Foto: V. KARUA
Matjaž Kek dobio je glinu, očekuje se da u kratkom vremenu oblikuju skulpturu i udahne joj dušu. Da je to lako jamačno ne bi njega zapalo. Ali Mišković mu beskrajno vjeruje i obrnuto. Bez obzira na povremena iskakanja iz tračnica Rijekina trenera
Kada sutra bude jučer svi će(mo) biti pametniji. Kada se u prosincu, utakmicom protiv slavnog Milana, zaključi skupna faza Europske lige te u svibnju podvuče crta nakon 36 kola HNL-a. Rijeka brani titulu i Rabuzinovo sunce, osvetnički su raspoloženi u Dinamu, a Hajduk je uvjeren da je konačno došlo njihovo vrijeme. Šampionskog slavlja. Bit će pametniji i Matjaž Kek, najbolji trener u Rijekinoj povijesti, Slovenac koji često izgleda kao buldog koji žvače osu…
Na Rujevici se, naime, užurbano puni svlačionica. Kako je krenulo Keku će klupa zaista biti kratka, ali ne zbog oskudnog kadra, nego zbog prevelike konkurencije. Nakon sedam utakmica HNL-a i šest europskih nastupa na Rujevici bi trebali prestati suze liti nad onima koji su otišli.
Iz šampionske momčadi nema Andrijaševića, Bezjaka i Ristovskog. Moraju napraviti sve da ugovore produlje Gavranović i Vešović, dok će s Bradarićevim statusom »biti što bude«.
Svatko vrijedi onoliko koliko je netko spreman platiti. Bradarić nije izuzetak. Ujedno i Rijekino bogatstvo posljednjih dana prijelaznog roka. U četvrtak do ponoći. Glasgow Rangers zapeo je za vratara Slugu, Rijekino je otkriće jasno reklo da ne želi nigdje iz Rijeke. Još dva dana i Matjaž Kek znat će s kakvim kartama ulazi u nikad zahtjevniju sezonu, odnosno njen nastavak, obrane naslova i desant na Europu. Biti ispred Austrije Beč i AEK-a!
S kojim igračima, odnosno kakvom ekipom? Odgovor je jedostavan, kao i na početku svake nove sezone, pete zaredom.
Kek s novim ljudima mora stvoriti kolektiv. U hodu pobjeđivati, igrati svaka tri dana, i oblikovati ovu momčad.
Rijekin je trener dokazana vrijednost, najjača karika u »Miškovićevoj tvornici« na Rujevici, gdje je osnovno geslo – živjeti od svog rada. Slovenac je sjajan »kopač«, nikad ne skida radno odijelo, kravatu vjerojatno nema. Osim klupske kao suvenir.
Nakon što je još u lipnju dobio Đokovića, Gomelta. Hebera, Kvržića (vratio se iz Tiraspolja) pa Punčeca i Jelića, ali i dva najdarovitija »izlazna juniora«, Šanteka i Čelikovića, Matjaž Kek je pretpostavljam, ovih dana razvukao osmijeh od uha do uha…
Stigao je »lijevi bek«, Australac Davidson (igrao na mundijalu u Brazlu) pa će konačno »Miškovićev ljubimac«, Zuta, postati igrač za klupu. Najvažnije je, međutim, da će Marko Vešović biti oslobođen (ako ostane!) šetnje s desne na lijevu stranu obrane pa malo na desno krilo…
Stigao je i desni bočni, novi Ristovski, Grk Mavrias.
Ganac Acosty trebao bi oplemeniti igru prema naprijed. Tamo gdje je trenutačno udarna trojka Gorgon-Gavranović-Heber, dok će se Vešović i Kvržić boriti za »sedmicu«.
Uz napomenu da je Vešović čovjek koji ekipi ubrizgava silnu energiju. Puno će igrača biti na čekanju – Matei, Jelić, Črnic… I ostali!
Matjaž Kek dobio je glinu, očekuje se da u kratkom vremenu oblikuju skulpturu i udahne joj dušu. Da je to lako jamačno ne bi njega zapalo. Ali Mišković mu beskrajno vjeruje i obrnuto. Bez obzira na povremena iskakanja iz tračnica Rijekina trenera. Brz i britak na jeziku u porazu, kada bi trebao uključiti mozak.
Ako je vjerovati svim slatkorječivim izjavama (a riječ je o ozbiljnim ljudima) u »mirnodopskim pobjedničko slavljeničkim vremenima«, kako sve dolaske igrača odobrava trener – menadžer, Matjaž Kek, da zajedno sa sportskim direktorima Srećkom Juričićem i Ivanom Manceom, slaže momčad uz financijski blagoslov Damira Miškovića, onda je Rijeka opet stvorila – šampionsku momčad!
Kupovat će trener vrijeme, na svakom će treningu »skenirati« svakog igrača, slušat ćemo priče o uigravanju.
Najvažniji su »bočni specijalisti«, Mavrias i Davidson. Pod uvjetom da igraju u oba pravca, jer u modernom nogometu zagušenih prostora na sredini terena, pravih čepova presinga, rješenja se traže uglavnom uz uzdužnu crtu.
Pravu sliku Rijeke dobit ćemo do susreta s Milanom na Rujevici 7. prosinca kada će se znati je li Rijeka ispred Austrije i AEK-a na putu za – proljeće europskih snova.
Poznavajući Miškovića i Keka ništa nije nemoguće. Srećko Juričić i njegov zamjenik Ivan Mance, su ljudi iz sjene. Njih se uglavnom sjetimo kada nešto ne valja. I tuđe grijehe preuzmu…