RIJEKA   Subotnji poraz od Dinama (0:2) u predivnom ambijentu Rujevice ostavio je osjećaj otprilike kao nakon gostovanja u Razgradu. Nije nikakva drama ispasti u Ligi prvaka od Ludogoreca ili izgubiti u SHNL-u od Dinama, ali kad sve skupa zbrojiš i oduzmeš, ostaje ti gorčina jer si sam sebi dokazao da si mogao proći, odnosno barem remizirati, ako ne i pobijediti. I još te u oba slučaja zakine i nedorasli sudac, tj. suci (glavni i VAR) krivim odlukama ili propuštanjem signaliziranja dvojbenih situacija.

I Radomir Đalović i Ante Majstorović i Toni Fruk i Stjepan Radeljić… Šef struke i trojica nositelja igre, nakon poraza od Dinama na Rujevici nisu mogli sebi doći od nevjerojatne razlike koju je pokazala Rijeka u dva poluvremena. Prvo nedostojno dresa, grba, navijača i kluba. Drugo goropadno, dominantno i onakvo kako je trebalo biti od početka.

Naravno, možda je toj riječkoj dominaciji u nastavku doprinijelo i lagano zagrebačko »lako ćemo ovo privesti kraju, imamo 2:0«, ali Rijeci ostaju žal i gorčina jer već se ušlo u minus u izravnim obračunima s Dinamom koji je napravio revoluciju u ekipi, doveo novog trenera i sigurno će, kako sezona bude odmicala, biti sve uigraniji i teže savladiv protivnik.

Inače, drugi odlomak zapravo traži određenu korekciju. Ante Majstorović, stoperčina i ljudina, nije imao nikakve dvojbe niti je bio imalo zbunjen govoreći o dva riječka lica u istoj utakmici nego bez ijednog mu postavljenog pitanja u nekoliko rečenica jasno i glasno rekao zašto je Rijeka izgubila:

– Prvo poluvrijeme: katastrofa s naše strane! Bez energije. Bez želje?! Bez bilo čega što nas je krasilo cijelu prošlu sezonu kroz sve one utakmice na putu do dva trofeja. Mi smo ekipa koja mora uvijek u svaki duel ići 100 posto, ekipa koja cijela mora igrati kao jedan i uvijek na 100 posto. Od toga smo u prvom poluvremenu bili daleko i zato nas je lopta i kaznila. Svaka čast Dinamu, ali nisu oni odigrali neku nevjerojatno dobru utakmicu. Zapravo nisu odigrali ništa što mi nismo očekivali. Nego smo bili loši. Bili smo beskrvni. Za drugo poluvrijeme smo se dogovorili da krenemo igrati onako kako mi znamo, dakle čvrsto, agresivno. I naravno, bili smo puno bolja momčad od Dinama. Pa nam ostaje žal što nismo zabili bar jednu od šansi koje smo stvorili jer mislim da bi rezultat onda bio kudikamo drukčiji i povoljniji za nas.

Stajao je i čekao da mu se eventualno postavi koje pitanje, ali dvojica reportera mogli su samo konstatirati kako je čovjek u doslovno jednoj minuti rekao – sve.

Čudesna Armada

Predobro Majstorović zna da je sljedećih pet minuta mogao pričati o sudačkim pogreškama na štetu Rijeke, ali mu profesionalni i osobni integritet jednostavno ne dozvoljavaju da najprije pred ogledalo ne stavi vlastitu momčad. A kad je konstatirao kako je ta momčad ušla u utakmicu, onda mu je bilo bespredmetno dodavati bilo što drugo pa i suđenje Patrika Kolarića te VAR izvedbu Marija Zebeca. Za suđenje je čak i trener Dinama Mario Kovačević rekao da nije bilo dobro!

Nije Majstorović spominjao ni izostanke, primjerice neigranje Dejana Petroviča. Kad javno kažeš ono što su svi vidjeli, da se istrčalo bez energije i bez želje, da je prvo poluvrijeme bilo katastrofalno onda, kad si čovjek i sportaš kao što je Majstor, ne tražiš bilo kakve alibije.

Šef Radomir Đalović je u press-centru »Orlando Rivetti« bio snužden. Kakav će čovjek biti kad izgubi u onakvom ambijentu i s onakvim navijanjem čudesne Armade nego loše volje, neraspoložen i razočaran.

– Derbi, utakmica koja se igra dva poluvremena, a u prvom poluvremenu Dinamo bolji, mi bez energije, bez svega onoga o čemu smo pričali. Radili smo neshvatljive pogreške i normalno, bili smo kažnjeni, primili dva gola – počeo je smrknuti Đalović.

– U nastavku smo s tri izmjene bili odlični, imali pet-šest čistih situacija. Da smo zabili jednu, do kraja bi sigurno osvojili bar jedan bod. Teška utakmica. Mi se moramo dobro odmoriti i… Igrati kao što smo igrali drugo poluvrijeme.

Umor nakon Dublina je imao utjecaja na igru i rezultat.

