Pod riječkom urom Orlanda Rivettija

Eruptirat će Rujevica, počinje lov na duplu krunu

Orlando Rivetti

arhiva NL

arhiva NL

»Najvažniji čovjek jedna ekipe, mogu kazati sada nakon umirovljenja je – trener«, tvrdi Miroslav Ćiro Blažević, na tvrdim trenerskim klupama 55 godina! Trener koji je iz Rijeke (1979. godine) krenuo u trenersku orbitu, preskočivši brončanu letvicu na mundijalu Francuska 98., oduševljen je slovenskim Michelangelom s Rujevice – Matjažom Kekom



Kao dijete želio sam psa, moji su bili siromašni, kupili su mi mrava, Woodyjeva je, mislim. Tako je bilo s navijačima Rijeke prije pet godina, do dolaska Damira Miškovića – šetali su mrava… Rijeka se, kako je Mišković obećao na ustoličenju (20. ožujka 2012.), bori za naslov prvaka. Preciznije rečeno, deset kola prije kraja HNL-a, brani prvo mjesto. Ima četiri boda više od aktualnog prvaka Dinama uoči sutrašnjeg međusobnog susreta na Rujevici. Stadiona na kojem nitko 19 mjeseci u 32 službene utakmice nije pobijedio (šest remija). Zagrepčanima je to posljednji vlak, Riječanima prilika za potvrdu vrijednosti i stavljanja hipoteke (plus 7!) na naslov prvaka. Na tragu predstava iz prvog dijela sezone, kada je Rijeka igrala najljepši i naubojitiji nogomet. Koktel maštovitosti za dušu i snaga ze srce. Nogometni »bijeli prašak«, čisti užitak.


»Najvažniji čovjek jedna ekipe, mogu kazati sada nakon umirovljenja je – trener«, tvrdi Miroslav Ćiro Blažević, na tvrdim trenerskim klupama 55 godina! Trener koji je iz Rijeke (1979. godine) krenuo u trenersku orbitu, preskočivši brončanu letvicu na mundijalu Francuska 98., oduševljen je slovenskim Michelangelom s Rujevice – Matjažom Kekom. Najprije kako je od Benka (njegova igrača u Varteksu), stvorio svjetsku klasu (ali i od Kramarića) pa sada uskrsnuo Andrijaševića. U Hajduku i Dinamu – slijepo crijevo. »Idealno je kada te se igrači plaše, a istodobno se vole…«, kazat će Ćiro. Jasno, današnji nogometaši u treneru ne traže oca ili brata koji će im gledati kroz prste, već strogog trenera kod kojega će napredovati.


»Vrijeđali su me u Zagrebu, mehaničar Boris iz Matulja poručio mi je da mu ne dovozim auto na servis nakon izjave da bih volio da Rijeke bude prvak, ali kako me strah da će to biti Dinamo. Ne, ne ništa, ni gazda hrvatskog nogometa već 20 godina, Zdravko Mamić, ne može zaustaviti Rijeku na putu do naslova. Nakon onog izmišljenog penala za Dinamo u Vinkovcima u sudačkom vremenu. Politika je tada trebala reagirati, ali… Odradila je to javnost. Rijeka je u Vinkovcima pokazala da je bolja momčad, ima igru… Ima igrače i trenera. U međusobnim odnosima jedni i drugi pružit će maksimum, a onda odlučuje – kvaliteta. Rijekina! U Andrijaševiću Rijeka ima – Modrićeve lopte, rekao je Ćiro, uvjeren da Rijeka ima sve, od momčadi, trenera, predsjednika do – fenomenalne atmosfere, da na kraju osvoji – dvostruku krunu.




Ne, ne bojte se, Rijeka kod Keka neće zaspati na lovorikama slatkih riječi. »Nema šansi, rekao bi riječki strateg s maskom strogoće na licu. Skinut će je tek u Maksimiru 27. svibnja. U posljednjom kolu. Jer, prvenstvo nije utrka na sto metara, već maraton sa 36 stanica. Nakon subotnje utakmice još je devet kola, cijeli jedan krug, jamačno će danas na službenoj presici ponuditi svoju viziju Kek. Sretan i uzbuđen što je njegova momčad došla u situaciju boriti se za naslov prvaka, što je na noge digla cijelu riječku regiju, svojom igrom osvojila simpatije cijele Hrvatske. Ako hoćete, izazvala i ljubomoru… Pljesan duše. Rijeka teče i nosi sve pred sobom s pjesmom na ustima.


Budući da sam dan ranije došao na službenu press konferenciju najave utammice s Dinamom, koja je rasporedu danas (bez mene), imam pitanje za Matjaža Keka:


Koja je razlika u pripremi, psihološkoj i taktičkoj, utakmice, u odnosu na onu iz devetog kola kada ste pobijedili Dinamo 5:2 u najboljoj utakmici sezone, a nakon lavine kritike poslije remija u Vinkovcima. Sada je u Vinkovcima sve bila – šetnja… A Dinamo prokleto opasan, zmija u gustoj travi. Ambicije Rijeke narasle su kao kvasac. Za što ste krivi vi i igrači?


U trijumfu slava i zasluge igračima, u porazima giljotina odgovornosti treneru.


Sudi Mario Zebec, hrvatski Collina, mladi krojitelj pravde koji ne dozvoljava da se zeleni travnjak pretvori u kokošinjac na kojem bi svi kokodakali, dijelili svoju pravdu. Igračima je igrati… Nešto o tome znaju Riječani (Kek, Mance, Matrljan, Ljepojević…), a koga je gdje i kada zakinuo svojim greškama, manje je važno. U subotu svatko želi biti najbolji! I sudac Zebec, jer tek su mu 34 godine.