RIJEKA  U vrijeme dok Bijeli ganjaju jesenski naslov tri kola prije kraja, na Rujevici se, pomalo u drugom planu, obavljaju i važni administrativni i pregovarački poslovi s igračima na koje se računa i kratkoročno i dugoročno. Sportski direktor Darko Raić Sudar, koji je uoči sezone najviše surađivao s bivšim trenerom Sergejom Jakirovićem i slagao novu Rijeku, uz pomoćnika Antoninija Čulinu na sebe je sada preuzeo nastavak i glavninu tog zahtjevnog posla. Naravno, i dalje u koprodukciji sa strukom i upravom kluba.

Politika kluba poprilično je promijenjena s pozitivnim zaokretom, jer dovoljno je prisjetiti se samo nekoliko sezona ranije kad su Bijeli u rosteru imali često i više od deset posuđenih igrača. Izazivalo je to malo pomalo tektonske poremećaje u kadru, a sve je kulminiralo prošle jeseni kad se sve urušilo najlošijom rezultatima u HNL-u. Dobar dio tadašnjih igrača Rijeku je shvaćao kao usputnu stanicu i prigodu za promociju, a bilo je problema i s produžavanjem ugovora. Jakirović je na zimu dobrim dijelom sve »presjekao« i doveo igrače koji su prije svega gladni uspjeha i vide se u projektu nove Rijeke. Rezultati se itekako vide danas.

Kaljenje

Na tragu te politike je i produženje suradnje s dvama obrambenim igračima, s Ivanom Smolčićem i Nikom Galešićem, do sredine 2026. godine. Obojica su prošla Rijekinu školu, jedan pristigao iz Like, drugi iz Njemačke, a njihov ustrajan i marljiv rad na kraju se sve više valorizira. Ne tako davno obojica su trčala travnjakom bivšeg Lučkog radnika u juniorskom dresu i malo pomalo se profilirala. Istina, nije uvijek išlo sve bajno, nedostajalo je puno toga u njihovoj igri. Bilo je tu sporosti, lošeg zatvaranja, ispadanja iz igre, primljenih golova u kojima su bili (in)direktni krivci… Neki su ih praktički smatrali već otpisanima s Rujevice. Ivan se kalio na Krimeji, a onda je kolonija Bijelih, među kojima Ivan i Niko, prešla u redove prvoligaškog davljenika Hrvatskog dragovoljca i prošla pravu školu. Svi zajedno ostavili su jako dobar dojam…

U »novoj« Rijeci Smolčić je bio jedno vrijeme u sjeni Veige, no sjajno je obavio posao na Poljudu i zatvorio Livaju, nakon toga igrao sve bolje i »zacementirao dvojku«, iako mu je prirodnija pozicija klasičnog stopera. Smolčić je dobio na sigurnosti i poboljšao duel igru, a nerijetko projuri i desnom stranom i cenrtira iako je daleko više defenzivno orijentiran.

Prvijenci

Smolčić je bio i ponajbolji igrač Bijelih u riječkom sudaru s Lilleom kad je zabio svoj prvijenac, ali generalno svojom je tadašnjom prezentacijom zasjenio brojne i skupe francuske zvijezde.

Galešić je ranije dobio prigodu i stasao u paru s Dilaverom na mjestu središnjih braniča. Također je više dobio na sigurnosti, mirnoći i pregledu igre, kao i skok igri. I on je zabio svoj prvijenac, rijetko viđen pogodak kad je u pravom slalomu u Koprivnici s 13 dodira pretrčao 80 metara i poentirao. Pogodak o kojem se još priča…

S druge strane o dvojici svojih suigrača posebno pohvalno govori Dilaver, iskusni stoper koji je na Rujevicu stigao iz Dinama, koji je prošao sva iskušenja HNL-a i europskih natjecanja. A kad jedan deset godina stariji Dilaver niže takve komplimente riječkoj mladosti koja je sazrijela u pravom smislu, to itekako ima uporište. I težinu. Ivan i Niko primjer su kako se uspijeva kroz trnovit put. Uz to primjer su pristojnosti i profesionalnosti.

Rijeka u svojim redovima ima još dva itekako zanimljiva izdanka svoje škole, Veldina Hodžu i Silvija Ilinkovića, a s velikim se pozornošću prate i posuđeni igrači, prije svega Andro Babić (Posušje), Duje Dujmović (Šibenik) i Dominik Simčić, Niko Gajzler i Noel Bodetić (svi Orijent).