Sinkopa

Igore sjećaš li se Dugopolja 2014. godine i linča kojem su bili izloženi treneri i igrači Rijeke?

Ivan Volarić

Igor Tudor/Foto PIXSELL

Igor Tudor/Foto PIXSELL



RIJEKA Igor Tudor na presici nakon poraza na Rujevici svojski se trudio skrenuti pozornost s onoga bitnoga za svoju momčad, klub i navijače Hajduka, a to je da je njegova momčad izgledala vrlo jadno u derbiju i doživjela poraz nakon kojega je dosta neozbiljno govoriti o drugom mjestu. Podmlađena Rijeka sa čak četiri svoja donedavna juniora u prvoj momčadi (Pandur, Štefulj, Smolčić i Lepinjica) u nastavku utakmice pregazila je jadranske rivale kao u vremenima kada su Tudor, njegovi prethodnici i nasljednici na klupi Hajduka, bili prisiljeni gurati mlade igrače iz vlastite škole, a Rijeka u derbije ulazila s 11 dobro plaćenih “legionara”. Vremena se mijenjaju, ali ne i Tudor… Prvo se pokušao obračunati s (ne)ugodnim novinarskim pitanjem, a onda je poslao sarkastičan pozdrav svima onima koji su ga sa zapadne tribine vrijeđali 90 minuta, iako bi ga najviše trebao smetati pozdrav koji su mu uputili navijači s istoka. Skandirali su nakon utakmice: Tudore ostani… Ima na toj tribini puno onih koji ga pamte još kao igrača Hajduka, tamo su oni pravi navijači Rijeke koji su ostavili kosti na Kantridi i koji još negdje na prašnjavim stalažama čuvaju zgužvane bilježnice gdje su pednatno upisivali sve rezultate Rijeke još iz lige bivše države. Oni jako dobro znaju da Tudor nikada nije dobio Jadranski derbi otkada se bacio u trenerske vode…


Naravno da Tudor ima pravo javno iskazati svoje nezadovoljstvo neciviliziranim ponašanjem dijela navijača Rijeke, pa čak i kada se uzme u obzir da je sve to dio nogometnog folklora. Međutim, ako je već našao za shodno baviti se navijačima sa zapada onda je prije šest godina trebao osuditi nešto najodvratnije što je ijedna generacija nogometaša i trenera Rijeke doživjela od osamostaljanje.


Igore sjećaš li se Jadranskog derbija 2014. godine u Dugopolju? Utakmica je završila 1:1, ali to je bilo najmanje bitno. Igrači i trener Rijeke (na utakmici je bilo i 200 pripadnika Armade, te točno jedan riječki novinar i fotoreporter), bili su izloženi rijetko viđenom linču s tribina u što se uklopio i tadašnji trener Hajduka (slučaj Leovac) koji se svakom svojim potezom i gestom trudio dodatno razbjesniti razularene navijače. Tu se nije radilo samo o verbalnom dobacivanju već konstantnom gađanju stolicama, kovanicama, upaljačima, opušcima, pljuvanju do te mjere da su igrači Rijeke molili suce da dosude aut za Hajduk samo kako ne bi morali pod tribine. Utakmica koja je trebala biti prekinuta privedena je kraju jer je sucu Joviću policija rekla da ne garantira sigurnost ni njemu, a ni igračima Rijeke ako se odluči na prekid. 




– Doslovno sam ispljuvan, ne znam što bih rekao. Valjda sam i to morao doživjeti u karijeri. Ne služi to na čast tim ljudima! Takvu mržnju nikada nisam osjetio. Letjeli su stolci, kovanice, čikovi. Nažalost, tu utakmicu svoje Rijeke protiv Hajduka uopće neću pamtiti po nogometu! – kazao je trener bijelih Matjaž Kek nakon utakmice.


A Tudor? Njemu se dogodilo isto što i predsjedniku Hajduka Marinu Brbiću kada su ga pitali je li vidio kako Torcida lansira baklje na istočnu tribinu stadiona na Kantridi, a on ustvrdio da nije vidio ono što je vidjela cijela Hrvatska.


–  Bila je to utakmica u kojoj je bilo malo nogometa, tvrda, agresivna i borbena, puno preskakanja igre s naše i njihove strane, bez šansi i prilika, tipična zbog naboja, atmosfere s tribina – rekao je Tudor nakon dugopoljske sramote i na novinarski upit da je njegov kolega ima primjedbe na ponašanje navijača kratko odgovorio:


– Nemam na to komentara – rekao je prije šest godina Tudor.


Sinkopa, licemjerje ili jednostavno nešto što se ponekad dosta često javlja u Hajduku i njegovu neposrednu okruženju – selektivno pamćenje.