RIJEKA »Nadam se velikim pobjedama i poručujem, neka nas nitko ne otpisuje. Borit ćemo se do kraja. Forza Fiume!«, »Ne sekirajte se, Rijeka će se i u 2026. boriti za vrh« poručili su glavni trener Victor Sanchez i predsjednik kluba Damir Mišković na Noći HNK Rijeka održanoj u hali »Exportdrva« na Delti, uz velike zahvale navijačima.

A naš sugovornik Ante Majstorović s pozornice kratko i jasno podvukao:

– Mi smo Rijeka, uvijek ćemo davati sve od sebe i boriti se do posljednjeg trenutka.

Tihi glas, ali oštar pogled i odlučnost u koju ama baš nitko ne sumnja. Možda ne nosi kapetansku vrpcu oko lijeve ruke, ali Majstor je jedan od neupitnih lidera svlačionice prvaka Hrvatska i osvajača Rabuzinovog sunca. Na terenu nosi sve pred sobom, pred kamere staje nerado, kad baš mora. »Govori« na travnjaku kao svaki pravi vođa. A Majstorović je upravo to. Jedan od stožernih igrača, najvažnijih osovina i temelja Bijelih. Kako one Đalovićeve tako i aktualne, Sanchezove Rijeke.

Otac dvoje djece razgalio se kad smo iz buke zatvorenog prostora izašli na svježi zrak, popričati u miru. Prema njemu je potrčao dječak ne stariji od 8-9 godina, a Majstorović odmah prepoznao klinca i pun osmijeha zavikao: »Pa gdje si ti, prijatelju?«

Mali je navijač zaustavio sprint, maknuo se od mame, visoko podignuo pogled pa objasnio zašto je čekao Majstora:

– Hvala ti na dresu. Svaku utakmicu gledam i stalno taj dres nosim. Kako ste razbili Hajduk…! Pobijedit ćemo i Celje, jel’ tako? Ajmo Rijeka!

Mama je cvala od sreće, a Ante zagrlio malog navijača:

– Borit ćemo se, pobijedit ćemo. Hvala tebi što si mi se javio i što navijaš, čujemo mi jako dobro to navijanje, to nam daje snagu. Budi dobar u školi, slušaj mamu i… ‘Ajmo Rijeka!

Mama je, ne želeći smetati, još uvijek stajala sa strane i samo tiho dodala:

– Da samo znate koliko je sretan zbog tog dresa… Hvala vam puno, puno.

Palo je jedno »Vidimo se na Rujevici« i Majstorović je, nasmijan kao dječak kojem je uljepšao večer, gledao kako mali navijač opet trči od sreće i viče: Mama, jesi vidjela kako me prepoznao, jesi vidjela kako smo razgovarali«?!

– Evo, vidiš… To je to. Zato se nijedan protivnik nikad neće boriti jače od nas. Ovakvi trenuci te drže na zemlji, vrate u vlastito djetinjstvo, sjete kako si i sam nekad čekao nečiji autogram, nečije dvije-tri riječi. I sanjao da postaneš nogometaš, da osvajaš trofeje. Svi misle da je fraza kad kažemo kako bez te navijačke podrške ne bi bilo nijedne pobjede i kad ponavljamo koliko su nam važni. A jesu. Svi. Od najmlađih do najstarijih. I svakome treba pokazati tu zahvalnost – pričao je Majstor gledajući radost »male Armade«. A ne znaš tko je sretniji, klinac ili mama.

Nezaboravna godina

Iza nas čula se pjesma voljenom klubu i žamor razgovora stotina prijatelja koje veže ljubav prema Rijeci. Još su četiri jako važne utakmice do zimske pauze, ali tradicionalno druženje pred kraj godine bilo je puno slavlja jer 2025. bila je čudesno divna. Dvostruka kruna, tri boda od osiguravanja proljeća u Europi, prošlo se dalje u Kupu, dižu se Bijeli i u HNL-u…

– Nezaboravna godina. Ovu 2025. svi ćemo pamtiti dok smo živi, doslovno. Baš ono kad ti se ostvare svi snovi. Gledamo snimke naših pobjeda, ljudi oduševljeno plješću više od pola godine nakon tih slavlja… Naježi se čovjek. Puni smo i radosti i ponosa. Ali nema života na staroj slavi. Hoćemo nova slavlja, a mislim da smo na dobrom putu. Sve smo bolji, jači i uigraniji. Kako je rekao predsjednik, vratit ćemo se mi tamo gdje pripadamo. U vrh.

Ima 32 godine, prošlo se kroz šest-sedam klubova, da bi na Kvarneru dočekao – vrhunac karijere.

