RIJEKA – Da je dečku iz Posušja netko prije samo pet godina predvidio »Bit ćeš prvak Hrvatske. I to kao kapetan. Kapetan – Rijeke!«, taj bi se dečko vjerojatno široko nasmijao, u nevjerici, pa rekao: »Daj Bože«. A evo ga. Nepunih 27, vratar i kapetan Rijeke. Martin Zlomislić. Na 90 minuta od ispunjenja dječačkih snova.

Što se prvenstvo više bližilo kraju, Zloma je sve više dizao formu. Postao onaj koji kapetanski spašava bod ili bodove. Trebat će danas ta njegova smirenost, sigurnost i liderstvo. Čak i da Slaven Belupo ne složi nijednu šansu, a bude li Rijeka prava to uopće nije nemoguće, momčad mora znati da joj leđa čuva kapetan koji će, bude li trebalo, spašavati stvar.

Uoči utakmice života, Hercegovac koji stoji među riječkim vratnicama je smiren, hladnokrvan. Ni najmanje naznake neke nervoze. Govori polako, odmjereno, smije se u društvu brojnih predstavnika medija.

Ukratko: kapetan djeluje kao tip u kojem ne postoji ni pola posto sumnje da će helikopter s trofejom namijenjenim prvaku Hrvatske iz Bosiljeva poletjeti kako bi baš njemu u ruke donio taj toliko sanjani »bujol«.

– Utakmica za naslov, utakmica o kojoj sanjaš da ćeš je igrati još kao dijete. Znamo da nam tri boda donose naslov prvaka i od prve minute ćemo tako i pristupiti. Što očekujem? Pa valjda pobjedu, normalno! Da ćemo od prve minute izaći hrabro, pokazati da želimo biti prvaci pa, uz punu Rujevicu, sve privesti kraju u pobjedničkom stilu – priča Zlomislić.

Čim se zamisli scena, kao kapetan podižeš trofej prvaka Hrvatske, čovjek se naježi. Ne samo onaj koji će to učiniti, nego svaki navijač Rijeke. Zamišlja li Zloma taj prizor: Rujevica puna suza radosnica, a on ljudima pokazuje trofej uz erupciju vulkana riječkog ponosa, zaglušujućeg navijanja i neopisive sreće?

– Ne zamišljam. Kad obavimo posao, dogodit će se i ta radost, ta čast. Prije mene samo je jedan čovjek to uspio napraviti i zato je teško i opisati s koliko bih ponosa to učinio i kolika bi mi to bila čast. Ali ne idem ja toliko unaprijed, nego uvijek ostanem miran. Dakle, polako. Treba najprije pobijediti, odigrati tu utakmicu mirne glave. Najprije utakmica i pobjeda, a onda ćemo lako. I dignuti trofej i slaviti, ako treba, danima.

Zadnji korak

Kapetan ni djelić koncentracije ne troši ni na što drugo osim na tih povijesnih devedesak minuta, priča samo o utakmici. I ponavlja:

– Očekujem da ćemo izaći s pobjedničkim gardom, pokazati da smo prvaci i postati prvaci. Na punoj Rujevici od prve minute igrati kao prvaci Hrvatske pa zapravo mirno privesti utakmicu kraju.

Prije osvajanja trofeja padaju raznorazna obećanja. Neki se zaklinju da će obojiti kosu, neki da će se ošišati na »nulericu«, neki da će napraviti tetovažu trofeja… Zlomislić?

– Proslaviti tako da će se pamtiti za sva vremena. To je sve što želim i planiram. Ali, ljudi, najprije utakmica, najprije pobjeda!

Cijela sezona stane u devedesetak minuta. Ovakvu utakmicu u životu niste igrali. Osjećaj dan prije meča koji je doslovno povijesni?

– Nije samo osjećaj, nego mišljenje, moje duboko uvjerenje: Rijeka je spremna osvojiti naslov. Mislim da smo to i pokazali kroz cijelu sezonu. U redu, malo je luda sezona – smije se Zloma.

