U više zabavnoj nego kvalitetnoj utakmici (pjevačkih obrana) nije se dogodilo ništa neočekivano. Rijeka je uoči susreta bila favorit na Poljudu s obzirom na to da je na tom travnjaku posljednji puta izgubila prije pet godina. Kada je Marijan Pušnik svom zemljaku Matjažu Keku podvalio »drugu momčad«, razmišljajući o europskom uzvratu u četvrtak s Maccabijem, bilo je jasno da su šanse Hajduka kao crva na udici.

Rijeka šesnaestu utakmicu ne zna za poraz u susretima s Hajdukom. Matjažu Keku je ovo bio četrnaesti jadranski derbi, upisao je devetu pobjedu. Mogla je biti sve puno jednostavnije da Bradarić nije »naslonio« ruku na Ercega za kazneni udarac. Bilo je, međutim, samo pitanje vremena kada će Riječani staviti stvari na svoje mjesto. I kada su Splićani smanjili na 2:3 nije bilo razloga za paniku u riječkim redovima, bez obzira na to što je obrana kod drugog primljena pogotka imala olovne noge.

Mario Gavranović bio je svjetionik igre bijelih u prvoj dionici utakmice. Sve se vrtjelo oko njega. Igra Rijeke, ali i Hajdukovi stoperi koji nisu znali gdje krenuti, koji prostor zatvoriti. Pogotkom glavom za izjednačenje naplatio je Gavranović svoju predstavu. Nakon toga je na scenu stupio prvi strijelac HNL-a, Roman Bezjak. Najprije je pogodio mrežu s bijele točke (konačno nakon pet uzastopnih promašaja – Lešković, Moises, Tomasov, Bradarić i u Zaprešiću ove sezone Gavranović), a potom iz igre. Bezjak 6 – Gavranović 4, Rijekin je stroj za golove.

Slovenac Pušnik je navodno pripremio Keku gorko vino, morat će ga ispiti sam. U nastavku je pokazao i malo kockarsko-avanturističkog duha. Pored Ohandze ubacio je još dva napadača, Saida i Mađara Futacsa. I ostao s desetoricom kada se ozlijedio Šimić petnaest minuta prije kraja. Bilo zaista iznenađenje da je Pušnik pobijedio Keka s ovom ekipom i ovakvom igrom.

U sastavu Rijeke bilo je više hajdukovaca (Elez, Bradarić i Andrijašević), nego u Pušnikovom sastavu. Čuvao je svoje glavne adute za Izraelce. Skinuvši gaće prije utakmice u prvom ogledu s Kekom na hrvatskoj zemlji. Na Poljudu je u dresu Rijeke debitirao Franko Andrijašević. Postigao je pogodak, ali se korektno nije veselio, kao hajdukovo dijete. Matjaž Kek je s Bradarićem, Mišićem i Andrijaševićem popunio sredinu terena. S Ristovskim i Vešovićem napadao je po desnoj strani. Gavranović i Bezjak odradio su svoj dio posla. Veliki posao odradio je još jednom Ristovski. Zaradivši i kazneni udarac.

Lako je Rijeka ostvarila novu pobjedu na Poljudu. U igri bez posebnog sjaja. Presudila je individualna kvaliteta. Protiv takva Hajduka nije bilo ni previše motiva… (?)Barem ako je suditi po padovima u igri. U dobrim fazama Mišić i Andrijašević lako su crtali akcije na sredini terena, Bradarić dirigirao. Rijeka je, stekao se dojam, igrala koliko je trebalo.

Jadranski derbi će brzo u zaborav. Marijan Pušnik pretjerao za zelenim kockarskim stolom. Vjerojatno zna zbog čega. Ali, to nije problem Keka, koji je još jednom poput Napoleona prošao Poljudom i ostavio pustoš.