S punim pravom možemo osvajanje naslova hrvatskog prvaka koji je »Rijeka« ostvarila 21. svibnja 2017. godine nazvati – povijesnim. Ali ne samo zbog toga što to vama u Rijeci znači, to je svojevrsna definitivna osveta Matjaža Keka za sve ono što je nama, »Mariboru« i vama »Rijeci« nanosio »Dinamo« kroz vrijeme.

Kek je osvetio vašu 1999., ali i svoju mariborsku epizodu kad je 2003. godine kao trener »Maribora« bio tako blizu izbacivanja hrvatskog prvaka iz prednatjecanja Lige prvaka. U Mariboru je bilo 1:1, u Zagrebu smo poveli, ali je na kraju bilo 2:1 za Dinamo.

Da, Matjaž Kek je s vašeg i našeg kluba konačno skinuo ta »prokletstva«, tako da o njemu možemo dijeliti slično razmišljanje – prepričao nam je svoja razmišljanja o ulozi Matjaža Keka na promjene u hrvatskom nogometu Borut Planinšič, mlađi, iskusni novinar mariborske »Večeri«, jedan od najboljih poznavatelja mariborskog i slovenskog nogometa, osoba u čijoj memoriji kao da stanuje »google«.

Ugodno mariborsko jutro. U svakom smislu. Po umjerenoj količini sunca, primjerenoj temperaturi zraka, ali još i više zbog ozračja u kojem smo se našli u glavnom gradu Štajerske: Matjaž Kek je neprijeporni heroj Rijeke i njezine najšire regije. Kako je njegov hrvatski uspjeh doživio rodni mu Maribor?

– Jako dobro – bio je složan novinarski kvartet »Večeri« koji su osim Planinšiča činili još i Aleš Mišič, Aljoša Stojič te Marko Kovačevič, koji je i izvještavao s povijesne utakmice »Rijeke«. Maribor je sigurno ponosan na njega, ponosan je posebno zbog toga što se Hrvatsku smatra jakom nogometnom zemljom, zato što je uspio nadjačati moćni Dinamo, složili su se što je uostalom i pokazivala naslovnica »Večeri« od ponedjeljka, cijela posvećena »Rijeci« i Keku.

Foto Silvano Ježina

Veliki emotivac

– Maribor danas neosporno voli Keka, ali njih su dvoje kroz vrijeme imali promjenjivi odnos. Neprijeporno je da je Matjaž bio jako dobar i ozbiljan obrambeni nogometaš. Kako u »Mariboru«, tako i u austrijskom GAK-u. Ono što najbolje pokazuje o kakvoj se kvaliteti radi su izjava i ocjena legendarnog Ivana Đalme Markovića, koji je gledao jednu od utakmica »Maribora« kad je u za nogometaše vrlo poznoj dobi Matjaž završavao karijeru: nije dobro kad je u klubu daleko najbolji – najstariji igrač – sjeća se Borut kraja Kekove karijere 1999. godine. Bilo mu je tada 38 godina. A počeo je vrlo mlad.

Kek u igračkim danima / Foto VEČER

– E tu se ja moram uključiti – krenuo je Stojič. – Mi smo vam, naime, išli u istu, Pedagošku školu, danas je to III. gimnazija. On je bio u četvrtom, ja tek u prvom razredu. Igralo se školsko malonogometno prvenstvo, a iako je on već bio afirmirani nogometaš, njegov je razred izgubio u ranoj fazi natjecanja. A znate što je on napravio – počeo je plakati! Zamislite, profesionalac, a tako mu je bilo stalo i do školskih nastupa! Odgovoran je on, silno odgovoran, stalno to pokazuje, a ma koliko bio suzdržan i »zatvoren« ta epizoda iz srednje škole pokazuje kako je i veliki emotivac – prisjeća se Stojič.

