Intervju bez uvodnog hvalospjeva o sugovorniku. Dovoljan je pogled na ljestvicu. Osvojeni bodovi s naglaskom na pobjedama jedine su brojke koje Matjaž Kek obožava. U svojoj četvrtoj sezoni za kormilom Rijeke. Nakon što je 2013. godine položio prijemni ispit. U posljednjem, trećem krugu od 11 utakmica, izborio nastup u Europi pobjedom u posljednjem kolu nad Ćirom Blaževićem u Kranjčevićevoj. U ulici pjesnika počela je europska poezija… Od Rhyla u Wallesu do Istanbula, 28 kontinentalnih utakmica. Veselja i poneke gorke pilule, turske, ali i vatrenog škotskog whiskeyja iz Aberdeena. Pije tursku kavu, ali ne i »vatrenu vodu«, iscijeđeni grejp…

Matjaž, novine čitate ujutro ili navečer prije spavanja?

– Ne čitam ih. Pogledam ih kada dođem na Rujevicu, prije treninga. Ne kupujem ih. Pregledam web stranice.

Novinari su vam se zamjerili?

– Ne, nikako. Svatko radi svoj posao. Zašto bi mi se zamjerili? Uvažavam svačije mišljenje i kada se ne slažem.

Kako podnosite kritiku?

– Kako kada. Nekoliko puta nisam dobro odreagirao prema čitateljima, koji su navijači Rijeke. Kao trener dužan sam im dati informacije koje ih zanimaju. Pokušat ću se korigirati, ubuduće davati sve servisne informacije koje zanimaju našeg navijača.

Nakon remija u Zaprešića, a posebno onoga u Vinkovcima, bili ste već na medijskom ražnju?

– Neprihvatljivo. Shvatio bih napade da smo igrali loše, da se igrači nisu borili, da sam pogriješio sastav. I to se događa. Ali u Vinkovcima smo imali najviše prigoda na jednoj utakmica u jedanaest kola. Svatko ima svoj pogled na problem. Nisam pridavao važnost kritikama, odmah sam se koncentrirao na sljedeću utakmicu, susret s Dinamom na Rujevici. Protiv Dinama smo pokazali ono što se već moglo vidjeti, osim golova, naravno, u Vinkovcima.

Emotivna reakcija

Deset osvojenih bodova više nego u istom razdbolju, 11 kola, prošle sezone, šest bodova više od Dinama…?

– Idemo nešto raščistiti. Nakon 11 kola apsolutno me ne zanima koliko smo bodova ispred ostalih. Gledam samo svoju momčad, kako postati još bolji. Ekipa je u formiranju, odlično je odreagirala u nekim utakmicama. Bili smo dominantni igrom i pristupom! Kao što nisam slučajno rekao da vidim ogroman potencijal u ovom sastavu.

Predsjednik Damir Mišković rekao je da je ovo najjača Rijeka otkako je on preuzeo klub?

– Slažem se da imamo ogroman potencijal. Pojedinci i ekipa će napredovati.

Obračunavali ste se preko novina s predsjednikom u prijelaznom roku, nezadovoljni mercatom?

– Mogu se samo nasmijati. Nakon 3,5 godine u HNK Rijeka, ljudi me valjda poznaju. Ne šaljem šifrirane poruke. Svakodnevno komuniciram s upravom, s predsjednikom Miškovićem. Nisam čovjek koji bi se obračunavao preko novina. Ponekad reagiram emotivno.

U prijelaznom roku otišli su Bezjak, Tomasov, Vargić, Lešković, Močinić, Brezovec, Samardžić, Balaj, Kvržić… Nastala je panika. Kako se Rijeka može boriti za vrh ako je prodala sve najbolje igrače. Razgovarao sam jučer s Josipom Skoblarom, oduševljen je s onime što Rijeka radi, a rekao je da nije problem u tome koga si prodao, nego koga si doveo?

