Foto I. Volarić
Geometrija i brzina. Dobitna formula Rijeke u drugoj utakmici »atlantskog turnira«. Nakon što su Dancima prodali »loptačku poeziju« (čudesni su bili golovi), za uspjeh nad Šveđanima bio je dovoljan jedan gol nacrtan zlatnom tintom. Paška čipka! Tri dodira lopte: Mišić – Ristovski – Andrijašević i lopta je napuhala mrežu. »Zatvorenih očiju znam gdje je krenuti Ristovski«…, reći će poslije utakmice »kreator« akcije Josip Mišić. Na kraju je Andrijašević zatvorio trokut. Tako jednostavno… Što reče Johan Cruyff – Nogomet je jednostavna igra, ali najteže je igrati jednostavno. Preslika s treninga. Tipična Rijekina akcija koja suparnika ošamućuje do očajanja. Zbog nemoći.
I Matjažu Keku je došlo da zaplješće, to je ono što traži na svakom treningu. Brza lopta, traženje suigrača u prostoru prema naprijed. Zadovoljan je bio Kek poslije utakmice prvim poluvremenom. A to je već znak za uzbunu u Albufeiri… S razlogom je naglašavao dobre stvari u razdoblju do odmora protiv veoma tvrdih, dobro organiziranih i kompaktnih Šveđana. U nastavku su Skandinavci pokazali zube, zaigrali presing na sve ili ništa, ali brzo su umireni. Rijeka je odigrala pravu natjecateljsku utakmicu kakvih će biti na proljeće od Osijeka do Pule…
U nastavku je i obrana bila na iskušenju i položila ispit. Bez obzira na to što Kek s pravom lamentira da za nastavak sezone ima dva desna beka, dva stopera, jednog lijevog beka… Ristovski i Zuta na visini zadatka, Šofranac i Elez imali su jednu grešku zajedno. Dvadesetak minuta rovovske borbe i Šveđani su anestezirani.
I jučer je Slovenac Črnic pokazao raznovrsnost napadačku, brzinu i smisao za kolektivnu obranu. Bit će od velike koristi. Matei je bio u »drugoj kombinaciji«, kada je utakmica ušla u slijepu ulicu. Ipak, klasa je neupitna.