RIJEKA  Nogometaši Rijeke vratili su se na Rujevicu u poslijepodnevnim satima četvrtka poslije (ne)prospavane noći u Osijeku gdje su dan ranije doživjeli treći uzastopni poraz. Riječani su, dakle, imali sasvim dovoljno vremena potražiti uzroke krize koja značajno utječe na položaj na ljestvici i ozračje uoči nedjeljnog derbija s Dinamom.

– Stalno vrtim film u glavi, ali… Držao ja to u sebi ili pričao, isto mi je – kaže Franko Andrijašević, koji nije tip koji bi bježao od problema i skrivao se u kriznim situacijama.

– Pričali smo puno putem iz Osijeka prema Rijeci, ali još ćemo. Ne znam što bih rekao, što se kaže, svi smo u istoj kašeti. Pokušavamo naći razloge zbog čega nam se događa to što se događa. Jednostavno, ne ide nas, neće nas, a čini mi se da nam nedostaje jako malo. Takvo je razdoblje, možda jednostavno svatko ponaosob mora krenuti od sebe i izvući maksimum da bi se nešto preokrenulo u našu korist. Ja uvijek polazim od sebe i nastojim nastaviti raditi sve što je u mojoj moći da bi se to počelo vraćati u utakmicama. Ne znam kako bih to drukčije objasnio.

Pristup u Gradskom vrtu nije bio problem, Riječani su otvorili utakmicu sasvim solidno, ostavili dobar dojam, ali što to vrijedi kada se igra u nastavku susreta još jednom neobjašnjivo raspala.

Želja i htijenje

– Start je u Osijeku opet bio dobar, znali smo da ćemo biti dočekani na nož zbog svega što se događalo u našoj međusobnoj kup-utakmici. Dakle, utakmicu smo otvorili sasvim solidno, počeli stvarati prilike, ali… Udarac u blok pa preko gola, onda ona moja situacija… Stoput sam prošao tu snimku. Igrač iza mene dva metra, baci se i vršcima prstiju dotakne loptu i izbije u korner. Da je stotinku kasnije uklizao, lopta ide Gorgonu koji zabija na prazan gol. To su te sitnice koje se okreću kako ne treba, iako… Ne mogu reći da pobjeda Osijeka nije zaslužena, taman posla. Opet, imali smo plan u drugom poluvremenu, računamo držat ćemo ga se petnaest, dvadeset minuta i onda primimo gol u situaciji kad nas je više u obrani od protivnika. I sve padne u vodu.

Andrijašević je dovoljno dugo u nogometu da ne bi prepoznao situaciju u kojoj se trenutačno nalazi riječka momčad i, shodno tome, osjetio da je panika najpogubnija.

– Moramo pronaći rješenja, ne smijemo padati. Do kraja prvenstva ostale su četiri utakmice, čeka nas i finale Kupa. Meni osobno nikad nije bilo teže, čak i poslije one prve negativne serije od tri poraza za redom ove sezone nije mi bilo teško kao sad. Jer… Lokomotivu smo trebali pobijediti, a onda ova tri poraza za redom… U svim tim utakmicama smo trebali povesti, u nekima čak i 2:0. Naravno da bi se u tom slučaju igrale sasvim drukčije utakmice. A što se nama dogodi? Sve tri utakmice okrenu se u korist protivnika i ne uhvatimo ni bod. To je najžalosnije od svega.

Trener »bijelih« Simon Rožman u rezultatskoj krizi ne progovara o krizi igre i ništa ne zamjera igračima koji su (pre)daleko od optimalne forme da bi izjave o maksimumu koji pružaju na terenu bile opravdane.

– Želja i htijenje su prisutni, nitko ne može reći da ne želimo i da nemamo motiva. Trener to vidi i sve pokušava okrenuti na pozitivu, jer vidi da dajemo sve od sebe. Znam da se mnogima može činiti da smo u nokdaunu, ali ja u svemu tome ipak vidim neku pozitivu. Brzo se igra nova utakmica, moramo se vratiti pozitivnim mislima, bilo bi lijepo kada bismo protiv Dinama konačno upisali pobjedu, razbili blokadu, dobili na samopouzdanju i vratili se na razinu koju zaslužujemo. Iako to posljednji rezultati ne govore, nije sve tako crno kako se čini.

Izvući maksimum

Tim više što u Rijeci još uvijek igraju isti igrači koji su u razdoblju prije pandemije koronavirusa bili momčad u zamahu koja ima glavu i rep. Što se to u pauzi dogodilo s Rijekom?

– Ja prvi ne volim razloge ove krize tražiti u dugotrajnoj pauzi, jer je svima bilo isto. Možda su u pitanju sitnice, možda bi sve bilo drukčije kada bismo mi poveli i stekli rezultatsku prednost. Koliko god svi mi htjeli da bude bolje, to ne ispada tako. Evo, vraćam film utakmice u Osijeku i odmah mi se u želucu stvara loš osjećaj. Međutim, moramo biti pozitivni, jer znam da ova momčad vrijedi puno više od trenutačnih rezultata. Uostalom, pokazali smo to prije korone kada smo zasluženo držali drugu poziciju na ljestvici. Jednostavno, moramo nastaviti vjerovati u ono što radimo, druge nema. Nekad sve ide lagano, nekad pobijediš utakmicu kada ne ideš sto posto, a postoje i razdoblja kada ideš 120 posto, a neće te. Zato moramo još više dodati gas, izvući maksimum. Čeka nas vrhunac sezone u finalu Kupa protiv Lokomotive, puno bi nam značilo osvojiti trofej. Ništa još nije gotovo niti izgubljeno.

S psihološkog stajališta, pred igračima Rijeke najlakša je utakmica. Derbiji s Dinamom ne zahtijevaju posebnu pripremu.

– Znamo mi uvijek za što se borimo i koji su nam ciljevi. Iza nas su tri poraza, ali za prolivenim mlijekom ne treba plakati, pred nama je utakmica s Dinamom koja je bitna kao i sve ostale. Činjenica da na Rujevicu dolazi prvak sigurno će u nama probuditi još veću želju i motiv. Samo da nas više krene, da iz prve šanse zabijemo gol. U tom slučaju bismo se u igri sasvim drukčije osjećali. Protiv Dinama je puno važnije da budemo posloženi psihički, nego taktički – zaključio je Andrijašević.