VLADAR NIČIJE ZEMLJE – Mate Maleš / Foto D. ŠKOMRLJ
Svaku utakmicu moramo shvatiti kao da je sudbonosna. Prvi smo, ali budimo skromni. Bitno je samo jedno, pružiti maksimum svojih mogućnosti na svakoj sljedećoj utakmici – kaže Mate Maleš
RIJEKA Mate Maleš je rotvajler ispred Rijekine obrane. Jedinstven igrač takva profila. Grize s – dušom… I ljubavlju. Poznat po paroli »Treba raditi i moliti se!« Igrači zadnje linije, posebice srednji braniči, odahnuli su Malešovim povratkom, a nije ga bilo 17 mjeseci. Najveće je – pojačanje. Rijeka je s njim promijenila način igre, krenula u seriju pobjeda do vrha ljestvice. Izvan terena – anđeo, na zelenom travnjaku vrag… Mate Maleš je gospodar prostora ispred obrane, čuva onaj komad ničije zemlje, oduzetu loptu brzo prenese Močiniću, Bradariću, Radoševiću, Moisesu…Kako je trenirati bez pola momčadi?– Puno je ljepše i ugodnije kada smo svi na okupu. Ali znajući zbog čega ih nema, drago nam je. Bilo bi bolje, bio bih sretniji da nas je još manje na treningu u ovim reprezentativnim stankama. Što se radi na treninzima?– Radi se dobro, veoma naporno. Dva treninga dnevno. Što radimo? Ima svega, od trke do akcija, ali sve s loptom. Sve je super, raspoloženje izuzetno. Kod Keka nema švercanja. Na treninzima se dobiva mjesto u momčadi. Vjeko Miletić i Danko Matrljan bičuju s osmijehom na licu. Volim ljude koji znaju svoj posao. Prošao sam sve. I kalvariju. Vargić, Lešković i Močinić putovat će s hrvatskom vrstom u Rusiju. Radošević će u utorak na Rujevici igrati za mladu selekciju, Bezjak se golovima priključio Samardžiću kod izbornika Kataneca?– Bezjak je zaslužio poziv. Izgara na terenu, bori se i zabija golove. Na Poljudu Hajduku pa onaj volej Splitu na Rujevici. Bezjak je – šilo, ubojica vratara i ratnik u defenzivi. Samardžić stijena. Ona s Kantride.
Ponovno rođen
Slovenci su na najtežem ispitu, u subotu u Kijevu igraju s Ukrajinom prvi susret majstorice za Europsko prvenstvo?– Teška utakmica. Danas ne možeš za nikoga kazati da ćeš ga pobijediti. Šanse su 50-50. Ali vjerujem da se Slovenija može priključiti putnicima za Pariz.Put Rusije će i Močinić, vratio se nakon godinu i pol dana, da Vargić i Lešković ne budu bez društva?– Silno sam sretan zbog njega. Močinić je moj, kada je u reprezentaciji isto je kao da sam ja…Dobro, i ti si se vratio poslije 17 mjeseci i postao – pojačanje!– Kao da sam se ponovo rodio. Zadovoljan i sretan zbog toga što uopće igram nogomet. S obzirom na to u kakvom sam bio stanju. Što će biti dalje, vidjet ćemo… Čudesne su ruke Alena Ilića, zahvalan sam Luki Brkljači. Stručno i s puno ljubavi brinu o ozlijeđenima. Da zdravstvena služba i doktor Boban Dangubić rade dobar posao nejbolje govori činjenica da ozlijeđenih gotovo da nema…Nisi sudjelovao u pobjedi nad Hajdukom zbog žutih kartona… Nije te, dakle, bilo na mjestu zločina, jednom si skrivio dva kaznena udarca?– Rekao sam šefu prije puta, ako ništa drugo barem jedanaesteraca neće biti.Tko će sada pucati kaznene udarce nakon što je promašio i Tomasov, nakon Leškovića, Moisesa i Bradarića?– Ne znam. Naći ćemo nekoga. Ali čemu panika ako pobjeđujemo i promašujemo penale? Neka se tako i nastavi.
Darovi za Božić
Ti nisi izvođač kaznenih udaraca?– Nisam, ali ako treba nije problem.Što ćete navijačima i svim Riječanima staviti pod bor za Božić. Pet pobjeda – Osijek, Istra, Inter, Belupo i Zagreb – s obzirom na to da apetit raste jedući…?– Bilo bi idealno. Daj Bože. Marljivo radimo, nastojat ćemo da bude tako, ali nogomet nije matematika… Lopta je okrugla, zna skliznuti, utakmica nestane iz ruke poput jegulje. Ne zabiješ što moraš, primiš što ne bi smio… Čvrsto smo na zemlji, nema euforije, svaka nova utakmica je novo dokazivanje. Dati sto posto, tako je bilo do sada, tako će biti do kraja sezone. Pobjeda nad Dinamom najdraža je ove sezone?– Svakako. Dinamo je dugo bio neporažen, dok nije došao na Rujevicu. Ali i ova na Poljudu nad Hajdukom.Gdje si gledao jadranski derbi?– Kući sa suprugom. Kakav užitak, srce mi je bilo poput Učke. Milina je bila gledati kako stoje na terenu, kako izgledaju. Čvrsto i organizirano. Dugo nisam vidio takvu Rijeku. Pogodak Lokomotivi?– Jedan, ali vrijedan. Skinuo sam i taj teret s leđa. Dao sam gol… Nije bitno tko će zatresti mrežu, bodovi su bitni. Sada igrate ofenzivnije, ali Močinić pogađa stative, nije još zabio pred riječkom publikom?– Do Božića ćemo i to riješiti. Protiv Istre ili Belupa.
Bez euforije
Napadači Balaj i Bezjak dobro obavljaju svoj posao i bez vas iz veznog reda…?– Svaka im čast. Balaj se trudi, radi i zabija. I kao čovjek, Bezjak je golovima utrčao u reprezentaciju. Obojica igraju obranu, olakšavaju nam posao. Nije te bilo na Poljudu, raspucao se Tomasov?– Tomasov je priča za sebe. Lijepo je s njim igrati, ali i raditi na treningu. Zna i može. Takve igrače treba imati. Rujevica ili Kantrida?– Iskreno, svaki stadion ima svoju dušu, ali osjećam se sjajno na Rujevici. Ambijent iz bajke. Kada Armada i gledatelji dignu paklenu oluju. Priča o naslovu širi se kao epidemija. U svlačionici je zabranjeno – maštati, bez obzira na trenutačnu poziciju?– Istina, sve je to predaleko. Volio bih da budemo skromni, na zemlji i bez euforije. Svaku utakmicu moramo shvatiti kao da je sudbonosna. Na kraju ćemo zbrojiti bodove. Glupo je galamiti: »Bit ćemo prvaci!« Prvi smo, ali budimo skromni. Bitno je samo jedno, pružiti maksimum svojih mogućnosti na svakoj utakmici. U službi kolektiva, što je naša snaga.
