RIJEKA Odlazak trenera Sergeja Jakirovića u Dinamo potpuno je u drugom planu ostavio novu pobjedu Bijelih i još jedan spektakularan gol Marca Pašalića. Bijeli su poslije preokreta upisali treću ligašku pobjedu, petu u posljednjih pet utakmica na dva kolosijeka. I kad nije išlo, momčad je pokazala da ima važne unutarnje rezerve. Navijači su, kao dvanaesti igrač Bijelih, osjetili u 62. minuti igre da momčadi baš i ne ide najbolje i onako podmazano kao u prijašnjim susretima, a to je bio znak za grlati reful s tribina koji je umnogome dignuo energiju bijele družine.

Rijeka ima navijače, ali ima i Marca Pašalića. Krilni napadač Riječana opet je publici servirao užitak zbog kojeg se dolazi na stadione. Izjednačio je uoči odmora pogotkom sa 17 metara od grede, potezom koji zaslužuje visoke ocjene. Ne samo zbog toga kako je lopta odsjela u mreži već o ponajprije zbog upornosti i snalažljivosti. Na malom prostoru i pod pratnjom igrača Pašalić je izveo novu majstoriju.

– Jako teška utakmica. Borbena, sve se svodilo na nekakvu silu i borbu 90 minuta. Bilo je i umora, ali to nije izgovor. Imamo sada intezivan program, ali siguran sam da možemo biti dobri i u Lilleu – kaže Pašalić o utakmici dobivenoj »na mišiće«. – Sva sreća pa sam zabio prije odmora. I to je bilo bitno da u svlačionicu ne uđemo s rezultatskim minusom.

Prvih 30 minuta Rijeka nije bila prava. Ali nešto se pitalo i ozbiljnog suparnika koji se na Rujevicu nije došao braniti.

– Utakmica je po meni bila »run and gun«. Igra naprijed-nazad umorila je i Lokose i nas. Jako je dobro što imamo kvalitetu i na klupi. Dečki koji su ušli to su najbolje pokazali. Bili su spremni i dobro su odradili završni posao umjesto nas koji smo izašli. Bitna su tri boda i pobjeda. Onda je uvijek lakše dalje.

Ljepši gol

Pašalić je zabio četvrti gol ove sezone, uzme li se u obzir i onaj nakon kornera protiv Torshavna.

– Presretan sam zbog gola. Mogu ga nazvati nešto ljepšim golom. Ali moram reći da ja nisam niti vidio da sam zabio i kako je lopta ušla u mrežu. Bio sam u padu, opalio loptu, ali osjećaj je bio dobar. Kad sam se dignuo, čuo sam slavlje suigrača i navijača. Dobri korneri? Treniram i na tome, ništa ne pada s neba.

Pašalić bi od svojih golova s Rujevice mogao napraviti dobar kolaž koji bi svatko volio pogledati.

– Ja sam tip koji se ne voli puno osvrtati na takve golove. Volim gledati u budućnost, trenirati i zabiti u svakoj novoj utakmici. Lijepo je pogledati ovaj gol, ali ja na to gledam ovako. Danas smo pobijedili, sutra idemo dalje. Bitno je ovako nastaviti.

Željeni ritam

Rujevica je zasad neosvojiva, Rijeka je dojmljivo ušla u sezonu velikih očekivanja. A ono što najviše raduje navijače je napadački nogomet. Ovoga puta nije bilo vatrometa golova, ali je onaj Djouahre izazvao erupciju.

– Dobro smo startali, dovoljno se samo prisjetiti prošle sezone. Baš smo momčad u svakom smislu i s puno unutrašnjih rezervi.

Lille je u nedjelju dobio Nantes 2:0. I to u ranom poslijepodnevnom terminu.

– Nismo gledali njihovu utakmicu protiv Nantesa. Bili smo u karanteni, odmarali za našu utakmicu. Moja očekivanja? Sve je moguće. Čitam da je njihova momčad višestruko skuplja, ali po meni to ne mora imati presudno značenje. Bitni su srce i želja, a nama toga sigurno neće nedostajati.

Kakvu utakmicu očekivati u Francuskoj? Može li se to uopće predvidjeti?

– U prvoj utakmici u Lilleu mi praktički nemamo puno za izgubiti. Svi očekuju više od njih nego od nas. To je naš bonus, naša šansa. Uostalom, mi u svaku utakmicu idemo 110 posto. Ja sam optimist, imamo svoje šanse u tim utakmicama.

Navijači su opet bili na visini, poguranac za momčad kad je najviše trebalo.

– Teško je bilo igrati po sparini, trebalo je i malo udahnuti. Kad smo se razbudili, navijači su nam dali samo dodatni poticaj. Ritam četvrtak – nedjelja? Za nogometaša je to nešto najljepše. Meni je to super, volim taj ritam utakmica. Svakih nekoliko dana je novo dokazivanje.

Rijeka je prije deset godina izbacila Stuttgart i pokazala da treba igrati i živjeti za takve utakmice.

– Nisam dobro upućen u taj podatak. Ali on samo pokazuje da je sve moguće. Bitni su samo dobar pristup i želja. Taj odnos Davida i Golijata je po meni za nas bonus. Hrvatska reprezentacija je najbolji primjer što se može ostvariti ako se igra sa srcem. Mala država s velikim igračima. Koji uvijek igraju sa srcem – znakovito je zaključio Pašalić.