Maribor je i silno temperamentan grad. Voli pokazivati emocije, strasti. Posebno kad su nogometne predstave u pitanju. A to ne mora biti uvijek baš ugodno.

– Kek vam je u svom mariborskom trenerskom odrastanju s publikom stalno imao odnos toplo-hladno. Red uspjeha, red neuspjeha. Pa je jednako tako reagirala i navijačka sredina. Nikad neću zaboraviti zadnje kolo prvenstva 2003. godine. Kek je tek preuzeo »Maribor«, a vama također poznati trener Marijan Pušnik je s »Celjem« koje je trenirao dolazio u »Ljudski vrt« po titulu. Do 86. minute »Celje« je vodilo i bilo prvak Slovenije. A onda je »Maribor« u dvije minute dao dva gola! Pušnik je čak, a da to nitko nije primijetio u u igralištu imao 12 igrača: ozlijeđeni se izvukao s terena, Pušnik ubacuje novog, ali se za nekoliko desetaka sekundi i ozlijeđeni vraća u igru! Neviđeno! Cijeli stadion zviždi, Kek maše rukama, suci šute. Unatoč svemu, Maribor postaje prvakom, tako da je Kek odmah na početku trenerske karijere postao prvakom Slovenije. I tad su ga slavili.

Foto Večer

Ali nije uvijek bilo tako, a naše »Viole« znaju biti brutalne kad ne ide. Slično bi se u Kekovom slučaju moglo primijeniti i kad je slovenska reprezentacija u pitanju. Doveo ju je do »vrata raja« u Južnoj Africi, no kasnije se sve okrenulo. Znao je da odlazi jer Slovenija je izgubila šansu za plasman na Euro, ali je zato u zadnjoj, za Sloveniju nebitnoj utakmici, došao do – povijesnog rezultata. Pobjedom od 1:0, čudesnim golom Vršiča s 40 metara, prvi smo put svladali neku reprezentaciju s ex Yu prostora! To vam je Kek – zadrti profesionalac, sportski vitez i kad je rezultat za njegovu ekipu posve nebitan – zaključuju Stojič i Planišič ml.

Foto Silvano Ježina

Idemo u Rijeku!

A Kek je, kako ga danas slavi i Maribor, i osoba široke kulture. Voli glazbu, posebno jazz, a o njegovom javnom »puštanju muzike« pisalo je već niz medija.

– Ma koliko svim svojim bićem bio predan nogometu, Matjaž je otvoren i za nova iskustva. Budući da sam ja dio tima koji osmišljava rad mariborskog Narodnog doma, odnosno kulturnog centra koji predstavlja, imao sam s njime nemalo susreta i kad su kultura i umjetnost u pitanju. Dakako, uvažavajući i njegove velike sportske zasluge za afirmaciju Maribora i Slovenije, ali i otvorenost prema kulturi, svojedobno smo mu uručili i doživotnu počasnu ulaznicu za sva događanja u našoj ustanovi – pojašnjava nam Boris Črnič – voditelj PR službe Narodnog doma.

Odmičemo se od Ulice slovenske osamosvojitve, prolazimo centrom. Lijep, ugodan grad. Mnogo mladih, brojne terase, pristupačne cijene. Cilj nam je »Ljudski vrt«. Obnovljeni stadion kapaciteta 12.500 mjesta, arena koja je bila poprištem najzanimljivijih i najtemperamentnijih utakmica reprezentacije Slovenije. Danas nacionalna vrsta, voljom nogometne birokracije, opet igra u Ljubljani. Nema u Sloveniji Keka i njegovog utjecaja, kao ni logične želje da reprezentacija igra pred onom publikom koja stvara najbolju atmosferu. Izgleda nogometne su birokrate svugdje iste – pa i naša po tom pitanju forsira tužni Maksimir. Koji u subotu zahvaljujući »Rijeci« bio i rijetko veseo.

