POGODAK ZA PAMĆENJE – Boadu Maxwell Acosty uz malo sreće svladao je Gianluigija Donnarummu / snimio I. TOMIĆ
U Mourinhovu Interu Eto'o je igrao i beka kada je trebalo. Žrtvovati se za momčad je i moja filozofija, a vidim i sve na Rujevici. Tu sam da bih napredovao i pomogao ekipi. Na dispoziciji sam treneru i suigračima – kaže 26-godišnji Acosty
Sa 16 godina utrčao je u omladinski pogon Reggiane, kasnije preselio u Fiorentinu, u čijem je dresu odigrao pet utakmicu u Serie A. Mijenjao je klubove trčeći za svojim snovima. Chievo i Crotone (odakle je došao u Rijeku) u Serie A, Carpi, Modena, Latina u Serie B. Ganac je nakon devet godina Italije stigao na Rujevicu. Pogotkom na San Siru ušao je u povijest Rijeke, prvi je igrač koji je na gostovanjima postigao pogodak u skupnoj fazi Europske lige. Iz Italije u Hrvatsku…
– Novo iskustvo, moram se adaptirati na novu sredinu, stigao sam prije dva mjeseca. Zadovoljan sam kako teče prilagodba na suigrače, momčad i novi grad. Nadam se da će me Riječani brzo zavoljeti zbog moje igre i golova.
Novi život na Rujevici i Opatiji?
– Uvjeti za rad su europski, Pavlovac je mirno mjesto. Opatija je predivna. Božji dar. Užitak je prošetati nakon treninga. Dobro, Firenca je nešto drugo, ostao sam vezan za Danteov grad. Tamo živim s obitelji. Imamo kuću. Dobro, sada smo svi ovdje u Kvarnerskom zaljevu.
Slučajan pogodak
Cijela je momčad igrala ispod svojih mogućnosti u prijateljskom ogledu s Orijentom. Nebitno, ali…?
– Mučili smo se. Prethodno smo imali dva dana napornih treninga, na Krimeji noge nisu najbolje slušale. Nismo briljirali, recimo da se dogodilo i neće se ponoviti.
Početkom nastavka zaigrali ste na poziciji prve špice. Koje vam mjesto najbolje odgovara?
– Mogu igrati sve četiri pozicije prema naprijed, mislim na način na koji igra Rijeka. Ipak, mislim da najviše mogu pružiti, dakle, najkorisniji sam ekipi na bokovima. Igrao sam prvu i drugu špicu. Najviše sam godina proveo na krilnim pozicijama, uz uzdužne linije. Lijevo ili desno.
Pogotkom na San Siru velikom Milanu zagrlili ste nebo?
– Vrhunac je to dječačkih snova. Iako je pogodak bio – slučajan. Sreća je te noći bila uz mene. Najvažnije je da je lopta prešla gol crtu i svladala velikog vratara kao što je Donnarumma. Nakon Buffona sigurno najbolji vratara na svijetu.
U Italiji se filozofija nogometa bazira na taktici. Treninzi su stalno ponavljanje gradiva iz taktike?
– Upravo tako. U talijanskih se klubovima 85 posto treninga potroši na taktiku, dok se ovdje uglavnom radi s loptom. Vodi se briga o svakom taktičkom detalju, gdje se mora zauzeti pozicija, opsjednuti su taktikom. U velikim i malim klubovima.
Puno ste trenera promijenili, kao i klubova, u ovih devet godina?
– Puno trenera, puno učitelja. Svaki je trener za mene nova knjiga. Od svih sam učio, ni sa kim nisam imao problema. Kek? Moram naučiti njegovu trenersku filozofiju, njegove metode rada da bolje shvatim što traži i očekuje od mene na treningu i na utakmicama. I suigrače moram još bolje upoznati, kakvu igru traže od mene. Kakva mi proigravanja odgovaraju, recimo dubinska lopta u prazan prostor. Da iskoristim svoj božji dar, brzinu. Zadovoljan sam, dolazak u HNK Rijeka bio je pun pogodak. Na meni je dokazati se radom, steći povjerenje trenera i suigrača.
Tko će osvojiti prvenstvo Italije, Juventus ili Napoli?
– Teško pitanje. Juventus nije u prednosti kao prošlih sezona… Neću prognozirati, bit će zanimljivo jer Napoli igra zaista lijepo. Juventus ima kontinuitet…
Snaga u kolektivu
Novi prijatelji?
– Svi. Cijela ekipa. Novi sam, svi mi žele pomoći. S obzirom na to da ne govorim hrvatski, nastoje mi prevesti što je više moguće, recimo ono što »mister« ne uspijeva kazati na engleskom, zaokupljen drugim stvarima. Mnogi govore talijanski, Elez, Župarić, Sluga, Kvržić, Prskalo…
Koja je snaga ove nove Rijeke?
– Snaga ove momčadi je kolektivu. Sjajni momci, nitko ne lamentira kada treba raditi. Ako zanemarimo taktičko-tehnički aspekt, ovo je kolektiv igrača uvijek spremnih na žrtvu i rad za dobrobit momčadi.
Vezni igrači, ipak, diktiraju ritam?
– Vrte loptu, znalci su, brzi su i točni u proigravanju, što olakšava posao napadačima u realizaciji.
Koliko ste poznavali hrvatski nogometa prije dolaska u Rijeku?
– Dvije godine pratim hrvatski nogomet, poglavito Rijeku. Otkako je Rijeka pokazala zanimanje za moj angažman. Gledao sam utakmice Rijeke i zbog prijatelja Ristovskog. Drago mi je što se napravio dobar ugovor u Portugalu.
Rijeka brani naslov prvaka?
– Rano je govoriti o prognozama, Rijeka će sigurno igrati sve bolje i bolje. Znamo samo ono što nam pokazuju brojke, da Dinamo ima četiri boda više… Za sada! Za nas je svaka utakmica – finale Lige prvaka.
Predstoji susret s Istrom u subotu, pa gostovanje kod Austrije u četvrtak i na kraju je Rijeka domaćin Osijeku?
– Zahtjevan tjedan. Moramo se dobro pripremiti, trenirati i hraniti se dobro jer je prehrana veoma bitna…
Volite jeste, što je uglavnom na meniju?
– Ne, jedem samo koliko treba, obožavam talijansku kuhinju, moja je supruga Talijanka! Vratimo se utakmicama, spremni smo zagristi svaku od tri tvrde kosti. Kako? Odgovor zna naš trener.
Očekujete da ćete igrati?
– Moram dobro trenirati, pokazati treneru Keku da sam spreman. Da mogu dati svoj doprinos ekipi kada me bude trebao.
Igrač idol iz dječačkih dana?
– I tada i danas, Samuel Eto’o. U Mourinhovu Interu igrao je i beka kada je trebalo. Žrtvovati se za momčad je i moja filozofija, a vidim i svih na Rujevici. Tu sam da bih napredovao i pomogao ekipi. Na dispoziciji sam treneru i suigračima.
