KOPENHAGEN Nogometaši Rijeke četvrti put u klupskoj povijesti igrat će grupnu fazu Europske lige! Čudo se dogodilo u Kopenhagenu, Simon Rožman i 14 njegovih ratnika pobijedili su favoriziranog domaćina i donijeli europsku jesen na Rujevicu.

Bijeli su odigrali taktički sjajnu utakmicu i ispisali prekrasnu priču u maniri Hansa Christiana Andersena. S razlikom da se nije radilo o bajci, već o lekciji iz nogometne taktike, poglavlje “kako pobijediti favoriziranog suparnika”. Pisat će se o tome u klupskoj povijesti, jer Riječani su napravili možda i veće čudo od onog prije sedam godina u Stuttgartu.

S mladom momčadi, s limitiranim primanjima, s puno skepse kroz cijelu sezonu, ali Rijeka je odigrala utakmicu s potpisom svog trenera Simona Rožmana koji je ovom pobjedom utišao i one svoje najžešće kritičare i definitivno pokazao da može biti trener na duže staze.

Rijeka je morala odigrati savršenu utakmicu, bez greške u obrani i iskoristiti prilike koje su se ukazale u napadu, a igrači Simona Rožmana napravili su upravo to. Kompaktno i gusto, ali i s nadljudskom željom, koja ih je nosila da sačuvaju ono za što su krvavo radili. Trebao im je i poljubac sreće, istu mogu zaslužiti samo hrabri, a Rožman i njegova Rijeka bili su baš takvi. Zajedno su napadali i branili se, na kraju će i zajedno slaviti jedan od najvećih uspjeha u klupskoj povijesti.

Zapravo, pobjedu Rijeke najbolje oslikava pogodak za kojeg su se Andrijašević i Kulenović potukli s pet domaćih igrača i raskrčili put prekrasnoj riječkoj večeri u Kopenhagenu o kojoj će se još dugo govoriti.

Simon Rožman u najavi utakmice u Kopenhagenu govorio je da je sa svojim igračima napravio plan kako doći do rezultata, a već prve minute utakmice su pokazale da se očituje u strpljivoj pas igri koja je trebala biti oružje za zauzdati visoki pritisak domaćina. Rijeka nije došla igrati bunker i nabijati lopte na polovicu domaćina, iako je u nekim trenucima morala i tome priskočiti, već je još kad bi lopta kretala od Nevistića pokazivala intenciju da kroz pas igru osvaja prostor.

Sandro i Franko

Naravno, i domaćina se puno toga pitalo, agresivni Zeca i Stage, uz pomoć bočnih igrača, često su te napade prekidali negdje oko sredine igrališta, ali “bijeli” nisu odstupali od svoje ideje. Preduvjet da se ista održi bio je da ne bude pogrešaka u izlascima, a iako se poneki dogodio Rijeka do poluvremena nije kažnjena.

Trener Riječana s Andrijaševićem i Kulenovićem, koji su pokušavali natjerati braniče domaćina da što više vode igru, dobio je duel igru na sredini travnjaka, oni su bili ključne figure koje su morale zadržati loptu i pričekati da im se suigrači iz pozadine priključe što je u nekoliko situacija i prošlo, ali je nedostajao kvalitetniji pas ili ubačaj za još poneku opasnost više pred golom Kopenhagena.

Domaćin je u nekoliko navrata upravo to i napravio, ali obrana na čelu s Velkovskim i Nevistićem držala je visoku razinu koncentracije. Zapravo, jedina prava opasnost dogodila se u 5. minuti kada je Fischer izveo korner, Ankersen skočio najviše u ravnini prve vratnice, a dobro postavljeni Nevistić zaustavio loptu.

Da je defanzivni blok Rijeke bio pokretljiv i kompaktan sugerira i podatak da su domaćini brzo počeli tražiti dalekometne pokušaje, što je bila naznaka da domaćinu nestaje ideje.

A onda je strpljiva Rijeka u 20. minuti nagrađena za strpljenje i požrtvovnost, Andrijašević je na sredini dobio jedan duel, pa Kulenović ušao između dva igrača kako bi tu loptu vratio kapetanu “bijelih” koji je okomito napao zadnju liniju domaćina. Andrijašević je lažnjakom posjeo na travnjak Sigurdssona, Nelsson koji je dolazio u korekciju pao preko njega a Franko ostao oči u oči s domaćim vratarom. Odlučio se za lob udarac, lopta odsjela na gredi, pa se odbila u koljeno Ankersena koji je s dva, tri metra pogodio vlastitu mrežu – 0:1.

Koliko je Rijeka dobro radila taj defanzivni blok iz kojeg je tražila (polu)kontre ilustrira i podatak da su “bijeli” u prvih pola sata napravili deset prekršaja, a Kopenhagen samo jedan!

Impuls s klupe

Ipak, domaćin je pokazivao kvalitetu, Stage je glavom pucao pored gola, a Rijeka propustila otići na 0:2 kada je Lončar u 33. minuti nakon kornera Pavičića promašio njegov ubačaj na sedam, osam metara.

Prvi dio preslikao se i na nastavak, Rijeka je strpljivo čekala priliku za izlazak sa svoje polovice nakon osvojene lopte i pokušavala iskoristiti nešto više prostora koji se otvarao iza leđa domaće obrane. Kulenović (48′) i Andrijašević (50′) nakon dobrih individualnih akcija imali su dvije dobre situacije koje je domaći vratar zaustavio, Biel (53′), Ankersen (60′), Wind (63′) i Wilczek (72′, 73′) su prijetili na drugoj strani kao naznaka da će se kako utakmica odmiče taj njihov obruč pred Nevistićem sve više stiskati.

Rijeka je počela padati u igri i gubiti korak u duelima, Rožman reagirao uvođenjem Lepinjice umjesto Pavičića, onda i Escovala umjesto Kulenovića i sjajno prepoznao trenutak za “ubiti” utakmicu. Naravno, pritisak Kopenhagena nije mogao proći bez prilika, Wilczek je u 87. i 89. minuti imao situacije za izboriti produžetak, ali samo zato što je u 86. minuti jedan udarac Escovala sretno ostao između nogu domaćeg vratara.

Rijeka je do kraja utakmice odigrala “talijanski” uspješno krala vrijeme, otezala s izvođenjem, iznudila nekoliko prekršaja na suparničkoj polovici, obranila vodstvo iz 20. minute i počela maštati o europskim velikanima koji će uskoro doći na Rujevicu. Simon Rožman i njegovi igrači, praćeni cijelim klubom, to su definitivno i zaslužili.