– Riječi pametnog čovjeka, nekada velikog igrača, koji je dugo u nogometu. Htio bih vratiti film. U travnju smo dogovorili kojim ćemo smjerom dalje. Pod povećalo smo stavili igrače pod ugovorom, broj stipendista. Koji su kriteriji, koliko ćemo novaca uložiti. Tada su postavljeni temelji. Dobro je odrađeno. Nije moje da ocjenjujem, koliko je novaca bilo u dolasku, koliko u odlasku za pojedine igrače. Znam da sam dobio igrače velikih mogućnosti. Netko, međutim, nije igrao od svibnja, drugi je kasnio s pripremama, treći je došao ozlijeđen… Netko je stigao ljut.

Totalni nogomet

Šaroliko društvo koje je trebalo ukomponirati?

– Različiti karakteri. Otišli su igrači koji su se afirmirali, znalo se da im Rijeka nije posljednja stepenica u karijeri. Odlasci uz bogatiji ugovor. Rijeka zna koliko može uložiti, slažem se s ljudima koji vode klub, na čelu s Miškovićem. Sigurno je da bih kao trener volio nešto idealnije, zvučnija mena, ali nije to razlog da tražim neke alibije. Odlasci su normalni, nešto smo pogodili s dolascima, neke još čekamo, Potencijal su, karakterni ljudi, brzo su prihvatili način života i rada.

Mišković, Juričić, Mance i Kek vodili su prijelazni rok?

– Juričić i Mance su prvi operativci. Konzultiramo se, analiziram svoje informacije. Neke stvari se moraju poklopiti da bismo nekoga angažirali. Gluposti su priče koliko je Rijeka platila za nekog igrača. Nikad me neće zanimati koliko su Dinamo ili Hajduk platili za nekog igrača. Imamo svoje okvire iz kojih nećemo iskakati. Mišković na kraju sve mora blagosloviti. Rijeka neće plaćati igrače 300 i više tisuća eura.

U odnosu na prošlu sezonu kada su vam zamjerali da igrate destruktivno, defenzivni nogomet s kojim se ne osvajaju trofeji, sada su svi jedinstveni da Rijeka igra najljepši nogomet u HNL-u. Što se dogodilo u vašoj glavi?

– U mojoj glavi sve je na svom mjestu. Još uvijek gledam nogomet kao što sam to činio prije pet ili deset godina. Pratim razvojne procese, tražim europske modele, jer igrače prodajemo Europi! Karakter igrača i individualne kvalitete tjeraju te na promjene. Još uvijek, međutim, bez trke u oba pravca nema nogometa. Bez okomitosti, dinamike, agresije. Ide se iz jedne u drugu krajnost. Bez obzira na to što su neke utakmice proljetos bile negledljive. Nisam defenzivac. Što to uopće znači u totalnom nogometu? Za mene se igra totalni nogomet. Ne volim formacije i za mene ne postoje. Nešto igračima treba nacrtati, kazati. Ali ako se Žuta ubacuje dvadeset puta preko središnje linije, a ja mu kažem stani, lud sam čovjek. Primjera radi.

Stručni stožer

Rekli ste da ćete igrati u 4-4-2, a sada je momčad u rasporedu 4-2-3-1?

– Ne vidim to. Na tabli uvijek nacrtam 4-4-2! Oni znaju kako se moraju kretati. Volio bih da u nekim trenucima igramo drukčije, s više prelijevanja. Da se još kvalitetnije popuni prostor. Rotacija je bitna. Zbog čega bi Vešović nakon izvedenog kornera morao sprintati trideset metara na svoje mjesto, ako Bradarić može popuniti taj prostor pomaknuvši se samo za deset metara. Volim pričati o nogometu, ako netko želi sve ću mu pojasniti.

Koliko je danas bitan trener? Marcello Lippi kaže da je u uspjehu trenerova zasluga bila 20 posto. Danas trener vrijedi kao i – najbolji igrač. Igrači traže jaku ličnost, vođu, a ne trenera kao oca ili brata, prijatelja… Traže trenera koji će ih voditi u pobjede, s kojim će napredovati i popraviti svoje ugovore?

