RIJEKA  Goran Tomić, trener Rijeke, posljednjih je dana bio pomalo razočaran što zbog viroza i sitnih ozljeda na okupu nema pola momčadi, da bi na koncu i sam »zalegao« u hotelskoj sobi. Kormilar Bijelih ima povišenu tjelesnu temperaturu i upitno je hoće li danas voditi momčad u srazu s Goricom. Upitno je i koji će od igrača, koji su proteklih dana vodili borbu s virusima, istrčati na travnjak. Prije svega tu se misli na Pavičića, Tomečaka, Libera, Vuka i Obregona, koji nisu proveli još niti minutu na travnjaku u pripremnim utakmicama. Ali i na Smolčića, čiji je transfer u Frankfurt u fazi pregovora i finaliziranja, kako tvrde u klubu.

A to je uvijek zabrinjavajuće i prije svega frustrirajuće za svakog trenera, bez obzira na to što je u slučaju Tomečaka i Pavičića ipak riječ o provjerenoj kvaliteti. Dvojac je to koji predstavlja standarnu osovinu u udarnoj postavi polusezone i na kojeg se, kad je potpuno spreman, uvijek najozbiljnije računa u ogledima kao što je derbi uvertire nastavka prvenstva s Dinamom u Maksimiru. U posljednjoj utakmici s Bravom iz konkurencije su ispali i Krešić i Vučkić i dodatno naborali čelo Tomića, no zaigrao je Velkovski.

Sustavi i prinove

Dosadašnje dvije utakmice s Domžalama (2:3) i Bravom (3:0) pokazala su dva lica Bijelih. U prvom ogledu momčad je bila poprilično suzdržana i neopasna, u drugom u potpunosti limitirala protivnika i zaslužila visoku ocjenu po pitanju kompaktnosti, idejnih rješenja i realizacije. U oba ogleda igrala su po 22 igrača, a Tomić je očekivano forsirao dva sustava s trojicom braniča i četvoricom igrača u posljednjoj liniji. Na vratima nema nikakvih problema, tu se se izmjenjivali Labrović, Prskalo i Zlomislić s tim da je šibenska prinova branila najviše, točnije 90 minuta u dvije utakmice.

Najviše rošada bilo je u obrani, uz izostanke, na Tomića su na njih prisilili i dolasci novih igrača. Rijeka je u prvoj utakmici igrala s četiri igrača u zadnjoj liniji Brautom, Krešićem, Galovićem i Merkulovim, koje su zamijenili Dujmović, Djibrilla, Čestić i Vukčević. U oba poluvremena, posebice u drugom, bilo je dosta »propuha« u riječkoj obrani. U drugoj utakmici Tomić se odlučio za eksperiment, na travnjak je u početnoj postavi poslao tri braniča. Među njima i Lepinjicu koji je preuzeo ulogu libera, s Čestićem desno i Galovićem na lijevoj strani. Braut i Vukčević igrali su na bokovima, Ampem, Gnezda Čerin i Selahi u vezi, a Murić i Drmić u napadu. I Rijeka je jako dobro izgledala prvo poluvrijeme. U nastavku susreta užu obranu sačinjavali su Čestić, Velkovski i Galović, a Lepinjica je preselio u defenzivu veze. I tada je sve izgledalo toliko dobro da Slovenci nisu stvorili niti jednu ozbiljniju šansu. A da je Abass realizirao udarac s »bijele točke« i da je sviran još jedan jedanaesterac za Bijele, gosti su mogli rezultatski stradati još uvjerljivije.

Pokazalo se da Rijeka i bez »pola momčadi« ima zanimljiv i kvalitetan ostatak rostera i da će konkurencija biti itekako zaoštrena. Braut se ozbiljno nameće na desnoj strani, a od prinova tu je u prvom planu Čestić, kojem očekivano treba još mala prilagodba. Ali koji je svakako onaj koji kuca na vrata udarne postave. Dalmatinske prinove Dujmović i Kukoč zanimljivi su i mladi igrači. Ono što se u kratkom vremenu može vidjeti, krasi ih mirnoća i preciznost u pasu, ali i solidno postavljanje u mozaiku momčadi koja je u Umagu tek prvi put igrala zajedno. Njima treba pridodati Djibrillu, koji je dobio 30 minuta u prvoj i 15 u drugoj utakmici. Zasad plijeni visinom, jednostavnim odigravanjima, ali tek se treba pokazati na pravim iskušenjima. Ukuse struke sigurno sve više zadovoljava i Simčić, izdanak juniorske škole, igrač koji je u ofenzivi veze skrenio pozornost, prije svega motoričnošću. Na lijevom boku šansu sve više dobiva Merkulov, ali dojam je da je Vukčević zasad još uvijek u popriličnoj prednosti nad ruskom prinovom.

Murić prvo ime

O ostatku momčadi uglavom se već sve zna. Napad i ofenziva dali su na polusezoni Rijeku posebnu prepoznatljivost s 41. postignutim golom. Kao i lepršavošću i okomitošću. Prvo ime pripremnih utakmica je Murić, što niti ne čudi. Postigao je dva majstorska pogotka i po tko zna koji put pokazao da je igrač poteza, klasa koja donosi važnu prevagu i daje poseban impuls momčadi. Murić je ove zime u izlogu (Dinamo, Sungapur) i pod posebnim povećalom. Ne treba posebno govoriti koliko bi Bijeli izgubili njegovim eventualnim odlaskom.

Gnezda Čerin i sve bolji Selahi znane su vrijednosti na mjestima zadnjih veznih igrača, a vižljasti Ampem na lijevom boku i krilu kojeg dobro može zamijeniti i brzonogi Bušnja. S druge strane ovog proljeća više se očekuje od Vučkića, a poglavito od Abassa, koji je poprilično pao u drugi plan. O Drmiću ne treba trošiti riječi…

Riječane čeka još deset dana do Maksimira i poprilično teškog rasporeda, ali utemeljenog optimizma ne nedostaje. Bijeli imaju jako dobre temelje, dobra je i atmosfera, a Tomić prije svega priželjkuje još povratak prepoznatljive energije i važnih igrača s kojima bi opet iznenadio Modre u njihovom dvorištu. Dosta toga u ovom trenutku diktiraju i brojni izostanci. Ali kako kaže Tomić, bolje da se lošije stvari i porazi događaju sada nego kasnije…