sad je priču ponovio Victor Sanchez del Amo. Španjolac s riječke klupe već je najavio kako želi pobijediti Šahtar i ne samo proći u nokaut fazu nego proći s Rijekom kao jednim od osam prvoplasiranih klubova.

Od zadnjih sedam domaćih utakmica njegova je momčad njih pet završila netaknute mreže. Poraz se nije dogodio u posljednjih šest nadmetanja. Niti u HNL-u, niti u Kupu, niti u Europi. Sanchezova Rijeka sve je bolja, sve se izrazitije vidi trenerova ideja. Obrana sve neprobojnija, mentalitet sve bolji. Rijeka igra svoju igru, neovisno o kretanju rezultata. Sanchez je usadio u momčad nogomet kojeg je gušt gledati. I gotovo svaki pojedinac diže formu.

Na »devetki« zabijaju i Jurić i Čop i Adu-Adjei. No 20-godišnji se Englez ipak ističe tim urođenim osjećajem za gol. Golgeter je, stalno u šansi. Da je manje rotacija bilo bi i više Danielovih golova. Ali onaj protiv Celja pamtit će se dugo i jedan je od najvažnijih koje će Rijeka ove sezone uopće postići.

Adu-Adjei rezultatski je načeo Slovence i psihički slomio iz akcije koja je zapravo bila predvidljiva. Prekid pa lopta na prvu vratnicu. Nešto s čim Celje ima problema cijelu sezonu. U Sanchezu nema ni trunke nadmenosti, ali ima znanja. Vidio je gdje je protivnik tanak. Pa je na ubačaj sjajnog majstora Vignata jednako takav stoper Radeljić sa svoja dva metra glavom prenio loptu u središte šesnaesterca, a Adu-Adjei pokazao zašto je rođeni golgeter. A u mrežu zatrese i onda kad loptu ne pogodi kako je htio.

Kolosalne partije Vignata, Radeljića i Oreča, beskrajni gušti u nogometu koji igraju Dantas i Fruk, nesavladivi kapetan Zlomislić… Sanchez je karijeru počeo u madridskom Realu, a sad njegovi riječki Los Blancosi pokazuju da su zaista sazdani od šampionskog karaktera.

Nakon utakmice Daniel Adu-Adjei pokazao je zašto je cijeli klub oduševljen mladim engleskim napadačem. Promišljanjem je daleko zreliji od svoje dobi…

– Utakmica je bila baš dobra, ali je mogla otići na obje strane. No kad je pao taj prvi gol jednostavno smo samo nastavili s napadima, igrali svoju igru. A sami ste mi već nekoliko puta rekli kako radije »pričam« na terenu nego za medije – kaže Adu-Adjei. – Nebitno tko je zabio, bitno da Rijeka igra sve bolje i da pobjeđuje. Imao sam prigoda i u prvom poluvremenu, čak je nekako bio dojam kako to nije moja večer i da lopta neće u gol. No kad te tako krene onda treba samo vjerovati u sebe, nastaviti igrati onako kako je trener zamislio. I tako je i bilo.

Navijači i konkurencija

Dojam je da Rijekinom engleskom napadaču samopouzdanja ne manjka.

– Dobro vam se čini. Imam sjajne suigrače, Rijeka ima sjajne navijače, jako dobro radimo pod vodstvom odličnog trenera u vrhunski sređenom klubu. Dakle, tu su svi potrebni sastojci za samopouzdanje. Naporan rad, to je put. Onda te i sreća nagradi.

Cijela momčad raste iz utakmice u utakmicu.

– Apsolutno. Mislim da nema limita za ovu Rijeku jer bit ćemo sve bolji i bolji. Ambicije su maksimalne i vidite kako u ovom napornom prosinačkom razdoblju igramo baš onako kako želimo. Sad smo spojili tri pobjede, Kup, HNL, Konferencijska liga. Napadač sam, ali jako mi je drago da smo obrambeno sve jači, da svi radimo u igri prema nazad. Igramo napadački nogomet no sve češće pobjeđujemo bez primljenog gola i to je jako važno.

Adu-Adjei je prvi put u karijeri stranac van Engleske. Nakon tri i pol mjeseca dojmovi o novoj sredini su mu samo »naj«.

