RIJEKA Najlošiji mogući scenarij dogodio se nogometašima Rijeke na prijelazu iz treće u završnu četvrtinu prvenstva, dva gostujuća poraza od Hrvatskog dragovoljca (2:1) i Gorice (1:0) potpuno su razgolila probleme momčadi i jasno otvorila pitanje je li ova garnitura Bijelih za velike stvari ili nije. Nešto slično dogodilo se Riječanima krajem prošle godine, kad su bili u prilici u četiri domaće utakmice preuzeti vrh ljestvice, no planove su im pokvarili Hajduk (2:3) i opet Gorica (1:2).

Rijeka je ove sezone, osim po napadačkom nogometu i igri za gol više, posebno prepoznatljiva bila po pravovremenim reakcijama nakon poraza. Redovito se dizala nakon posrtaja, no sada nije smogla snage za takvo nešto i prvi put ove sezone spojila dva poraza u nizu. Dva poraza s dva autogola i činjenica da je momčad potpuno zakazala protiv Dragovoljca, svoje ispostave u Kranjčevićevoj ulici, bili su svojevrstan riječki »pucanj« u vlastita koljena. Bijeli su sami sebi nanijeli jako puno štete…

Nepredvidljivost

Unatoč svemu Rijeka je osam kola prije kraja i dalje u solidnoj poziciji, ali s obzirom na posljednja izdanja njezina borba za prvaka u potpunosti je nepredvidljiva. Ključ uspjeha krije se možda u domaćim derbijima s Dinamom, Osijekom i Hajdukom, no Rujevica zasad nije bila velika prednost u derbijima, momčad Gorana Tomića u njima nije ostvarila niti jednu pobjedu (Rijeka – Hajduk 2:3, Rijeka – Dinamo 3:3, Rijeka – Osijek 0:0), osvojivši samo dva boda. U sudarima s izravnim konkurentima iz vrha Bijeli najbolje stoje protiv Hajduka kojem su uzeli šest, a prepustili tri boda, dva su boda osvojili protiv Dinama koji ih je otkinuo pet, a Osijeku samo jedan uz šest na strani momčadi Nenada Bjelice.

Ono što je posebno zanimljivo je činjenica da je Rijeka, unatoč posljednjim posrtajima po formi, u posljednjih pet kola druga momčad HNL-a iza Osijeka koji je osvojio 11 bodova. Bijeli su ih osvojili devet, a Hajduk, Dinamo i Lokomotiva osam. Rijeka je po domaćem učinku također druga momčad lige iza Osijeka, ali je pala po onom gostujućem na četvrto mjesto.

Gledajući kroz povijest, u deset godina Miškovićeve ere Rijeka je samo prošle godine osam kola prije prvenstva bila četvrta, dok je u sezoni 2012./13. bila peta s 53 boda, ali u konačnici završila treća iza Dinama (77) i Lokomotive (57). Prošle sezone u ovo vrijeme Bijeli su bili četvrti s četiri boda zaostatka iza Gorice, no u konačnici, baš u posljednjem kolu, uspjeli su ih pobjedom preskočiti i vizirati Europu.

Brojni izostanci

Rijeka je znala iskoristiti završnice i u sezoni 2017./18. kad se s trećeg probila na kraju na drugo mjesto, dok je četiri sezone prije toga osam kola prije kraja konstantno bila druga i završavala druga iza Dinama.

Cijelu aktualnu situaciju možda je najbolje detektirao sam trener Tomić, rekavši da ova momčad može svakog pobijediti kad je kompletna i u pravom zanosu, ali i od svakog izgubiti ako je prorede izostanci i zakaže u pristupu. Tomiću su u posljednja dva kola ozljede bitno poremetile balans u igri i koncepciju, posebno ona Solana jer Rijeka nema pravu zamjenu za njega na osjetljivoj poziciji desnog beka. Na sve su se nadovezale ozljede Pavičića i Smolčića te Obregona, koji neće tako brzo na travnjak, dok je situacija s Vučkićem ipak nešto obećavajuća.

Rijeka je pred Istru 1961 ostala i bez dvaju važnih igrača, Gnezde Čerina i Ampema zbog žutih kartona, što je Tomiću donijelo dodatne glavobolje uoči gostovanja u Puli gdje momčad mora jurišati na tri boda želi li do kraja ostati konkurentna za vrh. Sve u svemu, rijeka problema za Bijele na Rujevici. Nešto se nije očekivalo još ne tako davno kada se momčad iskazala u pravom izdanju i vizirala finale Kupa.