Zaboravite Beatlese, Kop je pravi sastav Liverpoola, to se zove pjevanje! Autor je Shankly, trener koji je iz druge lige došao do tri naslova prvaka Engleske… Rujevica nije Anfield, ali Matjaž Kek i Damir Mišković očarani su pjesmom s istočne tribine. I prošle subote protiv Lokomotive kada je bilo najpotrebnije. Armada i HNK Rijeka su trenutačno glazba za milovanje duše, ali i energija na čijim krilima Kekove trupe jure prema naslovu prvaka. Zaboravite riječku glazbenu scenu, na Rujevici je pjesma »bijeli prah« nogometašima Rijeke. Orit će se Jadranom do Splita u petak na subotu…

Jadranski derbi je Kekova specijalnost. Dobio je Hajduka u posljednjih pet utakmica, u petnaest ogleda ostvario je deset pobjeda. Nikada nije izgubio. Splićani napadaju Rijeku i Keka s osmim trenerom, Španjolcem Carillom. Nakon što ga nisu uspjeli svladati – Krstičević, Tudor, Vučević, Vukas, Poklepović, Burić i njegov sunarodnjak – Pušnik. Kek je Hajdukov krvnik. Splićani su mu još jednom na putu u nikad važnijoj utakmici. Rijeka, naime, nikada nije gostovala na Poljudu s plus šest bodova u odnosu na Dinamo. Hajduk je zaleđen na minus 20, ali bez obzira na to što neće igrati za Dinamo (kao što je to bio slučaj s Lokomotivom?), ginut će kao da se radi o životu i smrti. Dvaput je Kek u »najvažnijoj utakmici« (uvijek je to ona prva sljedeća…) dobio Hajduka usred Poljuda. Jednom (njegove prve godine) nakon dva neočekivana poraza (od Splita i Lokomotive kod kuće) i na kraju je izborio Europu. A drugi put kada je Hajduk bio dva boda ispred, Torcida je slavila, a Kek je pobijedio Burića 3:0! Sada je ulog mnogo veći – naslov.

Ne vole hajdukovci Zdravka Mamića i Dinamo, ali sada im je Rijeka balvan u oku. Imaju samo jedan san, napraviti iznenađenje, konačno dobiti Rijeku, nakon pet godina (21.ožujka 2012. na Kantridi 3:0, trener Balakov). Ako ne uspiju, uvijek se mogu opravdati da im je draže da Rijeka bude prvak… Kek, međutim, zna da nema izbora. Pobjeda se nameće kao imperativ. Sutra je obljetnica, četvrta godina od debija na riječkoj klupi (Inter 2:1), put uglavnom posut ružama. Za trnje je bio zadužen Damir Mišković. U trenucima rijetkih kriza rezultata stao bi iza svog trenera. Neutralizirao dežurne kritičare. Danas se zajedno bore za prvaka. Pišu najljepše stranice Rijekine povijesti. Miškovićeva je prva utakmica bila protiv Hajduka, ona 0:3, nakon toga sljedećih 17 nije izgubio. Rijeka je i u subotu favorit, Hajduk može pobijediti samo zbog činjenice da je lopta okrugla… Po onoj da »danas svi igraju nogomet«. Uz dužno poštovanje tradiciji i velikom imenu kluba s Poljuda (armiji navijača, silnoj ljubavi), Rijeka je najbolja u HNL-u i igra najljepši nogomet. Mnogo jači su Splićani u hrvanju s HNS-om zbog primjene Zakona o sportu…

Nakon poraza u Osijeku Carillovim igračima glave zuje poput sjemenki u praznoj tikvi. Dok je na Keku i igračima dodatni psihološki teret. Još jednom pokoriti Poljud uz pjesmu s Rujevice. Ne bojte se, ima Matjaž Kek, mozak s jajima… Bez obzira na to što neće igrati Vešović i Ristovski. Veći će to biti problem Carilllu u pripremi taktike, nego Keku u traženju zamjena. Jednostavno, ima momčad s karakterom. Gladne vukove.

Hajdukovci su nekada učili Riječane nogometu, od prvog trenera, prije 70 godina, Joze Matošića, preko Ljube Benčića, Luka Kaliterne, Vladimira Beare, Luke Bonačića, Ivana Katalinića do Zorana Vulića. Kaliterna je otac svih hrvatskih trenera. Barba Luka je davno bio Johan Cryff. Rijeka je imala vrhunske trenere, od Ćire Blaževića do Josipa Skoblara, ali nitko nije napravio koliko i Matjaž Kek. Reći će zlobnici da nije bilo Miškovića i Rujevice… Tereni na Rujevici su ključ i Kekova filozofija – raditi i raditi. A nakon toga – raditi.

Pedaliraj Matjaž, pedaliraj, još je 13 brda do cilja u Maksimiru 27. svibnja i posljednje utakmice. Biciklizam obožava Rijekin trener, često vozi na suho u »kampu« na Rujevici, čeka sunce da bi se mogao penjati do vrha Učke… Prvi je zakon biciklizma Kekova filozofija života – ma kuda vozio, to je uvijek uzbrdo i protiv vjetra… Splićani spremaju orkansku buru. S razlogom vas ne vole, Matjaž, a krivi ste što im ni Rijeka više nije simpatična. Nitko ne voli pobjednike… Mišković se dobro sjeća kako su ga tješili nakon one prve utakmice 21. ožujka prije pet godina.