Svaka utakmica je poziv na zabavu, jamstvo da će dogoditi nešto lijepo. Nepredvidljivo. Jer, takav je individualni karakter igrača od kojih je Matjaž Kek napravio ono što je u nogometu Biblija – momčad! Momčad u kojoj će svatko pogledati suigraču u oči i jasno mu pokazati da je spreman poginuti za njegovu izgubljenu loptu... Kekova Rijeka!
Rijeka je prvak Hrvatske u svemu. Osim po broju osvojenih bodova (79), osam više od Dinama u ovom trenutku, po efikasnosti (61), što su nepobitne činjenice, i po interpretaciji nogometne igre na zelenom travnjaku, po atmosferi na tribinama Rujevice, ludilu koji je zahvatilo Kvarnerski zaljev. U 43 sezone neprekidnog prvoligašog nogometa, od Kantride do Rujevice, ne pamtim da je Rijeka igrala tako atraktivno. Svaka utakmica je poziv na zabavu, jamstvo da će dogoditi nešto lijepo. Nepredvidljivo. Jer, takav je individualni karakter igrača od kojih je Matjaž Kek napravio ono što je u nogometu Biblija – momčad! Momčad u kojoj će svatko pogledati suigraču u oči i jasno mu pokazati da je spreman poginuti za njegovu izgubljenu loptu… Kekova Rijeka! Zaboravih, Rijeka je bez poraza od »prošlog stoljeća«…
Rijeka je postala veliki klub i uhvatila osam koraka prednosti ispred Dinama kada se, po jasnim naputcima predsjednika Damira Miškovića, prestalo baviti kokodakanjem o sucima! Izgledali su smiješni, svi od reda, djeca u suzama nakon što im je netko ukrao igračku… Rijeka je u posljednje dvije utakmice na Rujevici klasičnim nokautom (2:0), riješila svoje suparnike (Osijek i Inter), odigravši protiv Zaprešićana sigurno najbolje poluvrijeme (prvo) proljetnog nastavka. Tri od četiri pogotka postignuta su iz kaznena udarca (Bezjak dvaput i Andrijašević), u oba susreta gosti su igrali s igračem manje… Suđenje je bilo – pošteno! Kazneni udarci su postojali, jedino je isključenje Ejupija bila – greška. Ipak, o »penalima« su davno svoje rekli Vujadin Boškov i Pieluigi Collina: »Jedanaesterac je kada ga sudac dosudi!«. Penali »za« uvijek su – čisti, problematični su redovito oni – »protiv«…. Sve je to folklor, rekao bi Matjaž Kek.
Rijeka je, uglavnom, igrama, rezultatima i ponašanjem, izborila poštovanje kod sudaca i onih koji ravnaju orkestrom »kanarinaca«. Natjerala sve da je shvate ozbiljno. Zbog onih šest bodova prednosti na kraju prošle kalendarske godine, a posebice sada kada je prednosti narasla kao kvasac na osam poena. Za očekivati je da »vanjske sile« neće odlučivati o Rijekinoj sudbini. Konkretnije, da joj neće oteti naslov. Naravno, sve je u rukama nogometaša Rijeke, kao uostalom i do sada. Stigli su na tri koraka (Lokomotiva, Hajduk, Slaven) do naslova prvaka! Tri pobjede, prije domaćeg susreta s Cibalijom i gostovanja u Maksimiru, nedostaju Riječanima do – snova.
Ne, ne bojte se, neće nogometaši Rijeke zaspati na lovorikama pohvala što stižu sa svih strana. Jednostavno se kod Keka to ne može dogoditi, jer inače Rijeka ne bi bila osam bodova ispred Dinama. Igrajući za svoje zadovoljstvo, bez ikakva inaćenja ni prema kome. U tome je snaga šampionske Rijeke koju pet godina gradi Damir Mišković. Na Pohorju je našao »slovenskog kipara«, Matjaža Keka, koji je Miškovićevu projektu udahnuo život. Nemoguće pretvorio u – realnost. S Miletićem, Matrljanom, Žganjerom, Maranzom, Ilićem, Krajačem, Ljepojevićem, Brkljačićem, Pavačićem i Gashijem…! I doktorom Dangubićem. Kao jokerom zovi. Ako se javi… Naravno, ništa ne bi bilo bez Ivana Mancea. Suci ga vole bez obzira na sva isključenja. Sve je folklor, kako bi rekao Kek. Činjenica je samo jedna – Rijeka je ove sezone razdrmala hrvatski nogomet. Pokazala da je sve moguće, i to da se nakon jedanaest sezona s prvog mjesta skine Dinamo. Nije još gotovo? Nije, ali tko još sumnja u takav ishod? Rijeka je dodatno ojačala kada je prestala gledati »maksimirske žirafe«, razmišljati samo o – sebi. Demonstrirajući snagu igre, kao najjaču i nepobjedivu kartu.
Ako ste ovih dana pratili zasjedanja Sabora i Vlade RH, nevjerojatni verbalni proljev, došli ste do zaključka da je hrvatski nogomet »festival koludrica« u odnosu na politički kupleraj kojemu smo svjedočili. Oni koji u nogometu zaista žele uživati moraju doći na Rujevicu, ali bojim se da je ulaznica sve manje za posljednje dvije utakmice (Hajduk i Cibalia). Rujevica se mora dograditi za desetak tisuća gledatelja, sve tribine moraju biti natkrivene. Kako? Miškovićev problem! Valjda je lakše naći nešto novca za Rujevicu nego osvojiti naslov prvaka. Jeftino je ono što se može kupiti za novac.