– Strahovito poštujem gospodina koji je to izjavio. Imao sam prilike upoznati ga dok sam bio izbornik Slovenije, prije i za vrijeme Svjetskog prvenstva 2010. godine. Imam drugo razmišljanje, možda danas nije toliko bitan trener, nego stručni stožer. Trener više nije usamljen, veoma je bitno kakve ljude imaš oko sebe. Slažem se s tezom da igrači žele napredovati i doći do novih ugovora. Tako Rijeka funkcionira. Na Rujevici igrače ne možemo zadržati niti sezonu i pol…

Ekipa stvara pojedinca

Gorgon se pojavio ni iz čega?

– Ne. Prošle sezone zabio je 19 golova u Austriji. Nije spektakularno ime, jer se ovdje ne prati toliko austrijsko prvenstvo. Njegov najveći problem je što nije igrao od svibnja. U prvom razgovoru osvojila me njegova želja da postane član Rijeke. Analizom njegova načina igranja vidio sam da nam može biti od velike koristi. Zadovoljan je ovdje, to je najvažnije. Gledam ga na treningu, s osmijehom na licu. Znam da mu je bilo teško, nije igrao od svibnja, a očekivanja su bila velika nakon bombastičnih najava. Zbog toga još više poštujem ono što je do sada napravio. I jezična barijera je sve manja, želim mu da tako nastavi i da se vrati u reprezentaciju Austrije.

Gavranović je dobio predpoziv za Švicarsku, ali je ozlijeđen. To je ta priča?

– To je ono što nas sve skupa motivira. Ali ponavljam ono što sam vam rekao prije tri godine: samo ekipa stvara pojedinca. Gavranovića, Gorgona, Mišića… Vraćam se na Skoblara, dobili smo kvalitetne igrače, rekao bih s velikim potencijalom. Karakterne igrače.

Gorgon i Andrijašević?

– Andrijašević je igrao u dva hrvatska kluba, Hajduku i Dinamu pa kada je došao u treći, za koji neki misle da nije tako velik, najprije sam mu rekao neka se počne smijati i uživati u nogometu. Neka zaboravi što je bilo u Splitu i Zagrebu. Vidjeli ste kako igra. Mogu se ne složiti s nekim Gavranovićevim razmišljanjima, ali kako radi na treningu svaka mu čast. Isto vrijedi i za Gorgona. Andrijaševićeva pozicija otvara mi mogućnost kombiniranja u igri prema naprijed.

Glad za uspjehom

Igra se vrti oko Andrijaševića, a prva je špica Gorgon ili…?

– Nema prve i druge špice. Za Tomasova i Bezjaka smo trebali brzu loptu, tu smo upadali u probleme. Sada imamo igrače koji znaju ući u prostor, loptu primiti u noge, razigravati. Kombinirati.

Rijeka igra najljepši nogomet. Što se dogodilo?

– Ništa. Vidi se napredak u igri iz te silne tehnike i cirkulacije lopte koje radimo na treninzima. Igrači su postali brži s loptom. Pogledajte Bradarića, Mišića… Možda ne tolika okomitost, dubina. Mislim da smo postali raznovrsniji, a ne drukčiji. Prisutna je glad za uspjehom i dokazivanjem. Nakon što dođe do zasićenja, idu dalje…

Mišković je na ovim stranicama rekao: »Ako budemo tako igrali i imali takvu atmosferu nitko nas ne može skinuti s vrha!«?

– Svaki dan pričam s Miškovićem, ako ima vremena. Krenemo kao trener i predsjednik, a to postane razgovor dva vatrena navijača. Nikada nisam reagirao kada je došao u svlačionicu. To je praznik za sve. On, naime, voli klub, fanatični je navijač. Daje sve, i vrijeme i novac.

Mogu li biti vaš menadžer kod potpisivanja ugovora koji traje do 2021. godine, a za sada je na riječ?

– Nećete puno zaraditi. Riječ je jača od papira.