– Svega i svačega smo ove godine doživjeli u SHNL-u, ali ekipa je spremna, svi jedva čekamo da utakmica počne. Kapetan sam i tvrdim – spremni smo napraviti taj zadnji korak i uzeti titulu.

Moglo se još u Splitu, u prošlom kolu, sve riješiti.

– S tom smo namjerom i otišli dolje. Ali kako god je bilo teško očekivati da primjerice Dinamo neće nijednom pobijediti Hajduk ove sezone pa su to napravili u zadnjoj utakmici, tako je bilo realno i da nas Hajduk pobijedi bar jednom u sezoni. Ali… Evo nas, gdje razgovaramo, na Rujevici. U našoj kući. Tu se rješava sve. A zna se što znači puna Rujevica. Pa će biti još ljepše osvojiti trofej i dignuti pehar na našem stadionu, na tribinama do posljednjeg mjesta ispunjenim s našim fenomenalnim navijačima.

Ulaznice su planule u nekoliko sati. Kvarner, Liburnija, otoci, riječko zaleđe… Jedina tema je isključivo, samo i jedino Rijeka. Drugi naslov u klupskoj povijesti. Više od osam tisuća navijača na stadionu, bogtepita koliko će ih se nagurati pred ogromni videozid na Korzu, gledati utakmicu i čekati da im se pred ponoć momčad spusti s Rujevice u centar grada noseći trofej. Baš je žestoka, primorski žestoka euforija.

– I neka je. To je navijačka strast, to je normalno. Ali mi moramo i ostat ćemo – hladne glave. Atmosfera će na Rujevici sigurno biti uzavrela, nosit će nas tribine, no mi u svemu tome nikako ne smijemo »izgorjeti« nego ostati mirni, igrati svoj nogomet. Kako sam rekao, od prve minute pokazati da smo prvaci i pobijediti Slaven Belupo.

Koji je sve samo ne bezopasni protivnik. Sigurno ne dolaze s namjerom da budu promatrači slavlja Bijelih.

– Znamo mi njih do u detalje, znaju oni nas. I oni imaju sigurno svoje ambicije. A imaju pravo i reći što god hoće, kao primjerice dolaze pobijediti, ali… Vidjet ćemo. Znaju i oni jako dobro što je Rujevica. Riječka tvrđava. Brz teren. Naš dom za našu pobjedu vrijednu titule prvaka.

Rani pogodak u podravskoj mreži bio bi neprocjenjivo dragocjen, vjerojatno čak i ključan.

– Sigurno da bi nam skinuo dio tereta s leđa, ali to su sad već nagađanja koja nemaju smisla. Mi moramo ostati mirne glave cijelu utakmicu. Jednako vrijedi pobjedonosni gol u devedesetoj, kao i onaj u prvoj minuti. Ako moramo riješiti u 90. minuti, riješit ćemo! Bitno samo da riješimo u našu korist.

Navijači

Raste li nervoza i trema ili je u momčadi tzv. ‘jedvačekanje’ da utakmica počne jer ste uvjereni kako ste sazdani od pravog materijala?

– Ma nije trema, nego motivacija i apsolutno jedva čekamo da utakmica počne pa da pokažemo i još jednom dokažemo tko je Rijeka, kakva je ova generacija. Ta želja kipti u nama.

Navijači Belupu moraju odmah pokazati da u Rijeci nema što tražiti, oni moraju biti užareniji od lave, a vi hladniji od sante leda. Pričate li o tome, o pomirenju, sinergiji tih dvaju različitih stvari koje treba spojiti u jedan, pobjednički?

– Naravno. I uvjereni smo da će tako biti. Naši će navijači napraviti atmosferu kakvu Belupo još nije vidio, kakvu njihovi igrači nisu osjetili. A mi igrači ćemo im to, maksimalno agresivno, pokazati na terenu. Od prve minute gostima moramo pokazati da su došli na noge prvacima, da je jedini mogući rasplet nedjeljne utakmice riječko slavlje drugog naslova prvaka Hrvatske u povijesti ovog našeg voljenog i velikog kluba.

Imali ste vrhunsko navijanje i dan prije utakmice.