– Uživam u svakom trenutku. Kraj je predivan. Navijači? Nemam riječi. Rijeka ima publiku kojoj nije bitno pobjeđujemo li ili gubimo, ti ljudi ne staju s navijanjem, s podrškom, s pozitivnom energijom. To još nisam doživio niti čuo da postoji igdje drugdje.

Trener Sanchez poprilično rotira. Ne može se reći da je ijedan od trojice klasičnih »devetki« prvi napadač.

– Ni najmanje. Sva trojica dajemo doprinos i sve smo realizatorski bolji kao što je uostalom cijela momčad sve bolja. Samo neka Rijeka zabija i pobjeđuje, neovisno o tome tko je započeo koju utakmicu. Jednostavno zdrava konkurencija. A na kraju dana jedino je bitno da Rijeka pobijedi. Onda smo svi sretni, a znamo da će svatko dobiti šansu. Ja sam spreman, sto posto, mogu igrati kad god i koliko treba. Na treneru je da odluči. Neka nas ima, bitna je ta širina kadra.

Bilo je priče da će grupacija dio koje i je i Bournemouth kupiti Rijeku. Daniel nije došao na posudbu nego postao igrač Rijeke. Poratak u Bournemouth jednog dana?

– Ne gledam toliko daleko. U Rijeci mi je savršeno, svi znaju da je ovo klub iz kojeg se rade odlični transferi u najveće lige. A budući da sam navijač Liverpoola i u djetinjstvu mi je idol bio Luis Suarez, onda bi neki idealni scenarij bio da jednoga dana zaigram na Anfieldu za Redse. Jedan san sam ostvario, živim ga. Igranje u stranom klubu, obogaćivanje karijere i života uopće s iskustvom u jednoj drugoj zemlji, drugoj kulturi, drukčijem načinu života i drukčijem nogometu. Svi su moji planovi, ambicije i misli sad vezani isključivo uz Rijeku.

Engleska i Hrvatska

Uskoro počinje godina Svjetskog prvenstva. Hrvatska i Engleska u istoj skupini.

– Uff… Pamtim neke ne baš radosne dane nakon utakmica s Hrvatskom. Teška skupina. Nisu ni Gana i Panama bezopasni. Mogu samo reći da se radujem srazu Hrvatske i Engleske, cijeli nogometni svijet će stati taj dan i gledati sudar nogometnih divova na najvećoj mogućoj nogometnoj sceni.

Nahvalio je i HNL, čak i u usporedbi s Premiershipom.

– Trener nas stalno podsjeća da se ne smijemo opustiti niti u jednom trenutku jer hrvatska je liga jako zahtjevna. Imam nešto iskustva i iz Premier lige. Tempo, dinamika, ritam utakmice… To je ipak jače u Engleskoj, ali ne toliko koliko ljudi ovdje u Hrvatskoj misle. Uostalom, hrvatska reprezentacija stalno dokazuje kvalitetu hrvatskog nogometa. Ovdje igrač ima idealne uvjete za razvoj.

Lakše je proći razdoblje prilagodbe i igrati »devetku«’ kad su iza njega Fruk, Vignato, Dantas…

– Kakvi igrači! Cijela je momčad prava, imamo to zajedništvo i momčadski duh pa nije u redu nikoga izdvajati. Stvarno su majstori. Ne, ne čudi me da se spominje interes engleskih klubova za Tonija. Igrač kao Fruk može igrati u svakoj ligi na svijetu. Trenirati s njim, Vignatom i Dantasom pa onda i zaigrati s takvim igračima koju su toliko jaki na lopti, s tim ogromnim talentom i tako profinjenom tehnikom, to je neprocjenjivo korisno za sve nas. Nekad sam gledao i upijao svaki Suarezov potez, pokušao ga kopirati, a sad učim od suigrača jer Vignato, Dantas i Fruk su ta neka razina više. Užitak je biti dio iste momčadi.

Povukao je paralelu između engleskih i hrvatskih medija.

– Ma, ovdje je divota. Uživam u doslovno svim aspektima HNL-a pa i u tom medijskom pristupu. Kad se i mediji ne fokusiraju na negativu nego generiraju pozitivno ozračje, traže ono dobro u nogometu, u klubu, momčadi, svakom igraču… To je sjajno i jako bitno za nas. Pojačava nam i samopouzdanje i motivira nas da se odužimo za povjerenje i podršku – zaključio je Adu-Adjei.