RIJEKA  U siječnju 2019. godine Tibor Halilović je došao u Rijeku na mala vrata, kao slobodan igrač i s etiketom prinove u čije su kvalitete mnogi sumnjali i koji će se morati izboriti za dres prvotimca. U siječnju 2021. Tibor Halilović je otišao iz Rijeke kao jedan od najboljih igrača kluba i svakako jedan od najznačajnijih aktera svih uspjeha koje su »bijeli« ostvarili u posljednje dvije godine. Uz Zorana Kvržića jedini je igrač Rijeke koji je postigao pogodak u dva različita finala Kupa, onaj na Šubićevcu bio je sam vrijedan trofeja, a Halilović je zbog svoje požrtvovnosti i doprinosa na travnjaku brzo postao jedan od ljubimaca navijača Rijeke, suigrača i trenera koji su ga vodili.

Halilović je došao i do svog vrhunca u riječkom dresu, po mnogima jedan od najboljih veznjaka HNL-a, a sada je i službeno postao bivši igrač Rijeke i novi igrač Heerenveena s kojim počinje novu igračku avanturu.

– Mislim da je ovo bio pravi trenutak za otići, da me se pamti po dobrim stvarima koje sam napravio jer nikad ne znaš što se može dogoditi. A jednog dana zašto se ne opet vratiti. Nadam se ne tako skoro jer će to značiti da ću se uspjeti ostvariti u inozemstvu, što mi je želja, ali ne bih imao baš ništa protiv – kaže dobro raspoloženi Halilović koji je jučer odradio prvi trening sa svojim novim suigračima pa je mogao i podijeliti prve dojmove.

– Osjećam da ljudi imaju ovdje povjerenja u mene i da jedva čekaju da počnem igrati. Moj prvi dojam je stvarno dobar, puno mi znači što u meni vide nekoga tko može pomoći momčadi. Heerenveen je nakon dobrog ulaska u sezonu malo pao, sada smo bez pobjede osam utakmica i treba se iz toga izvući budući da su klupske ambicije profilirati mlade igrače i izboriti Europu. Osim mene došao je i Siem de Jong koji je igrao u Ajaxu i Newcastleu, u nama vide igrače koji će učvrstiti mladu momčad i pomoći joj da što manje oscilira.

Halilović je odmah ušao u trenažni proces, prođe li sve u redu s registracijom, mogao bi debitirati već u četvrtak protiv Waalwijka i odmah dobiti važnu ulogu u momčadi što ne čudi ako se zna da ga je Heerenveen još od ljeta pikirao. Tada se nije dogodilo zbog njegove ozljede, ali Nizozemci su bili uporni.

Bišćan i Rožman

– Nakon ozljede koljena uvijek se mogu pojaviti nekakvi upitnici, ali kontakt je ostao, rekli su mi da će me pokušati dovesti na zimu ako s mojom ozljedom sve bude u redu i to mi je bio jedan od motiva da se vratim što bolji i da uzvratim na tom povjerenju koje su mi ukazali. Puno znači što su me čekali nekoliko mjeseci, meni je to pokazatelj da mi vjeruju, ali i obaveza da opravdam očekivanja.

U Rijeku je došao s potpuno drugačijom predodžbom, nadajući se da će njegova epizoda na Rujevici biti na obostrano zadovoljstvo. I bila je.

– Nisam čovjek od velikih najava, ali stvarno sam imao dobar osjećaj po pitanju Rijeke i mislim da su ove dvije godine bile na obostrano zadovoljstvo. Ostvario sam i više od očekivanog, osvojio dva Kupa Hrvatske, igrao Europsku ligu… Nadam se da sam i klubu i navijačima vratio povjerenje koje mi je ukazano jer je sve bilo još i bolje nego što sam priželjkivao.

Halilović je posebno apostrofirao trenere koji su ga vodili, Igora Bišćana i Simona Rožmana.

– Igor Bišćan i njegovi suradnici su mi ukazali povjerenje kada mi je možda najviše trebalo u karijeri, a za Simona Rožmana ne znam je li bolji kao čovjek ili kao trener. Obojica sa svojim stožerima imaju veliko znanje, mladi su i ambiciozni i siguran sam da ih očekuju velike stvari u karijeri. Hvala i direktorima koji su vjerovali u mene, klupskom vodstvu…

Sreća u finalima

Halilović je u Rijeci nastavio na tragu igrača koji su napravili igrački iskorak i otisnuli se na neku višu razinu.

– U čemu je tajna Rijeke? Očito nešto postoji jer je već puno igrača u Rijeci napravilo iskorak u karijeri. U prvom redu riječ je o dobroj sredini i kvalitetnoj selekciji igrača koji su željni dokazivanja i napretka, što je ključno za momčad. U ove dvije godine radio sam s igračima koji žele napredovati do te razine da se okušaju u još jačim ligama, a svi smo znali da s Rijekom moramo napraviti rezultat koji će se pamtiti. Osjećao sam se od prvog dana prihvaćeno, da me ljudi i navijači poštuju, a ja sam im želio na tome uzvratiti na najbolji mogući način i nadam se da sam uspio.

Neke trenutke Halilović će posebno pamtiti…

– Finale Kupa je utakmica koja donosi trofej i koja ti omogućuje da uđeš u povijest nekoga kluba, a ja sam imao sreću i da dva puta budem strijelac u tim finalima. Prvi Kup je bio poseban jer je došao vrlo brzo i bio je to savršen dan s trofejom, mojim pogotkom, punim tribinama i dočekom na Korzu. Kada smo godinu dana kasnije ponovo izborili finale rekao sam si – zašto ne bismo opet osvojili, nije mi bilo ni na kraj pameti da bih mogao ponovo zabiti gol. Jedna od uspomena bit će i pogodak protiv Hajduka za 4:0 pred punim Poljudom, tako da sam iz Rijeke otišao prepun uspomena koje ću uvijek čuvati – zaključio je Tibor Halilović.