RIJEKA Odgoda derbija s Osijekom nije previše poremetila redove Riječana, naprotiv, momčad je u važnom trenutku reagirala na najbolji mogući način, minimalnom pobjedom na Šubićevcu ostvarila zacrtano i vratila se na lidersku poziciju uoči stanke. Ali i odlučujuće posljednje runde prvog dijela prvenstva u kojem će igrači Gorana Tomića zasigurno imati što reći. Dapače, od njih se očekuje obrana stečenog i ostanak u samom vrhu ligaške ljestvice, potvrda da svi dosad osvojeni bodovi i zabijeni golovi imaju itekako realne temelje. A bude li se sve razvijalo u željenom smjeru do kraja godine, Bijeli bi se na proljeće opet mogli naći u ulozi prvog izazivača Dinama u borbi za naslov.

– Bila je to zahtjevna i teška utakmica u kojoj je cilj bio da uzmemo tri boda. Uradili smo to baš pragmatično. Radili smo dosta na defenzivnom dijelu igre, što je dobro funkcioniralo u trenucima kada smo bili pod pritiskom – kaže trener Goran Tomić. – Bilo je trenutaka u kojima smo mogli i bolje reagirati u završnici, ali na kraju su najvažnija tri boda.

Riječanima stanka opet dolazi u trenutku kad su »motori zagrijani«. No, dobro je što će biti popunjena kup gostovanjem kod Oriolika, što je samo mala uvertira za veliki okršaj s Hajdukom na Rujevici.

– Dobro je došla i ta jedna kup utakmica da koliko-toliko ostanemo u ritmu. Pogled na dosad učinjeno? Skupili smo dosta bodova, negdje smo ih neplanirano izgubili, negdje ih osvojili za zadnji tren jer smo neke utakmice rješavali u posljednjih petnaestak minuta. Generalno, možemo biti zadovoljni.

Momčad se dovela u poziciju slatkih briga, ali i stanja u kojem bujaju očekivanja navijača i simpatizera. Kako to zadržati?

– Sami smo sebi svojim rezultatima napravili neki pozitivni pritisak. Jedino ispravno po meni je da budemo koncentrirani za svaku novu i sljedeću utakmicu. Trebamo biti staloženi, pametni te mirno i odgovorno igrati. Pogotovo i na domaćem terenu, gdje nas čeka dosta utakmica. Vidjelo se protiv Lokomotive što se događa kad počnemo srljati i jurcati te kad pristup nije pravi. Strpljivost je jako bitna, a onda ćemo vidjeti do kuda će nas to dogurati.

Čudno zadovoljstvo

Trener najbolje osjeti bilo momčadi. Kako ono kuca u ovim za Rijeku jako dobrim trenucima?

– Jednostavno svi zajedno gledamo kako da se najbolje pripremimo za svaku utakmicu. S te strane niti razgovaramo o polusezoni, a kamoli o nečem dugoročnijem. Atmosfera je jako dobra, skup je to kvalitetnih igrača i karaktera. S te strane bitno je da smo čvrsto s nogama na zemlji, i u ovom trenutku koncentrirani smo samo na Oriolik.

Na Šubićevcu momčad drugi put u nizu nije primila gol. To je ono što posebno ohrabruje Tomića. Pa i u trenutku kad je postignut samo jedan pogodak…

– To me jako raduje. To govori da ova momčad može. I to kad se puno radi i kad djelujemo svi zajedno. Neki put nedostaje malo i sreće, ali generalno to nosi zadovoljstvo. Dosad smo navikli ljude da pobjeđujemo s puno zabijenih golova, sad se to malo preokrenulo pa je možda malo čudno. No, dobro. Svaka pobjeda je dobra.

Krešić i Velkovski uz strijelca Smolčića dobro su odradili posao u užoj obrani. Makedonski reprezentativac pritom djeluje sve bolje…

– Kvaliteta Velkovskog je neupitna. Ako je on unutra i maksimalno koncentriran, onda imamo pravog igrača na toj poziciji. Bio je ušao u začarani krug ozljeda i propuštanja treninga. Najvažnije nam je da je zdrav.

Gnezda Čerin i Selahi odradili su dobar i važan dio posla u veznoj liniji. Osovina su koja se nameće.

– Radni su i dosta trče te se dobro nadopunjavaju. Pavičić je ušao i zadobio ozljedu, ali nadamo se da nije ozbiljnije prirode.

Standardizacija i čast

Riječku raznovrsnost potvrdio je i Smolčićev gol. Vrhunski pogodak glavom ne viđa se svaki dan.

– Ne samo to, imamo mi još dosta rezerve u momčadi. I igrači koji manje igraju imaju važnu kvalitetu i čekaju svoju priliku. Oni koji igraju moraju biti na maksimumu jer konkurencija je izrazito velika. No, bit će i za njih prigode jer ulazimo u gust raspored do kraja godine.
Kako odmiče prvenstvo, momčad postaje sve standardnija, taj proces polako je ušao u finalizaciju.

– Već neko vrijeme igraju manje-više isti igrači uz nužne promjene. Najvažnije je da su vezni red i obrana standardizirani, u napadu je stvar nijansi tko će dobiti šansu. Imamo slatke brige po pitanju napada, tu su još Abass, Vuk, Bušnja, Obregon… Tu su malo teže odluke jer svi mogu igrati.

U novonastaloj situaciji neki igrači su se malo »izgubili«, primjerice Mudražija.

– Meni je najteže tu donositi odluke. Sada ne igraju previše niti Stanić, Vuk, Bušnja i Obregon. Merkulov? Dobio je sada jednu malu prigodu i korektno je odradio. Tu je i Jurišić, koji je također mlad i kvalitetan. To su igrači koji bi u većini drugih klubova standardno igrali. Imaju kvalitetu i treniraju maksimalno. To je jednostavno tako. U tako velikim klubovima, s tako širokim kadrom to se nužno događa. Nije lako sve to izbalansirati.

Najnovijom utakmicom Tomić je ušao i među 20 hrvatskih trenera koji su vodili najviše prvoligaških susreta. Sa 168 utakmica pretekao je Ivicu Matkovića, a približio se Elvisu Scoriji (171).

– Rano sam počeo u Šibeniku i eto, nakupilo se tih utakmica preko Istre, Lokomotive i sada do Rijeke. Vidio sam popis trenera koji su ispred i stvarno mi je čast što sam ušao u takvo društvo.

Lokomotiva, s kojom je Tomić ostvarivao sjajne uspjehe, pobijedila je u kratkom vremenu i Rijeku i Dinamo.

– Odlična su momčad i to govori da nas nisu slučajno pobijedili na Rujevici. Ali i naša tri boda, koja smo im uzeli u Kranjčevićevoj, imaju težinu – zaključuje Tomić.