RIJEKA   Kada su razišli Rijeka i Željko Sopić svi su bili uvjereni kako je došao kraj i osebujnim javnim istupima, press-konferencijama koje su zabavljale cijelu Hrvatsku. No kako je sezona odmicala, a Rijeka se tvrdoglavo držala u utrci za oba trofeja i temperamentni, emotivni Radomir Đalović postajao je sve medijski atraktivniji. Vrhunac je vjerojatno bila pressica nakon domaće utakmice s Istrom 1961 i njegovo sad već legendarno »Igramo loše, je li? A što ako na kraju osvojimo prvenstvo? ‘Ko te pita«!

I osvojili su. I naslov i Kup. S igrom koju se ukratko može opisati »iza beton, u sredini trka, a naprijed moli Boga da Fruk nešto napravi«.

Onda je došao Victor Sanchez, iz kadra od gotovo 30 nogometaša prestao je koristiti njih 13-14, počeo dizati individualnu formu i stvarati igru prema naprijed s jasnim linijama kretanja i ne robujući samo jednom sustavu. Broj korištenih igrača i formacija se višestruko povećao, do kraja prošle kalendarske godine izgledalo je kao da su Bijeli s novim načinom rada i trenerskim idejama dobili dimenziju više.

Igrači su hvalili Sancheza ističući jedino kako je donio puno toga novoga pa će trebati vremena da se ta kompleksnija materija usvoji. Ispada tj. HNL rezultati sugeriraju kako je Sanchez otišao u drugi ekstrem. Momčad je izgubila identitet.

Radovićeve procjene

U zimskoj pauzi dovedeno je pet igrača, otišli su oni za koje je trener želio da odu, a igra Rijeke se promijenila. Napad je polako presušio, a šampionska obrana koja nije izgubila nijednog igrača nego je pojačana, počela je »curiti« daleko više nego ranije. Vrti se sastave i sustave, obrambena čvrstoća je oslabila, a činjenice govore kako se prema naprijed, uz sve moguće pokušaje i kombinacije, ako nema Fruka gol može zabiti samo »slučajno« ili iz jedanaesterca.

U nedjelju se igra jedna od najvažnijih utakmica sezone, gostovanje kod Lokomotive. A Rijeka je posljednji put u gostima pobijedila prije gotovo mjesec dana. U Koprivnici je 4. travnja Slaven Belupo savladan s 2:0. Strijelci? Dvaput Toni Fuk. Jednom iz jedanaesterca.

Prvi dio sezone prije zimske pauze završen je s tri pobjede. U 14 proljetnih HNL utakmica Rijeka je ostvarila četiri pobjede. Uz četiri remija i šest poraza. I ligašku gol-razliku 12:16.

Rijeka četiri utakmice zaredom nije postigla gol iz igre, od Frukove ozljede. Rijeka u drugom dijelu sezone u osam od 14 utakmica koje je odigrala u HNL-u nije postigla pogodak. Osam od četrnaest puta! U 57 posto ligaških utakmica u proljetnom dijelu sezone Rijeka ne da nije pobijedila nego nije uspjela dati gol. Osijeku, Istri, Gorici, Varaždinu…

U tom su razdoblju odigrane četiri europske utakmice. U svakoj su Bijeli zabili barem po jedan pogodak.

Od »iza beton, u sredini trka, a naprijed moli Boga da Fruk nešto napravi« došlo se do »iza je procurilo, veza najčešće dominira posjedom, ali to ne donosi konkretnost, a naprijed se i dalje ovisi o tome je li Toni Fruk zdrav i ako jest je li inspiriran ili ga neće gol«. Pa se dođe do 45 posto učinka i četvrtog mjesto koje sutra treba grčevito braniti. I četiri kola prije kraja 36 primljenih pogodaka, a u cijeloj se prošloj sezoni primilo samo 21.

Kramarić i Radović

Je li problem Rijeke što osim Fruka nema igrača koji zna što treba napraviti pred protivničkim golom tj. drugim riječima nema dovoljno kvalitete u igračkome kadru ili u tome što nije stvorena igra za one koji bi trebali tresti mreže?

