Giovanni Trapattoni (na Kantridi je vodio Juventus u susretu s Rijekom 1980. godine, 0:0), jedan od najvećih trenera svih vremena, svojedobno je izjavio: »Čitajući sve što o meni piše u novinama, dođe mi da odem u ludnicu…« Za pretpostaviti je da je ovih dana »slična raspoloženja« i Rijekin trener Matjaž Kek. Ali i cijela ekipa, odnosno klub s Rujevice nakon neočekivana poraza u Kranjčevićevoj. Jer, osim što je jučer »tema dana« bio Kekov odlazak u Crvenu zvezdu (Bože sačuvaj!), počeo je i specijalni rat rušenja Rijekine svlačionice. Srce momčadi! Navodno je Andrijašević već u Standardu iz Liegea (igrao je tamo Naumović, najveća »desetka« Rijeke svih vremena), samo je pitanje hoće li transfer biti težak pet ili više milijuna. Ristovski će u Portugal, Vešović se vraća u Serie A… Kost je bačena. Četiri koja prije kraja i subotnjeg jadranskog derbija.

Nije prvi put da Matjaž Kek izgleda ljutito poput buldoga koji žvače osu, bez obzira na to koliko je svjestan svega što se dogodilo u Kranjčevićevoj. Javno se ispričao navijačima koji su u Kranjčevićevoj stvorili »Rujevički ambijent«.

»Razočarali smo ljude koji su potegnuli do Zagreba…« Ne skriva se Kek iza Andrijaševića kaznena udarca, dapače, održao je lekciju iz moralnosti i poštenja svima oko sebe. Lovcima na bijele miševe urote i zavjere. Rijeka u Kranjčevićevoj nije zaslužila ništa! Očekuje se reakcija igrača. U susretu s Hajdukom u subotu, pa četiri dana kasnije sa Slavenom u Koprivnici. Neće Riječani polomiti zube nad tim tvrdim kostima, Kek je uspostavio dijagnozu bolesti. Nedostatak agresivne igre! Pretakanja iz šupljeg u prazno…

A nikada na terenu nije bilo više napadača. Kao potvrda da je tajna u organizaciji igre. Svako je svirao po svojim notama. udarao po šupljim loncima. Zaglušujuća buka, poput tuče na limenom krovu. Šteta nikakva. Nijedan udarac prema vratima Lokomotive.

Jedan poraz Rijeke napravio je čudo na hrvatskim nogometnim prostorima. Ujedinio sjever i jug. Dinamo i Hrvatski nogometni savez s – Hajdukom. Dinamovci će u subotu navijati za Hajduk, Hajduk će igrati za Dinamo! Možda dođe do pobratimljenja, recimo onog Bega koji je tukao Zdravka Mamića u svečanoj loži i samoga Mamića… Ljubav je slijepa i ide kroz želudac. Šalu na stranu, ali svaki čovjek koji je nekoliko dana pratio sjednice Sabora RH ne može biti normalan u stvaranju »Saucha konstrukcija«.

Neobjašnjivo je čemu tolika panika. Rijeka četiri kola prije raja prvenstva ima pet bodova prednosti ispred Dinama! Kako bi rekao Damir Mišković, predsjednik HNK Rijeka, triput skupljeg kluba. Dinama koji je osvojio posljednjih jedanaest naslova prvaka zaredom. U pet godina Mišković je pet bodova ispred Mamića i čak 17 ispred subotnjeg gosta Rujevice, Hajduka.

Kaže Mišković da će Rijeka proslaviti naslov, ali ako i ne bude tako, sunce neće prestati izlaziti, niti će se djeca prestati smijati…

Ponosan na ono što je učinio, zajedno s ostalima u klubu, u ovih pet godina. Od propasti do naslova prvaka. S Matjažom Kekom koji ima ugovor do 2021. godine. Nakon osvajanja naslova prvaka predstoji pokušaj proboja u Ligu prvaka. Rijeka je igrala Ligu prvaka prije 17 godina, jedno kolo. U Beogradu 1:3, na Kantridi 0:3 s Partizanom.

Kekova profesionalnost i stručnost, Miškovićev zarazni osmijeh na licu u ludilu Rujevice jamac su – slavlja.

Neće biti Andrijaševića, na njegovom će mjestu možda zaigrati Gavranović, iza prve špice Gorgona! Na bokovima Vešović i Bezjak, dva pitbulla u oba pravca. Četiri igrača različitih karakteristika. Gavranović i Gorgon napadaju prostor, Vešović i Bezjak suparnika….

Smiješna su teoretiziranja o tome s koliko je igrača Rijeka igrala ove sezone. Najvažniji su oni koji će igrati sljedeće dvije utakmice, protiv Hajduka i Slavena.

Hajduk nije Rijeku dobio posljednjih 18 utakmica (Keka 16), nakon šest uzastopnih pobjeda uvjereni su da je došao trenutak da se život vrati na početak… U dobra stara vremena hajdukove dominacije. Napaljen je Hajduk, ali nikad motiviranija Rijeka. Naslov prvaka je u pitanju, a pobjeda nad Hajdukom ujedno i isprika za sramotu u Kranjčevićevoj.

Matjaž Kek nije trener za Balkan. Za Rijeku i – Europu. Zajedno ruku pod ruku…