RIJEKA Adrian Liber, veznjak Bijelih, ušao je u igru u 88. minuti susreta s Goricom umjesto najboljeg igrača Roberta Murića i u velikoj pobjedi ostvario svoj prvoligaški debi. Bio je to znakovit potez novog trenera Gorana Tomića koji je izrazito po dolasku naglasio kako nema starih zasluga i kako pod njegovim ravnanjem svi kreću »od nule«. I »stari i mladi«. Treneri obično znaju u takvim situacijama reći kako neće biti privilegiranih, kako će igrači »sami sebe stavljati i izbacivati iz sastava i konkurencije«.

I potom onda to kod nekih zaživi, kod nekih ne, pritisak rezultata obično čini svoje. Poglavito onih loših koji sa sobom nose i brojna preslagivanja igračkog mozaika.

Tomiću se zasad mora odati priznanje za odmjerenu hrabrost u postavljanju napadačke igre i ono što dosadašnji treneri nisu uspijevali – vraćanje Murića u život. Murić je postao standardan član udarne postave Bijelih od prvog trenutka dolaska novog trenera. Bitno je podigao formu, a o vještinama Zagorskog Robbena s loptom već je potrošeno dosta tinte. Murić i kad nije na »sto posto«, jednostavno je igrač koji jednim potezom lomi utakmice…

Vrijeme curi brže

Svježi kormilar Riječana očito ne robuje nekim stvarima, ostaje pitanje koliko je u cijeloj priči momčadi s Rujevice spreman dati veću šansu mladim igračima, je li Liberov ulazak bio samo taktički potez ili nagovještaj nečeg opipljivijeg u budućnosti? Rijeka je trenutačno u poziciji da joj je do kraja sezone svaka utakmica itekako važna i da se sastav nastoji što prije standardizirati, no koliko će prostora u svemu ostati za mlade igrače kojima vrijeme uvijek curi puno brže? Na Rujevici je bilo nekoliko pokušaja, pa i strategija orijentacije na mlade, sve se događalo kao u nekim refulima, jedno vrijeme je sve kvalitetno zaživjelo, ali i brzo splasnulo. I to zbog objektivnih okolnosti, ali i »viših interesa«.

Kakva je situacija s mladima ovog prvenstva? U drugom u nizu korona-izdanju od petnaestak Rijekinih mladih igrača do 22 godine, neovisno jesu li »starosjedioci« ili prinove, oni koji su profitirali mogu se nabrojiti na prste jedne ruke. I to prije svega Nevistić i Štefulj koji su najviše igrali i skrenuli pozornost, poglavito europskim nastupima, toliko da će od ljeta završiti kao novi članovi Dinama. S tim da je Nevistić konstanta, a Štefulj je izgubio mjesto standardnog lijevog bočnog dolaskom Vukčevića, točnije počeo je gubiti sredinom prosinca, kada je Rijeka podijelila bodove s Dinamom na Rujevici (2:2).

Lepinjica »nestao«

Gnezda Čerin je nakon njih skupio najveću minutažu, od dolaska odigrao je svih 90 minuta u 16 utakmica, a popriličnu je od posudbe skupio i Kulenović, iako je odigrao samo dvije cijele utakmice protiv Lokomotive te uglavnom ulazio s klupe. Slična situacija je i s drugim napadačem Yatekeom… Smolčić je zasad treći po dobivenoj minutaži, igrač koji može uz standardnu poziciju stopera »pokrpati« i mjesto lijevog bočnog, izgubio je svoje mjesto ponajviše zbog ozljede, posljednji je put nastupio sredinom veljače u remiju s Istrom 1961 (1:1).

Ostatak igrača dobivao je puno manje šanse, dok su neki gotovo potpuno i neočekivano praktički nestali sa scene. Galešić je silom (ne)prilika odigrao dvije cijele utakmice protiv Varaždina te triput dobivao šansu po poluvrijeme, Braut kao najmlađi ulazio po potrebi nekoliko puta, dok je najveća enigma svakako neigranje Lepinjice. Igraču koji se mnogima sviđa, ali i ne, koji je očekivano imalo svoje mladenačke uspone i padove i koji je jako puno obećavao, ove sezone kod Rožmana izgubio se »svaki trag«. Lepinjica je odigrao samo jednu cijelu utakmicu i to protiv Šibenika početkom studenog, u ostalih deset susreta dobivao šanse od minute do njih dvadesetak.

Ostaje pitanje može li novi trener Tomić promijeniti narušeni trend riječke mladosti? Rijeka je opet u situaciji da lovom na treće mjesto i trofej mora ganjati rezultat i Europu bez koje joj sezona gotovo i ne vrijedi. Promocija mladih opet je očito u drugom planu, ali ako ne zaživi u novom prvenstvu kad će dobar dio igrača otići, mladi će nepovratno izgubiti važan dio karijere.