RIJEKA Rijeka je najefikasniji sastav HNL-a iako možda i nema najkvalitetniji najistureniji napad lige, no zasigurno je momčad koja ima najbolji logistički-ofenzivni ustroj iza vrha napada. Kvartet Pašalić – Fruk – Janković – Pjaca, dva krila i dva ofenzivno nastrojena igrača, ono je što je Bijelima ove sezone donijelo najveće benefite. I zbog čega je Rijeka zasluženo na vrhu. Kvaliteta Pjace (lijevo) i Pašalića (desno), dvojice reprezentativaca je znana, a osovina Fruk – Janković je središnja poluga orkestra bez koje, kako kaže, Željko Sopić, Rijekina igra nema »istu glazbu«.

Izostanak Jankovića zbog ozljede u posljednje vrijeme jako dobro je nadomjestio Hodža, kad Pašalića nije išlo uskakao je Grgić. Rijeka nije u nekim utakmicama igrala uvijek baš sjajno, ali sve je bilo u funkciji pragmatike i igre na rezultat. Sopić je taj »talijanski« dio igre na rezultat dobro posložio i dodatno ugradio pobjednički mentalitet rezultati čega su vidljivi uoči posljednje, četvrte runde prvenstva u kojoj Rijeka ima najbolju startnu poziciju. Završni obračun mogao bi biti itekako napet, ali Bijeli bi puno ranije mogli trasirati put prema drugom naslovu u povijesti, poglavito »posklizne« se uža konkurencija. I sami Riječani pritom moraju paziti da im se ne dogodi krivi korak, no poznavajući Sopića, momčad će biti »našpanana« svih devet kola.

Pritisak dosad nije stvarao problem njegovoj momčadi, a on ne bi trebao biti problem iako se Rijeka sama dovela u situaciju da odlučuje o svojoj sudbini, postala veliki favorit i jasno je da bi iz ove perspektive sezona bez naslova donijela određenu gorčinu. Slično se razmišlja u redovima Hajduka i Dinama koji su pod puno većim pritiskom, a Rijeka pored neosporne kvalitete, standardnosti i načina igre, ima puno bolje klupsko i navijačko ozračje.

Unutrašnji postroj

Napadački način igre donio je tako Bijelima dosad u 27 kola 53 postignuta gola ili gotovo dva po utakmici (1,96). Zanimljivo polovicu tog učinka ostvario je upravo vezno-krilni pogon Bijelih. Janković je prvi klupski strijelac sa sedam golova, po pet su ih zabili Pjaca i Hodža, četiri Pašalić, po dva Fruk i Grgić, a po jedan Djouahra. Ukupno 26 golova…

Oštrica napada pritom je zabio 11 golova, dojam je ipak – premalo. Obregon i Ivanović po pet, a Marić jedan. Četrnaest golova postigao je ostatak momčadi, Galešić četiri, Selahi tri, Bogojević, Mitrović i Goda po dva te Banda jedan. Obrambeno nastrojeni igrači bili su učinkovitiji od samog napada što je još jedan riječki dodatni forte.

Posebno je upečatljiv proljetni učinak Bijelih, osam pobjeda i jedan poraz uz gol-razliku 20:4 od čak više od dva gola po utakmici (2,2) i manje od pola primljenog po susretu (0,4), pri čemu se niti jednom ovog proljeća nije zatresla riječka mreža na Rujevici.

Dvije momčadi

Evo i nekih drugih, statističkih, ali ništa manje važnih podataka. Riječani u dosadašnjem dijelu prvenstva imaju Fruka kao uvjerljivo najboljeg asistenta lige s 12 ključnih dodavanja, Janković je realizirao sva tri jednaesterca, Dilaver ima najbolji prosjek dugih lopti na utakmici, Pjaca je u prosjeku treći po uspješnim driblinzima, Selahi prvi po prosjeku oduzetih lopti protivniku, Labrović drugi po broju najmanje primljenih golova i utakmicama u kojoj je sačuvao praznu mrežu.

U cijeloj priči u završnici prvenstva posebno je važan unutrašnji postroj Rijeke. Bijeli se bore za naslov, a na klupi praktički više sjede nego igraju Dilaver i Mitrović, dva prekaljena stopera koja bi bila pojačanja i za Dinamo i Hajduk. Praktički od unutrašnjih pričuva Bijelih ili igrača koji manje igraju mogla bi se stvoriti još jedna jako dobra Rijeka. Primjerice u sastavu: Zlomislić – Veiga, Dilaver, Mitrović, Čabraja – Petrovič, Banda – Grgić, Yansane, Bogojević – Ivanović.

Sve u svemu, Rijeka je na pragu nove povijesne šanse, a to prepoznaje i navijački puk. Podrška protiv Rudeša i Lokomotive u gostima bit će velika, o Jadranskom derbiju ne treba niti govoriti, a odmah potom sprema se invazija na Drosinu. Bude li sve išlo prema planu, može se očekivati i više od tri tisuće gledatelja na jugu Istre. Sve u prva dva tjedna travnja kada se u zgusnutom rasporedu igraju četiri utakmice.