Luka Menalo/Foto N. BLAGOJEVIĆ
Bijeli su nakon tko zna koliko vremena u svlačionicu ispraćeni bez aplauza, štoviše - s ponekim zviždukom. Nastavlja se riječka kriza
povezane vijesti
RIJEKA Momčad koja je prvak Hrvatske i osvajač Kupa upala je u crnu rupu nedostatka vjere u vlastite mogućnosti i izgubila onaj njen dobro poznati šampionski gard. Rijeka – Istra 0:0. Dovoljno šansi Bijelih da se napokon osvoje tri boda, ali bez nekoga tko će bar jednu pretvoriti u toliko potrebnog troboda vrijedni pogodak.
Rijeka je pred 5.369 gledatelja krenula na klasični prednji pogon, svom snagom na Kolićev gol. Ali potvrde razdoblja u kojem te neće karta pa ma kako god promiješao špil došle su, na žalost, odmah. U prve dvije minute.
Najprije Čop iz dobre situacije zdesna puca preko gola, a koju sekundu kasnije Luka Menalo promašuje – nepromašivo. Velika pogreška pulske obrane, Menalo sam na 13-14 metara pred golom Majkića, puca, vratar je već savladan, ali na gol-crti odjednom se ukazuje Dario Marešić i sprječava rano vodstvo koje bi skinulo 100 tona tereta s leđa riječkih igrača. Zicer, mrtva šansa, 100-postotna prigoda, teško da može biti bolja, ali… Lopta jednostavno neće, ‘odbija’ ući u protivničku mrežu. U utakmici u kojoj je Rijeci trebala bilo kakva pobjeda, ako treba i “0,5:0” samo da se nekako dođe do tri boda, krene putem izlaska iz krize i bildanja samopouzdanja. Da igrači počnu vjerovati kako i u novom sustavu s novim trenerom imaju sve potrebno da krenu u pozitivnu seriju. Da opet počnu – vjerovati u sebe kao momčad.
Terenska ravnoteža
Istra je terensku ravnotežu koliko-toliko uspostavila nakon 15-ak minuta, ali prve naredne velike šanse opet su bile riječke. I opet ono što bi inače ušlo devet od deset puta sad neće pa neće i – neće!
Igrala se 40. minuta, Fruk i Čop složili su lijepi dupli pas, Fruk ostao sam na šutu na 15-16 metara, sa svim vremenom ovog svijeta da se namjesti, nacilja i pogodi. Udarac ljevicom najboljeg strijelca, ali sad živimo doba u kojem taj udarac ode: 10 centimetara – pored vratnice. Stotinjak sekundi kasnije, slična priča: nova lijepa akcija Sanchezove momčadi koju su pokrenuli Fruk i Menalo. Potonji loptu odlaže za Jankovića čiji ubačaj s lijeve strane nalazi Duju Čopa nečuvanog i samo na drugoj vratnici, ali naravno… Puca pored vratnice. Ono što bi inače žmirećki pospremio u mrežu sad je završilo novim riječkim promašajem.
Armada je grmjela ‘Ho-će-mo po-bje-du!’, a igrači nakon 45 minuta bez pogodaka i dva žuta kartona (Devetak i Čop) otišli ispraćeni i uz koji zvižduk s istoka i zapada. Ljudi polako gube strpljenje, a u igri Bijelih iz space-shuttlea je vidljiva nesigurnost i u elementarnoj predaji lopte najbližem do sebe, posebno pred svojim kaznenim prostorom.
Ovaj put pred Zlomislićem nije ‘curilo’ onako kao u drugom dijelu protiv Vukovara, ali ako je jedna stvar bila jasna onda je to da Rijeci pobjeda i ta injekcija samopouzdanja onako baš teško nasušno potrebna. Trijumf koji bi bio prekretnica momčadi koja sigurno ima sve potrebne sastojke za svoj uobičajeni status u vrhu hrvatskog nogometa, ali je upala u duboku i tamnu rupu manjka vjere u vlastite mogućnosti. Istra je zaprijetila dva-tri puta no nijednom tako da zaustavi dah Rujevice, a digne moral za 50-ak ‘Demona’ koji su se s transparentom ‘Istrijani’ smjestili na jug riječkog stadiona.
