Ivor Pandur

I legendarni Marijan Jantoljak se naklonio junaku šibenskog finala: “To je bio vrhunac obrane vratara…”

Ivor Pandur/D. ŠKOMRLJ

Ivor Pandur/D. ŠKOMRLJ

Onaj udarac kad je lopta promijenila smjer rijetko se brani. To je vrhunac obrane vratara. Skamenio sam se kad sam vidio da je lopta promijenila smjer, a Pandur se odjednom pojavio i obranio tešku loptu - kaže Jantoljak



RIJEKA  Rijeka posljednjih godina piše najljepše priče u domaćem Kup natjecanju, onu posljednju i s prepoznatljivim rukopisom prošle subote na Šubićevcu je ispisao nitko drugi nego Ivor Pandur. Mladi i nadareni Rijekin čuvar mreže pretvorio se u istinskog junaka finala. U konkurenciji je bio i strijelac jedinog gola Tibor Halilović, no kad se sve stavi na vagu Ivorove zasluge posebno su velike što Rabuzinovo sunce opet grije Kvarner. Posebno čudesno obranio je loptu Toliću koju su svi već vidjeli u golu, u nastavku je skinuo još nekoliko teških udaraca, bio pravovremen i dobar u skoku. Imao je dosta posla. I pritom puno sreće. Jedna vratnica, jedna greda. Jednom mu je u svemu pomogao i Velkovski, spriječivši put lopti u mrežu. No, u cjelini prvo ime utakmice. Iako u najavi utakmice nije to želio biti.


– To je bila moja želja, htio sam da što lakše prođe taj finale, ali, eto, tako je ispalo. Teška utakmica u kojoj smo se svi morali »bacati« na glavu« – kaže Pandur. – I Velkovski je s crte obranio nemoguće. Istina, imali smo puno sreće i stvarno sam zahvalan dragom Bogu što smo nagrađeni za sav trud. Nismo odustajali do kraja, iako je bilo puno kritika. Mislim da smo svima odgovorili na najbolji mogući način. Lokomotiva? Odlična momčad, zasluženo druga u prvenstvu. U ovom finalu pobijedila je ona momčad koja je više htjela trofej, a to smo bili mi.


Marijan Jantoljak, Rijekina vratarska legenda, najzaslužniji je što je Ivor završio na Rujevici. Sve je u subotu s pozornošću pratio ispred malog ekrana. Emocije su proradile…




– Zaslužili smo trofej, a sezona je po meni bila izvanredna. Ivor je nekoliko udaraca vrhunski obranio. Onaj udarac kad je lopta promijenila smjer rijetko se brani. To je vrhunac obrane vratara. Skamenio sam se kad sam vidio da je lopta promijenila smjer, a on se odjednom pojavio i obranio tešku loptu. Stvarno je vrhunski reagirao – kaže Jantoljak.


Vlastiti stil


Što je po Ivoru ipak odnijelo prevagu na Šubićevcu?


– Od starta smo vjerovali u pobjedu, stvarno smo jako željeli taj trofej. Naravno, nije baš išlo kako treba, bilo je možda malo straha da se sve ne okrene na drugu stranu, ali naša vjera je bila jača od toga. Meni je ovo samo nagrada za sav trud i rad. Uložili smo puno toga kroz brojne treninge i utakmice. I momčad i ja. Odricanja su bila velika, ali drago mi je što sam dio ove odlične momčadi – tvrdi Pandur.


 


Jantoljak ga je doveo iako je primio deset golova

Marijan Jantoljak vječno vitalan doveo je Pandura na Rujevicu iz malog kluba, Grbaca. Onako kako to obično i biva u ovakvim pričama koje streme da postanu velike i pamtljive.


– Bio je klinac kada sam ga doveo u Rijeku. Dijete u odrastanju. Sada je ozbiljan, a uvijek je htio puno raditi. Uporan je i vrijedan. Rekao bih, čudo od dečkića. Na neki način karijere nam se isprepliću. Ja sam bio igrač i on je bio igrač. Slučajno sam stao na gol i ostao na njemu, Ivor također. Igrali smo protiv Grbaca i primio je od nas deset golova. Ali, jako dobro je branio. Predložio sam mu da dođe u Rijeku i došao je – prisjeća se Jantoljak.


 

 


Jantoljak je mišljenja da se sadašnja Rijekina mlada »jedinica« razvija u jako dobrom smjeru.


– On je mlad, tek je počeo braniti, ali djeluje sigurno. Jako lijepo se razvija. Dobio je prigodu i iskoristio je. Bit će super i za njega i za Rijeku ako tako nastavi. Naravno da bude i nekih kikseva. Ali, oni su se događali i nama starijima. Ukupan dojam je jako dobar. Daleko će dogurati, samo neka sluša trenera Mrčelu koji kvalitetno radi s njim – smatra Jantoljak i dodaje: – Vrhunski vratar treba imati karakter. Ivor je vrlo brz i pokretan, prati igru, elastičan je i živ. Ima dobar odraz, a još malo više treba raditi na igri s nogama. Bitna karakteristika mu je i hrabrost, ali i dobra procjena. Ne treba gledati druge vratare, nego mora stvarati svoj stil.