– Dečki koji su ušli u nastavku su dobro reagirali. Prije utakmice govorio sam da nam treba samo agresija i energija, posebno u prvom poluvremenu. A tu se mi nismo uspjeli nametnuti. Nismo ih pritisnuli visoko. I to je bio ključ utakmice. U nastavku smo bili pravi i da smo zabili, čak i u kasnijoj fazi utakmice, bilo bi vatreno.

Razloga za ta dva posve različita lica Rijeke u dva poluvremena ima više.

– Moramo to analizirati. Možda je i taj ritam igranja svaka tri-četiri dana ostavio trag. Dinamo još ne igra Europu i bio je svježiji. I vidjeli ste koliko nam nedostajao Petrovič. To je profil igrača kakvog nemamo u ekipi. Svaki put kad on ne igra, mi imamo problem.

Inače ne komentira sudačke izvedbe. Njegov kolega s Dinamove klupe kaže da je sudac griješio na štetu obje momčadi.

– A što ću komentirati… Vidjeli smo svi sve. Nema ništa od toga da sad nešto komentiram, izgubili smo 0:2 i završen je posao, gotovo. Mogu ja sad reći da je bio penal za nas, sigurno, ali… Ne, nemam komentara – rekao je Đalović pa zaključio:

– U drugom poluvremenu sam vidio jednu moćnu Rijeku koja je diktirala tempo, koja je stalno pritiskala, imala dosta izglednih situacija za gol, ali nismo ušli kako treba, nismo se snašli u prvom poluvremenu. Radili smo gluposti. Glupe pogreške. Dva jako naivno primljena gola. S time da je Dinamo iskoristio svoje šanse, a mi u drugom poluvremenu svoje šanse iskoristili nismo.

Ljutnja

Toni Fruk je izborio jedan očiti jedanaesterac. Nije dosuđen. Sudac Kolarić bio je postavljen očajno loše, Mario Zebec u VAR-u nije našao za shodno javiti mu kako ima žestoko dvojbenu situaciju za pregledati.

– Prvo poluvrijeme nismo bili pravi, a nakon drugog mogu samo reći – šteta. Nije nam ulazilo, a imali smo prilika. Ništa… Glava gore, odmah se okrećemo Europi, PAOK-u. Da to odigramo što bolje – govorio je Đalovićev majstor Toni Fruk.

– Zapravo smo očekivali da ćemo mi u prvom poluvremenu biti svježiji dok imamo snage i odigrati puno bolje jer oni još nisu u europskom ritmu pa da ćemo mi možda prema kraju utakmice fizički padati. A ispalo je obrnuto tako mi je to dosta čudno. Stvarno ne znam što je uzrok tome. Dinamo je dominirao prvo poluvrijeme, mi drugo. Nadam se da ćemo već od sljedeće utakmice slati u mrežu te lopte iz šansi koje stvorimo.

Nitko ne voli pričati o sucima, ali uz prvo poluvrijeme ispod svake razine Bijelih i propuštenih prilike u nastavku, činjenica je da su glavni sudac i VAR svoji odlukama ili propuštenim reakcijama nedopustivo izravno utjecali na rezultat.

– Nikad nisam komentirao suđenje pa neću ni sad. Jer sad je gotovo, ništa se više ne može ispraviti. I nije moje da to komentiram – gospodski je odgovorio Fruk.

No u riječkim je redovima kako momčadi i struci tako u upravi ostalo gorko razočaranje i ljutnja onime što su u subotu na Rujevici priredili Kolarić i Zebec. Svi su u prvi plan stavili svoje pogreške, svoje nedopustivo loše prvo poluvrijeme, ali isto je tako činjenica da su uz riječke kikseve derbi odlučili i suci.

Jedanaesterac za Dinamo je u najmanju ruku žestoko sumnjiv, a nedosuđeni penal za Rijeku zbog povlačenja Fruka je neupitna činjenica.

Ne pada nam na pamet tražiti bilo kakve alibije nakon onakvog prvog poluvremena u kojem Rijeka »jedva da je istrčala na teren«. Još manje nam je namjera spočitavati bilo kome nekakvu lošu namjeru ili Dinamu umanjivati zasluženost pobjede na Rujevici. No zatvarati oči pred sudačkim kiksevima koji izravno utječu na rezultat nikome ne ide na korist.

Možda bi i klub trebao malo dignuti glas. O tome da se ponekad u utakmicu ulazi preoprezno ili možda čak pomalo »ziheraški«, o pojačanjima koja trener često spominje, o tome da Ndockyt počinje na krilu dok Lasickas ulazi s klupe, o tome da se Iankova ne koristi niti nakon dva mjeseca, o tome da Kreilach ulazi na nekoliko minuta… Nek’ se priča iza zatvorenih vratiju, to se rješava unutar obitelji. No sudačke pogreške, koje na svoj način također kroje ishod jednog derbija, ne smiju ostati pometene pod tepih, nego ih se treba jasno i glasno istaknuti.

Ne samo mediji. Ili pokoji medij. Nego i sam klub. I staviti na dnevni red u hrvatskim nogometnim institucijama zaduženima za tu problematiku.

Prvak Hrvatske i osvajač Rabuzinovog sunca možda ne igra ni izbliza onoliko dobro koliko bi trebao, ali sigurno ne zaslužuje da ga se sudački zakida do te mjere da pogreške arbitara utječu na ishod utakmice!