Na poluvremenu ni Sanchez, ni Riera nisu mijenjali, a teško se bilo oteti dojmu da je Rijekin trener trebao barem napraviti jednu rošadu: gurnuti Tonija Fruka u – vezni red! Daj čovjeku poziciju da je što više s loptom, dodaj naprijed Jurića, Adu-Adjei, preseli Jankovića na drugog napadača… Bilo što, samo konce igre u ruke daj Fruku i Dantasu. Ovako je Niko Janković djelovao kao da se ne može sastati s loptom, Dantas imao više trke nego kreacije, a Fruk više presinga i vraćanja po loptu umjesto da je logikom postavljene igre lopta najčešće baš u njegovom posjedu.
Zvižduci s tribina
Nije nam kraj pameti glumiti da o nogometu znamo više od Victora Sancheza, ali kad se već pokušava s mali milijun drugih kombinacija onda valjda možemo i u veznom redu vidjeti igrača koji dokazano u nogama ima 15-ak asistencija po sezoni. I sigurno bi, s obzirom na strukturu novog načina igre, imao i posve dovoljno situacija da na te asistencije pridodaje i pogotke.
Rijeka – Istra 1961 0:0Stadion HNK Rijeka na Rujevici. Gledatelja: 5.369. Sudac: Ante Čulina (Zagreb) – 5,5. RIJEKA: Zlomislić -, Oreč 6, Majstorović 6, Husić 6, Devetak 5,5 (od 77′ Radeljić -), Janković 5, Gojak 5 (od 86′ Jurić -), Dantas 5,5 (od 68′ Petrovič 6), Menalo 5,5 (od 86′ Bogojević -), Fruk 5,5, Čop 5 (od 77′ Adu-Adjei -). ISTRA 1961: Kolić 6,5, Nasraoui 6,5 (od 84′ Taraba -), Koski 6,5, Marešić 7. Kadušić 6,5, Lončar 6, Radošević 6, Maurić 6, Frederiksen 5,5 (od 67′ Robertsson -), Prevljak 5,5 (od 77′ Bangura -), Lawal 5,5 (od 90′ Ivanišević -).
|
Istra 1961 je, baš kao i Vukovar prije šest dana, osjetila da ima posla s poljuljanim protivnikom pa u nastavak ušla odlučnije, a sve su shvatili i njeni navijači pa se oko 50. minute ‘Hoćemo pobjedu!’ orilo ne s Armadine nego s gostujuće tribine. Sanchez je na zagrijavanje poslao Adu-Adjeija, Radeljića, Petroviča, Bogojevića i Rukavinu kojeg je brzo vratio na klupu i odlučio zagrijati Jurića. Prva promjena, u 68′ bila je: Petrovič umjesto Dantasa.
Mladi Butić nije bio ni na klupi, a Rijeka u 57′ propustila još jednu izglednu situaciju. Menalo i Fruk su povukli su brzu tranziciju po lijevoj strani, Menalo ubačajem tražio Čopa na drugoj vratnici, ali ‘devetka’ je zamalo zakasnila uklizavanjem unijeti i loptu i sebe u istarsku mrežu. Još jedan promašaj i sve jača bojazan kako bi nepisano nogometno pravilo o kazni za takvu neefikasnost moglo dobiti još jednu potvrdu na riječku štetu.
Nije se dogodilo, ali nije se dogodila ni toliko potrebna riječka pobjeda, a Bijeli su nakon tko zna koliko vremena u svlačionicu ispraćeni bez aplauza, štoviše – s ponekim zviždukom. Nastavlja se riječka kriza. A u četvrtak slijedi – Europa, gostovanje u Armeniji.
