Legendarni Giovanni Trapattoni jednom je rekao: »Kada vidim što se o meni piše, dođe mi da odem u ludnicu…« Krunoslav Jurčić, emigrirao u Tursku, jednom je kazao da treneri imaju tretman volova koje u redu udaraju maljem po glavi. Matjaž Kek zna što znači brzi rastanak. Prije Rijeke bio je u Saudijskoj Arabiji i trajao je manje od dva mjeseca! Nakon rodnog Maribora i reprezentacije Slovenije, Rijeka je njegova sretna luka. Nakon prvenstvene pauze, poslije susreta sa Splitom i Istrom, u 12. kolu na Rujevici, protiv Osijeka, postat će najdugovječniji trener u povijesti HNK-a Rijeka. Za sobom će ostaviti čovjeka koji je Rijekinim brodom kormilario 42 mjeseca (17. lipnja 1983. – 10. prosinca 1986.) – Josipa Skoblara.

Prošlog je tjedna Matjaž Kek pobjegao s križa. Ne znam je li mu pomogao mudrac, svećenik dominikanac, Marijan Jurčević, suprugin stric, ali do susreta s Dinamom puno je njegovih obožavatelja nosilo čavle. Dobro, nije to previše uzbudilo njegova poslodavca, predsjednika Damira Miškovića, ali nije ugodno čitati »Trapattonijevu poeziju«. Iz mišjih rupa izronili su kritičari i njihovi savjetnici. Remi u Vinkovcima bio je, naime, potvrda da je Rijeka u raspadu identiteta, nekvalitetna, pogrešno vođena… Protiv Cibalije Rijeka nije uspjela postići gol niti iz kaznena udarca u 95. minuti, a sada je zatresla mrežu Dinama nakon 17 sekundi. Pa tako pet puta… Predsjednik Mišković je navodno »porazgovarao« s trenerom Kekom zbog dva primljena pogotka u završnici susreta… Jer, prije toga su u osam utakmica Riječani primili samo dva gola iz igre (i dva iz kaznena udarca).

Santa leda, Matjaž Kek, u svom »radničkom odijelu« kao da je došao iz noćne smjene iz brodogradilišta »3.maj«, nije pokazivao nikakve emocije nakon trijumfa na Dinamom. Utakmice za pamćenje. Zbog rezultata, golova, ali najviše zbog načina na koji je ostvarena. Novi Kekov rukopis koji je oduševio i njegova prolosezonska kritičara, sjajnog analitičara, Joška Jelićića.

Potvrdio je Jeličić da Rijeka ove sezone igra najbolji nogomet u HNL-u! Kekje igru prilagdio profilu igrača, promijenio neke svoje stavove, pristup utakmici i – igra Rijeke je čisti užitak. Andrijašević između linija unosi nered u suparničke redove, Bradarić sjajno crta akcije, a Maleš je beton ispred obrane. Gavranović je bolje rješenje na poziciji »devetke« od onoga što su to bili ranije Bezjak i Balaj. Raznovrsniji je, kao i cijela momčad. Rijeka je i u Vinkovcima trebala dobiti pet razlike, ali to je nogomet… Lijep kada prvaka baciš na koljena, okrutan kada ne možeš zabiti gol niti s bijele točke.

Gorgonu je sve oprošteno, dvama pogocima Dinamu kupio je simpatije Riječana. Pojačanje za velike stvari. Za naslov prvaka. Rijeka je u ovom trenutku četiri boda ispred Dinama i ne boluje više od »remijade«, četrnaest utakmica bez pobjednika prošle sezone, od toga sedam (četrnaest bačenih bodova), u susretima sa Slavenom i Interom. Odrekla se malo poznatog sedmog Newtonova zakona – bolje vrabac u ruci, nego iznad glave… U susretu s Dinamom demonstrirali su ubojiti presing, napali zbunjena suparnika. Spojili su mišiće i maštu u taktičku disciplinu Kekove filozofije.

Rijeka je poput nabujale rijeke nosila sve pred sobom. Marko Vešović je, po Jeličiću, najbolji igrač prve dionice, devet kola, HNL-a! Dva gola i dvije asistencije, još uvijek trči s Ristovskim uz desnu aut liniju… Jedan drugome otvaraju prostor. Kekje ostao bez pola momčadi, kralježnice, ali je složio, kako reče Mišković, nikad jaču Rijeku. U susretu s Dinamom na klupi je čekao Mišić, nisu ulazili Šofranac i Handžić… Martić čeka svojih pet minuta. Kao i Čanađija. A puno predsjednik Mišković očekuje od Rumunja Florentina Mateija. Uvjeren da svakome treba pola godina prilagodbe na novu sredinu…

Rijeku iz susreta s Dinamom još nismo vidjeli u Miškovićevu i Kekovu mandatu. Mogla bi to biti najava… HNL nije utrka na 100 metara, već maraton, a tek smo na devetom kilometru. Riječane veseli pogled na ljestvicu.