Sezona se u kratko vrijeme promijenila od nagovještaja da će biti najlošija posljednjih godina do onoga da je opet postala trofejna.


– Govorilo se da je ovo jedna od gorih sezona u povijesti, a mi smo na to željeli odgovorati samo na travnjaku. Jako puno smo radili, bili pošteni i držali glavu dolje. Dočekali smo svoj trenutak u kojem smo pokazali da nešto vrijedimo – naglasit će Ivor koji će kratak odmor iskoristiti – radno.


Baby star


– Bit će malo odmora, već kreću pripreme za novu sezonu. Želimo opet napraviti dobar rezultat i biti još bolji. Želja je i dogodine osvojiti novi trofej. Ostajem u Rijeci, već sam dogovorio treninge. Uzet ću samo dva, tri dana odmora jer stanka bila duga u koroni. Imam svog kondicijskog trenera Fedora Kulušića, a i s Gojkom Mrčelom sam stalno u kontaktu. Želim ostati u treningu i biti još bolji – pojašnjava Ivor.


Ivor Pandur, vratar Rijeke s Rabuzinovim suncem


Za Pandura su zanimanje pokazali i brojni inozemni klubovi, posebno iz susjedne Italije. Za neke od njih Ivor je »baby star« među vratnicama…


– Zadovoljan sam, ali mogu još puno bolje. Na meni je samo da radim i vjerujem u sebe. A malo pomalo doći će rezultati, doći će trofeji, velike utakmice… Ako dođe ponuda za odlazak? Ne razmišljam o tome. Rijeka je moj klub, tu sam od devete godine i fokusiran sam samo na to. Moram još dosta pokazati za nešto više. Nepredvidivo je sve to, ali dok sam na Rujevici razmišljam smo o što boljim obranama za Rijeku – reći će Ivor, dok će Marijan Jantoljak dodati: – Odlazak je uvijek stvar kluba. Nikad se ne zna što donosi sutra. U svakom slučaju, ako ode, tu je Prskalo. A on nije star, sad je u najboljim godinama.


Ivor će za kraj dodati još nešto. Ova momčad imat će još što reći u budućnosti…


– Možemo još puno više. Nevjerojatan smo kolektiv, skromni smo dečki koji vole raditi i natjecati se. Bilo bi sjajno kada bismo svi ostali na okupu, ali znamo da je to teško izvedivo. Treba i vjerovati u nas mlade na čemu moramo posebno zahvaliti treneru Rožmanu. Dao nam je veliko povjerenje. Velika je stvar imati pet, šest igrača koji konkuriraju za prvi sastav i natječu se na ovoj razini – zaključuje Pandur.


Od Avramovića do Prskala i Sluge

Rijekini čuvari mreža posebna su i nezaobilazna priča u većini osvajanja Kupova. Krajem sedamdesetih godina bio je to Radojko Avramović kada su »bijeli« prošli Trepču i Partizan kao posljednje prepreke. Mauro Ravnić se od junaka pretvorio u tragičara finala u Beogradu kad je Rijeka izgubila Kup od Hajduka 1987. godine na ruletu jedanaesteraca, a Ravnić promašio s »bijele točke«.


U vrijeme Hrvatske Mladen Žganjer izgubio je prvi finale dok je momčad vodio Srećko Juričić 1994. godine u kojem su »bijeli« dobro parirali nedodirljivoj Croatiji. Nakon toga zapaženo je u finalu mrežu čuvao Velimir Radman protiv Hajduka u dvije utakmice kad je Kup potvrđen na Poljudu 2005. godine, dok se Dragan Žilić godinu dana kasnije u šokantom finalu protiv Varteksa također domogao trofeja. Riječani su ga uspjeli obraniti u samoj završnici…
Uslijedile su potom dvije utakmice s Dinamom 2014. godine u kojima je Rijeka opet slavljenički podigla Sunce, a Ivan Vargić u dvije utakmice sačuvao mrežu netaknutom. Godine 2017. u varaždinskom finalu dobro je branio Andrej Prskalo, a u onom dvije godine kasnije u Puli u junaka se promovirao Simon Sluga kada je obranio ključni jedanaesterac Daniju Olmu, najboljem igraču Dinama. Ivor Pandur je prošle subote samo nastavio tu tradiciju…


– Vratari su posebne »biljke«. Sjećam se Gabrića kojeg smo doveli iz Zenice, super je potom branio kod nas. Žganjer i Radman su stasali kod mene, a Prskala sam doveo iz Labina. Nisu to bilo kakvi vratari, branili su u Rijeci preko 500 utakmica zajedno. Rijeka je uvijek kvalitetno radila s vratarima. Sada su tu Mrčela, Radman i Tafra kao treneri – kaže Jantoljak.