Problem lijevog beka

HRSTIĆ&VIŠKOVIĆ&ČAVAL: Daniel Štefulj je dobro iskoristio priliku, mladog igrača treba istrpiti

Denis Frančišković

Dalibor Višković, Mišo Hrstić i Kristijan Čaval

Dalibor Višković, Mišo Hrstić i Kristijan Čaval

U moje vrijeme tu smo bili Višković i ja pa Mujdža i bili smo dosta opasni iz tih ubačaja, a po meni je na toj poziciji odličan bio i Leovac. Nadam se da će se sad stabilizirati situacija na toj poziciji - kaže Čaval



RIJEKA U pet dana dvije vrijedne pobjede. Pali su Dinamo u četvrtfinalu Kupa i Slaven Belupo u proljetnoj domaćoj premijeri. I to na sličan, gotovo reprizni način. U promijenjenom sustavu igre (3-5-2) koji je Rijeci donio kompaktnost, obje su lopte, pomalo teledirigirano, poletjele s lijevog boka na vrh peterca i donijele golove. Osovina Daniel Štefulj – Antonio Mirko Čolak pokazuje se zasad dobitnom. Hrvoje Smolčić vratio se na svoju prirodnu poziciju lijevog stopera i dojam je da »bijeli« djeluju jači i defenzivnom bloku, a opasniji uz liniju koja je u ovom prvenstvu puno »puštala«.


Je li Rijeka na kritičnoj poziciji u Štefulju dobila trajnije i kvalitetno rješenje, je li sve prije svega kapital novog sustava igre ili treba još sačekati za donošenje pravih ocjena? Što o svemu kažu Miloš Hrstić, Dalibor Višković i Kristijan Čaval, nekadašnje Rijekine uzdanice na lijevom boku? Igrači s mnoštvom utakmica u nogama, puno iskustva i nabačenih lopti u protivnički šesnaesterac i sada – treneri.


– Teško je donositi neki sud nakon dvije utakmice. Ne znam dečka od ranije, a i treba imati određenu konstantu, dokazivati se iz utakmice u utakmicu – kaže Miloš Hrstić. – No, u svakom slučaju ima određenu kvalitetu za igru Rijeke. Istina teško je naći dobrog igrača na toj poziciji jer mlađi igrači se pokažu par utakmica i odmah odlaze van. Lakše je kad dođu u bolju momčad gdje igra ne ovisi puno o njima pa se brzo uklope nego ovako kad puno toga ovisi o njima. Po meni tek nakon šest mjeseci i standarnog igranja može se vidjeti kakav je igrač i postoji li napredak. Ja nisam znao hoću li igrati i nakon šest mjeseci. Stalno se treba dokazivati.




Igra po bokovima bila je zaštitini znak trofejne Rijeke Matjaža Keka, a i u modernom nogometu bokovi su posebno bitni.


– Sredine su prenatrpane, tu trebaju biti pravi znalci, a preko bokova ima nešto više prostora. Sad smo vidjeli te dvije akcije iz kojih su pali golovi, ali nisam baš vidio da su Rijekini igrači veliki individualci koji kreiraju igru i sebi stvore šansu. Riječ je više o momčadskim igračima – smatra Hrstić.


Mladi i HNL


Dalibor Višković smatra da je Rijeka u situaciji da mora forsirati mlade pa tako i Štefulja i Smolčića. Kao i da je HNL prava liga da mladi što više dobivaju šansu.


– Gledao sam isječke ne cijele te dvije utakmice i vidio sam ta dva gola. Rijeka na lijevoj strani ima mlade igrače, a treba hrabrosti njih staviti u igru. Većina trenera to ne voli – tvrdi Višković. – Mladog igrača treba istrpiti i »isforsirati« ako je potencijal. Međutim za to je potrebno vrijeme, a njega rezultat ne trpi. Po meni HNL bi trebao biti rampa za lansiranje mladih igrača, a treneri ne bi trebali imati straha stavljati ih u igru. Mislim da je Rijeka svog cijele situacije malo i primorana forsirati mlade, a tu je potrebna i faza prilagodbe, pogotovo ako igrač ne igra na svojoj poziciji kao što je to bio Smolčić.Višković je uglavnom igrao u sustavu u kojem Rijeka igra posljednje dvije utakmice.

– Ako se istrpi te dečke, te pogotovo ako su iz Rijeke ili Škole, te imaju razvijen osjećaj pripadnost klubu i gradu onda je vjerojatnije da će biti prava pojačanja za klub. Rijeka ima sada potrebu da forsira svoje dečke i to je dobro. No, za sve treba vrijeme. Puno se toga promijenilo od kada sam igrao prije 20-ak godina. Onda se uglavnom igrao sustav 3-5-2, došao sam kao lijevo krilo, a moramo sam igrati lijevog beka koji trči kroz cijelu liniju, i napada i brani se. I nije bilo puno biranja, ili si igrao to ili nisi igrao. Danas je to jednostavnije jer se uglavnom igra s četiri igrača u liniji i uvijek je netko ispred tebe, bokovi se dupliraju. Danas se više traže polivalentni igrači koji imaju kvalitetu više. Pozdravljam forsiranje mladih kao u ovom slučaju – zaključuje Višković.


Pohvale Rožmanu


Kristijan Čaval posebno je zadovoljan izvedbom Štefulja, ali i cijele lijeve strane Rijekine momčadi.


– Gledao sam obje utakmice i svidio mi se Štefulj. Protiv Dinama je ušao bez ikakvog straha, a vidi se i da mu je koristila posudba u Varaždin jer se potpuno oslobodio u igri. Ima odličan osjećaj za prostor, a i ubačaj, ne komplicira puno, sve rješava s jednim, dva dodira – kaže Čaval. – Vidi se i da dobro surađuje s Čolakom, ova lopta protiv Slavena bila je odlična, niska, iza igrača i na pet metara. Isto je bilo protiv Dinama, nije to bila parabolična već oštra lopta. Mislim da je Štefulj jako dobro iskoristio pruženu prigodu u ove dvije utakmice. Za sada je jako dobro rješenje, a nadamo se i za ubuduće.Osim pohvala Štefulju, Čaval će pozitivno i o novom sustavu igre i prilagodbi protivniku.


– U ovom sistemu Štefulj se i vraća kao četvrti igrač kao i Tomečak. Trener Simon Rožman je to jako dobro zamislio i to se pokazuje zasad dobitnim rješenjem. Nadam se da je ovo trajnije rješenje jer dosta se rotiralo po lijevom boku, od Tomečaka do Mamića koji je malo igrao pa nije. Rožman je vjerovatno vidio da je ovo u ovom trenutku najbolje rješenje. Po meni je to dobro. Obrana je jača, a momčad dolazi do dobrih i korisnih ubačaja. U moje vrijeme tu smo bili Višković i ja pa Mujdža i bili smo dosta opasni iz tih ubačaja, a po meni je na toj poziciji odličan bio i Leovac. Nadam se da će se sad stabilizirati situacija na toj osjetljivoj poziciji – zaključuje Čaval.