Različiti tipovi

Riječ je dva sasvim različita tipa igrača, Drmić je igrač poteza i djeluje često iz drugog plana uz odličnu igru glavom, dok je Livaja često kreator igre, motor momčadi, također često uz nepredvidive poteze kod golova. U prilog tome idu i brojke, Livaja i Lovrić dosad su kreirali 11 velikih prigoda, Drmić njih pet. Zanimljivo, Drmić je vodeći po pitanju promašenih velikih prilika s njih deset, Livaja je šesti u rubrici promašaja s isto toliko nerealiziranih šansi.
– Naravno, kao bivši igrač i navijač Rijeke volio bih da Drmić bude prvi strijelac. S igrom je to zaslužio – kaže Milan Radović, igrač Bijelih koji je u sezoni 1980/81. bio najbolji strijelac prvenstva Jugoslavije s 26 golova, a s Rijekom je osvojio i dva Kupa bivše države. – Mislim da bi Drmiću bila krasna točka na karijeru kada bi postao najbolji strijelac HNL-a. Zaslužio je to svojim ponašanjem i igrama.

Ipak, koliko god Drmić i Livaja »operiraju« na sličan način za svoju momčad, riječ je o sasvim drugačijim tipovima igrača.
– Istina, oni su dva potpuno drugačija tipa igrača. Livaja ima puno više slobode u igri nego Drmić. Drmić je specifičan u svim pogledima i ima veliko iskustvo. U Hajduku sve lopte idu na Livaju, puno je toga podređeno njemu, ali sad će ga malo Kalinić rasteretiti. Drmić s druge strane igra odlično glavom i ima izvanrednu suradnju sa suigračima, a Livaja mlađim igračima daje neku posebnu sigurnost. On je prošao sve i po meni nikad bolje nije igrao. Smirio se i posvetio obiteljskom životu. Otišao je kao klinac iz Hajduka, a sad mu se ispunila želja da napravi nešto u svom klubu. Svaka mu čast i na osvojenom prvom mjestu u Grčkoj s AEK-om jer to nije baš lako – dodaje Radović.
Utrka za najboljeg strijelca bit će stoga posebno zanimljiva, Drmiću je to poseban motiv nakon što ga je Rijeka vratila »u život«, a ona druga želja odnosi se na osvajanje prvog trofeja u karijeri, na putu kojeg će mu opet stajati Livaja i društvo.
Prestigne li Drmić vodećeg Livaju ući će u povijest kao peti najbolji strijelac HNL-a iz redova Rijeke. Dosad je to polazilo za nogom prvo Tomislavu Ercegu (17 golova), Leonu Benku (15), Andreju Kramariću (21) i Antoniju Mirku Čolaku (20), čime bi, jasno je, bio i najučinkovitiji u tom kvintetu.

Prednost s kreča

Erceg je na Kantridu došao 2004. iz Hapoel Petah Tikve i oduševljavao svojim potezima pod stijenama Kantride, a zanimljivo u istoj sezoni s Bijelima je osvojio i Kup baš protiv Hajduka. Riječani su tada podigli Rabuzinovo sunce na Poljudu i osvojili trofej nakon punih 26 godina.
U sezoni 2012/13. na Kantridi je bljesnuo Benko koji je također dizao na noge navijače atraktivnim golovima, a zanimljivo niti jedan od svojih 15 pogodaka nije zabio iz kaznenog udarca. Kramarić je treći koji je ponio laskavu titulu i u samo prvih 19 kola s 21. pogotkom postao neuhvatljiv za pratnju. Zanimljivo, Kramarić je protiv Lokomotive postigao čak pet golova, a samo je dva dao s »kreča«.
Čolak je do prestižne nagrade u sezoni 2019/20. došao u posebno zanimljivoj situaciji i s četiri postignuta gola u u posljednjem kolu protiv Istre 1961. Isti broj golova (20) zabili su tada Mijo Caktaš (Hajduk) i Mirko Marić (Osijek), ali je prema propozicijama HNS-a trofej najboljeg osvojio Čolak kao igrač s najmanjom minutažom.
Livaja je veliku prednost stekao realizacijom jedanaesteraca što još više daje na težini Drmićevim golovima.
– Istina, ali mislim da će tu biti »mrtva utrka« do kraja. Ali ponavljam, volio bih čisto zbog Drmića i njegovog odnosa prema poslu da prvi presječe tu ciljnu ravninu najboljeg strijelca. Posebno je bitna podrška suigrača? To je jako bitno. Znam iz svog primjera, mi smo igrali protiv Željezničara u Sarajevu, Fegic je mogao dati gol, ali je čekao mene da dotrčim i zabijem – zaključio je Radović, četvrti strijelac svih vremena Prve jugoslavenske lige.