Više od 30 godine čiste empirije (bez subjektivnosti i dojma, samo činjenice) uči kako je, kad je o napadu i golovima riječ, Milan »Krlja« Radović doslovno uvijek u pravu. Živa legenda, jedan od najboljih klupskih strijelaca svih vremena ama baš nikad nije pogriješio niti u predviđanju, niti u procjeni kad je govorio o individualnoj kvaliteti napadača ili kvaliteti napadačkog segmenta igre cijele momčadi.

Bilo mu je dovoljno prvih pet minuta Andreja Kramarića na internoj utakmici, treningu na koje su Bijeli igrali među sobom da sve objasni jednom rečenicom: »U ovoj ligi staviti ovog dečka na krilo, o klupi da ne govorim, bio bi zločin protiv nogometa«. A za npr. Daniela Adu-Adjeija je nakon prve utakmice bez i najmanje sumnje konstatirao: »Strašan golgeterski potencijal, u HNL-u je to igrač za dvadesetak golova po sezoni«.

Negiranje zasićenja

Taj Milan Radović aktualne napadačko-golgeterske probleme Rijeke početkom tjedna je u eter Radio Rijeke jasno i glasno prosudio ovako: »Rijeka ima tri različita profila centarfora: Čop, Jurić i Adu-Adjei, možemo prilagoditi igru kako god hoćemo, ali ne igramo za napadače. Svakome je teško postići pogodak ako mu momčad ne složi šanse, ne može ni iz čega dati gol. Adu-Adjei je jedan od najjačih igrača u ligi, ali nema kome odigrati povratnu loptu.

Ja ne vidim prepoznatljivu igru za napadača koji mora s nekim odigrati, ući u prostor, a stalno su mu jedan ili dva suparnička igrača na leđima. Također, on malo igra-malo ne igra, a napadaču moraš dati kontinuitet«, rekao je Radović.

Rijeka u nedjelju ima možda najvažnije HNL gostovanje ove sezone u kojoj je na 16 HNL gostovanja ostvarila četiri pobjede, pet remija i sedam poraza uz gol razliku 17:21. Učinak od 35 posto i prosjek postignutih pogodaka od 1.06 po utakmici.

Jesu li odličan europskih hod i veliki broj odigranih utakmica ne samo fizički nego i mentalno umorili momčad unatoč silnim rotacijama? Igrači odlučno negiraju da je došlo do bilo kakvog zasićenja no nije ni za očekivati da netko kaže »Pao nam je motiv u HNL-u« čak i kad bi to bila istina.

Da izgledaju kao usporena snimka u odnosu na europske utakmice – to je jednostavno činjenica. Lopta se vuče i gubi u beskrajnim dodavanjima koji protivniku dozvoljavaju da se »tri puta« vrati i postavi na pripremljene obrambene postavke.

Vođa Ante Majstorović je prije dva dana emitirao optimizam temeljen na kvaliteti igrača, karakteru momčadi, činjenici da je Rijeka najbolja kad je najpotrebnije i prevelika da bi ovisila o jednom igraču. Zabranio je bilo kakve alibije i samo poželio malo više sreće u realizaciji jer su se Bijeli, kako je zaključio, »negdje gadno zamjerili lopti«.

Ušli smo u svibanj. S nadom kako je riječka struka napravila plan prema kojem će momčad vrhunac forme doseći upravo u ovom, mjesecu odluke. Kako kaže Majstorović, sve je u riječkim nogama. Na pladnju je europski plasman kroz HNL i Kup. Većeg imperativa od sutrašnje pobjede nad Lokomotivom ove sezone nije ni bilo.

Trener je taj koji usađuje karakter svojoj momčadi. Bolje da lav vodi momčad zečeva nego zec momčad lavova. Od čega su sazdani ovaj trener i ova momčad vidjet ćemo sutra. S Frukom ili bez njega Riječani su kvalitetniji od Lokomotive. Valjda će to dokazati i igrom i rezultatom.