– Apsolutno. Za sada. Kako neće dvostruka kruna biti vrhunac karijere, ali… Osjećam se bolje nego ikad, momčad je jaka, ja sam zdrav te sretan i potpuno ispunjen u Rijeci tako da vjerujem kako se može napraviti još više. Primjerice u Europi.

Došao je u rujnu prošle godine, nekako ispod radara. I postao jedan od vođa momčadi te ljubimaca navijača i cijelog Kvarnera.

– A svugdje vam ja dođem nekako »ispod radara«- smije se Majstorović.

– Cijelu moju karijeru je tako. Uvijek me vodila ista misao – rad i trud se moraju vratiti. Imao sam dvije teške ozljede, onu jednu godinu adaptacije u Istri, ljudi su bili sumnjičavi mogu li odigrati na razini kluba kao što je Rijeka. Ja nisam sumnjao. Kad sam zdrav i spreman, onda nema granice. Ni za mene, ni za Rijeku. Osjećam tu ljubav navijača. Obostrana je.

Radomir Đalović bori se za ostanak u Maloj Aziji, ali svi su ga sjetili. I predsjednik i sadašnji trener i igrači…

– Kako ga se nećemo sjetiti. Prvi trenerski posao i odvede momčad do naslova i Kupa. Ostajemo mu zauvijek zahvalni. Dobar čovjek, odličan trener. Jako je puno njegove zasluge u oba ta trofeja.

Velika utakmica

Kaže i sam »nema života na staroj slavi«. U četvrtak je velika utakmica u kojoj ova generacija opet može ispisati povijest, nakon 45 godina Rijeci osigurati europsko proljeće.

– Ma svjesni smo mi toga. Kratko i jasno, to nam je – utakmica sezone. Odmorit ćemo se pa zajedno s navijačima po pobjedu. Nadam se pred punom Rujevicom.

Puno se pričalo o brojnim rotacijama pod novim trenerom, ali sad opet Bijeli djeluju uvjerljivo i uigrano neovisno o početnom sastavu.

– Svakom novom treneru treba malo vremena da posloži ekipu, posebno kad dođe nakon početka sezone. Trebalo nam je vremena da pohvatamo sve njegove ideje i zahtjeve. No ključni dio te priče je kako mi niti jednog trenutka nismo sumnjali u to da idemo pravim putem. Jer odmah smo svi shvatili da je došao veliki stručnjak i da je jedino što trebamo raditi je slušati Victora Sancheza, raditi ono što on želi i što nam govori. Igrački kadar je dokazano dobar pa još s takvim trenerom… Svi smo uvjereni kako možemo jedino biti sve bolji i bolji.

Njegov imenjak Oreč neki je dan istaknuo momčadski karakter, samopouzdanje cijele ekipe koje ne narušava primljeni gol ili pokoji kiks.

– Ima pravo. Nismo mi zaboravili igrati nogomet niti se taj karakter pobjednika može pogubiti preko ljeta. Kako kaže predsjednik – osvojili smo sve osim Superkupa jer ne možemo igrati sami protiv sebe. Trebalo je malo vremena da usvojimo ideje Victora Sancheza. Već smo sad dobri, a bit ćemo još bolji, vidjet ćete.

Klub je novim ugovorom, do 2027. godine, dokazao koliko vjeruje u 32-godišnjeg stopera. Realna je opcija da do kraja karijere igra za Rijeku.

– Čovjek nikad ne zna što mu nosi sutra, ali da se mene pita, odmah potpisujem takav rasplet. Moja obitelj, supruga i dvoje djece, svi smo presretni, privatno i profesionalno posve ispunjeni u Rijeci.

Celje je utakmica sezone. U četvrtak, kasni termin od 21 sat, zimske temperature…

– Ma bit će Rujevica itekako ispunjena. Nije floskula kad o navijačima pričamo kao o našem 12. igraču, vjetru u riječka jedra. A ja ih od srca i ovim putem pozivam da nas i u četvrtak podignu onako kako samo oni znaju, da pobijedimo to Celje i prođemo dalje pa ćemo i na proljeće zajedno guštati u velikim europskim utakmicama u Rijeci.

Snaga svake pobjedničke momčadi upravo je to – momčad, zajedništvo. Ali… Toni Fruk. »Doktor«. Samo zbog njega se isplati platiti ulaznicu.

– Ma čovjek je čudo i uživajmo dok je još s nama. Toni je klasa iznad cijele lige. Mi u svlačionici se stalno zezamo kako imamo jednog mađioničara, a mi ostali smo radnici koji mu pomažemo da pokaže tu svoju čaroliju – rekao je na kraju vođa riječke svlačionice Ante Majstorović.

U četvrtak, mađioničar Toni i deset »radnika«. Po proljeće u Europi. Vođeni majstorom Sanchezom i svi zajedno na taj jedinstveni riječki navijački turbo-pogon!