RIJEKA Igor Bišćan s pravom se pribojavao. I pogodio. Tri utakmice u devet dana ostavile su traga na Rijeci. A onda se treća pokazala se najopasnijom. Lokomotiva u petak, Slaven Belupo u utorak, Gorica u subotu.

– Ne strahujem za prve dvije utakmice, ali ona treća u tako kratkom roku mogla bi nam biti problem! – ustvrdio je nedavno na press konferenciji zagrebački stručnjak na klupi »bijelih«, vjerojatno predosjećajući limite momčadi. Momčad koja posljednja dva mjeseca prepolovljena ozljedama, vozi na rezervi, u »crvenom«. Bilo je samo pitanje vremena kad će ključni dijelovi igračkog mehanizma početi otkazivati. Već dotadašnji rezultati bili su visoko iznad očekivanja, bez obzira što na to igra nije bila uvijek najbolja. No, momčad izranjavanja ozljedama i prisilnim rotacijama, gdje neki igrači ne igraju na prirodnim pozicijama, uz bitno umanjen roster, morala je negdje pokleknuti. Dogodilo se to u Gorici, a moglo možda i na Poljudu. Ili u nekoj sljedećoj utakmici kao što je skorašnji polufinale Kupa s Interom.

Prevelika potrošnja

Protiv Gorice »bijeli« su odigrali najlošiju proljetnu utakmicu, platili danak neobjašnjivom broju ozljeda i iznova stradali kod »plutajuće mine« HNL-a. Od svojih pet poraza (Dinamo, Lokomotiva) Riječani su čak tri doživjeli od Velikogoričana! Slučajno ili spletom okolnosti? Lako je pametovati nakon poraza poput ovih, no momčad Sergeja Jakirovića skroz je nepredvidljiva. Posebno u gostima gdje je odmah nakon Dinama (32 boda) najučinkovitija (27) u HNL-u! A u Rijekinom slučaju, koja je više domaćinska momčad (odmah iza Dinama), pokazalo se koliko može biti opasna i na domaćem travnjaku. I to u dva navrata. Uostalom, Velikogorčani su u listopadu prošle godine »srušili« i Matjaža Keka, najdugovječnijeg trenera hrvatske lige.

Gorica je iznova razotkrila probleme »bijelih« koji su bili vidljivi već u dosta domaćih izdanja na Rujevici. Bišćan je posljednjih tjedana i mjeseci krpao sastav s onim što mu je bilo na raspolaganju, a glavni teret počeli su iznositi igrači koji nisu bili u prvom planu (Puljić, Velkoski, Mamić) ili oni koji nisu prošli pripreme (Murić, Halilović) ili pak mladi debitanti (Lepinjica, H. Smolčić, Bušnja). Ozlijeđenih je bilo uglavnom da se od njih može sastaviti jedna momčad! Trenutačno ih je devet… Rijeka je plijenila prije svega htijenjem i karakterom te velikim zalaganjem igrača, ali bilo je očito da pada u nastavcima utakmica. Energetska potrošnja očito je učinila svoje…

Novi zamah

No, »bijeli« su i dalje u zavidnoj situaciji u odnosu na pratnju u koj su se »nagužvala« četiri kluba za dvije europske ulaznice. Rijekina karta za Europu prilično je čvrsto u džepu, no Bišćanovoj momčadi trebat će novi zamah. Posebno u sljedeće tri utakmice od koji su dvije ključne s Interom. Prva u prvenstvu ove subote, a druga polufinalna Kupa Hrvatske u Zaprešiću koja može dodatno oplemeniti sezonu. A Zaprešićani su nedavnom pobjedom nad Lokomotivom pokazali da nisu nimalo bezazleni…

Za Bišćana je dobra vijest povratak Čolaka, no pitanje je koliko on može pružiti nakon dugotrajne stanke u ovako osjetljivom trenutku. Slično je i s Tomečakom i Punčecom kada se vrate u konkurenciju. No, kormilar »bijelih« svakako je više na »iglama« u očekivanju najvažnijeg igrača ovako posložene Rijeke. Bez kapetana Gorgona to nije ista Rijeka, posebno na planu organizacije igre. Vraćanje Gorgona »u život« i pronalazak dodatne unutrašnje energije prioritet je uoči subotnjeg sudara s Interom. Bišćan i igrači već su nebrojeno puta ovog prvenstva pokazali da se mogu izdići iznad svih problema.