I opet bez pameti. Nije izdržao. S ogromnim rezom na prsima na Rujevici se pojavio i Valter. Berden. Nadamo se da ovo ne čitaju liječnici iz KBC Rijeka, ali ako i daju – ljubav je jača od svega. A ljubav uvijek liječi. Pa tako i srce koliko god prije nekoliko dana bilo operirano!

Značaj velike utakmice, prvog koraka u Ligi prvaka, sam je po sebi magnet za dolazak na Rujevicu.

No, slika koju je pružao taj sportski kompleks na području “istočnog” ulaza dva sata prije početka utakmice – mjesto je to s nekoliko ugostiteljskih objekta tako da je to okupljalište navijača Rijeke s “istoka” i “sjevera” – pokazao je kako dolazak na utakmicu znači mnogo, mnogo više od nje same.

Riječ je naime o skupu smještenom na nevelikom prostoru s nekoliko tisuća navijača od kojih se velika većina dobro poznaje i inače druži.

Mnoga od tih prijateljstva ne bi ni nastala da nije bilo tribina.

Brojni su podskupovi tog inače kompaktnog skupa, a njihovi se članovi okupljaju uvijek na istom mjestu: “Limes”, “Dockers”, “Stepenice”, pa točno kod pojedinih zgrada nekadašnjeg naselja radnih akcija koji imaju i “self service” ponudu hrane i pića tako da je velika većina navijača Rijeke, posebno ona koja posjeduje komplet godišnjih ulaznica prešla na jedan viši stupanj povezanosti.

A okupljanje prije utakmice nakon dva mjeseca stanke bio je stoga samo po sebi velika, velika fešta.

Ono što je također zanimljivo, ljetno doba jamči i nemali dolazak stranaca tako da je nekolicina njih također poznata i prihvaćena u toj velikoj riječkoj zajednici navijača.

Rijeka se može pohvaliti i s jako velikim brojem djece i žena navijača.

Ipak treba biti pošten i istaknuti – kad ne bi bilo Armade, koja daje snažni navijački impuls prije svega “istoku” i manjem dijelu “zapada” – posebno grupaciji poznatoj kao “B tribina” – atmosfera ne bi ni izbliza bila toliko vrela i temperamentna.

Puna ljetna Rujevica uistinu je, pa i zbog iznimne blizine tribina i terena, jako teška za gostujuće ekipe.

Baš kao što je silno poticajna za – “Rijeku”.

A onda je, kvarat do devet, istinski zakuhalo: himna Lige prvaka bila je okidač silovitog, neprestanog navijanja koje je nosilo ekipu.

Pa dekoracija Armade, ma potpuna poplava najplemenitijih emocija koje se uopće mogu zamisliti.