Sat i pol dijeli Kekovu Rijeku od besmrtosti! Pobjedom protiv Cibalije u nedjelju Riječani bi osvojili naslov prvaka kolo prije kraja i susreta s Dinamom u Maksimiru. Damir Mišković zaokružio bi petogodišnji mandat. Preuzeo je olupinu koja je plutala Kvarerskim zaljevom i napravio čudo. Rijeka je pred vratima raja, skidanja s trona jedanaestorostrukog prvaka zaredom. Dinama! Naslov bi u Miškovićevu srcu preuzeo mjesto Stuttgartu, najljepšeg njegova predsjednikovanja. U Stuttgartu je zamolio: »Nemojte me buditi!«.

S ovakvom atmosferom i s ovakvom igrom nitko nas ne može skinuti s prvog mjesta, rekao je Mišković nakon trijumfa nad Dinamom (5:2). A bilo je to samo sedam dana poslije remija u Vinkovcima. Sjećate se one utakmice kada je Gorgon promašio kazneni udarac, a Andrijaševiću su poništili regularan pogodak. Nakon te nesretne utakmice u kojem je Rijeka pokazala da igra »najljepši ngomet u HNL-u«, Damir Mišković i Srećko Juričić, sportski direktor morali su svog trenera Matjaža Keka skidati s križa. Preživio je, hvala Bogu. I Miškoviću! Da nije tako, danas ne bismo pisali o momčadi koja je zaludila Kvarnerski zaljev, cijelu Hrvatsku i nalazi se na sat i pol od cilja.

Od Cibalije u osmom kolu pored Bosuta, do Cibalije u 35. prvenstvenoj rundi na Rujevici. Devedeset minuta, jedna utakmica poslije koje ništa nikada neće biti isto. Rijeka s krunom! Kek je zauzdao momčad. Neće podivljati, platili su taj ceh Lokomotivi u Kranjčevićevoj. Resetirali su se nakon te utakmice i pokazali pravo lice protiv Hajduka i Slavena, dva puta do 2:0 u prvom poluvremenu. Klasičan nokaut. Jedni su željeli napasti, drugi su misli napraviti čudo bunkerom… Kekovi taktički direkti pogodili su u bradu Španjolca Carrilla i Osječanina, veoma nadarenog trenera, 39-godišnjeg Kopića! Kopić je priznao da njegova momčad nije mogla igrati. Odmah je ubačena u Kekovu centrifugu, dok se Carrillo pokušao vaditi na jeftinim golovima. Uvijek je to tako s poraženima…

Matjaž Kek, riječki Michelangelo, upozorava da su najbolji oni koji dođu do kraja. Od početka je govorio da će(mo) crtu podvući u 36. kolu… U Maksimiru. Po svemu sudeći mogao bi to biti samo »kurtoazni posjet« bivšem prvaku – Dinamu. Rijeka elegatno plovi prema cilju. Nikakve vanjske sile, sudačke oluje ili munje i prijetnje iz Maksimirske šume nisu mogli zaustaviti Rijeku na putu ostvarenja svojih snova.

Nije još gotovo, neki upozoravaju na zbivanja iz 1999. godine i one utakmice s Osijekom (1:1), kada je naslov otišao u Maksimir na Tuđmanov oltar. Nemaju nikakvih dodirnih točaka. Bila je poitička, a ne sudačka pljačka, bez obzira na Krečakovu zastavicu… »Prvenstvo nije ukradeno, nego kupljeno, odnosno prodano…«, kazat će hrabro jedan od utjecajnih ljudi riječke navijačke skupine, Armada.

Rijeka je ove sezone igrala najbolji nogomet. Dolazak Andrijaševića i Gorgona pretvorio je Rijekinu igru u poeziju. Svaka je utakmica bila čisti užutak. Posebice na Rujevici gdje se izvukao (1:1) samo Dinamo, koji je u prvom poluvremenu bio na koljenima, a svi ostali su s riječkog travnjaka otišli podvijena repa… Jedan remi i 16 pobjeda! Ona u nedjelju je najvažnija. Tri boda za naslov prvaka.

Riječani nisu izgubili od Dinama (5:2 u bodovima), još su uvjerljiviji bili protiv Hajduka (10:1), dok su Osijeku uzeli sve! Teorija da se prvenstvo osvaja na malim utakmicama ne stoji. Bez obzira na to što su prošle sezone utakmice sa Slavenom bile u znaku remija, izgubljeno je osam bodova. Utakmice s izravnim suparnicima vrijede – dvostruko.

Bila je to Rijekina sezona. Matjaž Kek je svojim rukama oblikovao svoju četvrtu Rijeku u Miškovićevu mandatu. Nikad jaču, rekao je Mišković, ali Kek si ostavlja prostor za onu momčad koja je osvajala bodove u Europskoj ligi. Iduće godine su na programu kvalifikacije za Ligu prvaka.

Još devedeset minuta i Rijeka će u nedjelju biti buktinja radosti i veselja. Kek je pokazao da ništa nije nemguće, Mišković potvrdio da se ne boji nikoga…

Samo pamet u glavu. Sve mora zasladiti pobjeda protiv Cibalije.