– Je, Armada nam je dala podršku još jučer. Kao prije Lillea. I odigrali smo tu utakmicu vrhunski, borili se kao lavovi, a ispali nesretno. Sad je druga priča. Ja ne vjerujem u te tradicije, ta neka praznovjerja i slične besmislice. Niti sad u utakmicu ulazimo s golom zaostatka, niti je Belupo Lille koliko god imaju fantastičnu sezonu i svaka im čast na tome.

Ali ova utakmica nema nikakve veze niti s onom odigranom prije deset dana, a kamoli s nekom od prošlog ljeta.

Prošlost je jedno, Belupu puni respekt, ali mi sad, danas, stvaramo nešto za sva vremena. Danas se mi pitamo za sve!

Đalović niti jednu utakmicu ove sezone nije počeo misleći isključivo na napad, balans je ključna riječ, ključni segment u igri kojem teži ova Đaletova Rijeka. Dakle, koliko god trebala pobjeda: napasti, ali ne bezglavo?

– Mi smo ekipa koja tome teži cijelu sezonu, toj kontroli utakmice. Stavljamo taj svoj potpis na svaku našu utakmicu. Uvijek sačuvamo mirnu glavu i vjeru u sebe. Kao primjerice protiv Gorice i(li) Varaždina kad smo to uspjeli i kad smo imali igrača manje. Navijači su nas nosili, a mi fanatično borbeno i disciplinirano čekali svoju šansu. Imamo dovoljno kvalitete prema naprijed, imamo igrače koji jednim potezom rješavaju utakmicu. Tako da… Mi ćemo igrati svoju igru, stisnuti ih i doslovno od prve sekunde krenuti po taj toliko sanjani trofej.

Jeste li se uspjeli zaštititi od ovog ludila u gradu, od euforije, od tisuća poziva i poruka, od jagme za ulaznicama…?

– Jesmo. Stvarno jesmo. Uostalom, sve je riješeno kad je objavljeno da je Rujevica rasprodana – smije se Zlomislić.

Utakmica karijere

– Nema više ulaznica i gotovo! A klub se pobrinuo da mi za svoje najmilije to riješimo već početkom tjedna, tako da je oko nas dignuo taj zaštitni zid. Tko je uspio doći do ulaznice, s nama će po naslov. Tko nije, nek’ nas čeka da dođemo na proslavu!

Možete li na koji tren izaći iz momčadskog stanja svijesti i sagledati stvar iz samo svojeg, osobnog kuta gledanja na jedan ovakav meč?

– Bez ikakve konkurencije, najveća utakmica u mojoj karijeri. Ništa dosad nije blizu ovome. I još sam kapetan. Ovo su utakmice o kojima sanjaš otkad znaš za sebe. Kao dječak zamišljaš da igraš utakmicu za prvaka, kod kuće, pred svojim navijačima dižeš taj pehar. Ovo je neusporedivo najveća utakmica u mojem životu i karijeri.

Je l’ se tjedan razvukao, traje kao godina?

– A malo je – opet se Zloma smije – Trebalo se igrati u subotu. Ali nebitno je to sve. Imamo mi dovoljno strpljenja i znanja i samopouzdanja. Dokazali smo da vrijedimo i da možemo. Sad ćemo to potvrditi pobjedom i šampionskim slavljem – rekao je Rijekin kapetan.

Vulkan Rujevice, atmosfera koja odsijeca noge gostima. Helikopter koji se s trofejem namijenjen prvaku Hrvatske, HNK Rijeka, spušta na pomoćno igralište. Momčad, treneri, uprava i cijeli klub koji se s Rujevice noseći taj trofej spuštaju na Korzo slaviti s cijelim gradom.

Neka 25. svibnja 2025. ostane zapisan kao dan u kojem je Rijeka opet postala prvak Hrvatske. To je jedini mogući scenarij. Nema odstupanja. I kad se gubilo, navijači su igračima skandirali »šam-pi-o-ni«. Večeras će to skandirati jedni drugima. Večeras smo svi kao jedno, večeras smo svi Rijeka!