– U 87. minuti koja je za »Armadu« tako značajna rekao sam – Melita, pakiraj djecu, idemo u Rijeku! Nisam naprosto više mogao izdržati. Sjajna atmosfera i Matjaž Kek zvali su u Rijeku. Uostalom, jako je to meni dragi grad, puno prijatelja imam u njemu, svi smo mi krajem osamdesetih u cijeloj današnjoj regiji tada slagali mozaik zvani navijačka nogometna scena. Ja sam ’74. godište, većina nas iz tog vremena je te dobi. Jako smo dobri prijatelji i s Nikicom Manceom, a njegovim venama sasvim sigurno teče »Armadina« plavo-bijela boja – ponosno nam je istaknuo Roman Križnjak – karizmatični osnivač »Viola«, navijačke skupine NK »Maribor« nastale 1989. godine. S njime smo dogovorili sastanak na južnom ulazu u »Ljudski vrt«. Zanimljivi grafiti i dopadljivi kolorizam, tribina je to na kojoj navijaju »Viole«.

Foto Silvano Ježina

Ponosni na Mateja

– Naravno, dobri smo s Matjažem, često odlazimo u Rijeku na utakmice, a prošle smo nedjelje dijelili vašu sreću. Iako ja uvijek pokazujem svoju pripadnost, jer tetovaže je uostalom nemoguće sakriti, nisam imao nikakvih problema. Ma znate, navijačka scena, ona prava, ima međusobno razumijevanje, ima svoj kodeks tako da smo u centru Rijeke uživali u slavlju. I to svi – supruga Melita, sin Matic i naša mala Izabela – ponosan je Križnjak.

– Vratimo se Mateju, našem Mariborčaninu, vašem heroju. Jako smo ponosni zbog tog uspjeha, još i više jer ste tako osvetili silnu nepravdu iz 1999. godine, a moram vam priznati da mi je osobno drago što ste tako prekinuli i »Dinamovu« dominaciju. Matjaž je vrhunski stručnjak, želimo mu još mnogo uspjeha – istaknuo nam je Križnjak koji je i danas veliki autoritet na navijačkoj sceni šire regije, osoba koju se uvijek pita kad je organizacija »Viola« u pitanju.

A da je Maribor uistinu punokrvni nogometni grad zorno pokazuje i vrhunski fan shop koji se nalazi na transverzali između »Ljudskog vrta« i središta grada. Istina, dodatnu mu efikasnost daju boje »Maribora« koje bi se vjerojatno uočile da ih i s Mjeseca promatrate. Obilje proizvoda, od majica namijenjenih djeci u pelenama pa sve do karakterističnih, licenciranih dresova. Popularni šalovi imaju cijenu od 100 kuna, no ima tu još neobičnosti – u sklopu shopa je i frizerski salon.

– Imamo svega što je vezano uz »Maribor«, naš omiljeni nogometni klub. A kad si nabavite svu garderobu, u našem salonu vam možemo na kosi nacrtati i neke od željnih amblema – pojasnila nam je simpatična Urška Letinger.

Cijena spreja i farbanja kose u »violičasto« nije skupa – svega 15 kuna.

Foto Silvano Ježina

Ponos Maribora

Vratili smo se u »bazu«. Plesna škola Pingi i njezin kafe Ups mjesto su na kojem najčešće borave mariborski novinari iz tiskanih medija.

– I onda, zadovoljni? Bilo je to pitanje upućeno od strane našeg domaćina – Boruta Planinšiča mlađeg, ma koliko je i on, mlađi dakle, već duže od dvadeset godina u sportskom novinarstvu.

– I više od toga. Utemeljitelj »Viola« Križnjak bio je taman karika koja je upotpunila priču kako o Keku, tako i o mariborskoj strasti prema najvažnijoj »sporednoj« stvari na svijetu. Ali Borute, moramo te još nešto pitati. Budući da je »Rijeka« prvak Hrvatske, »Maribor« je zahvaljujući svojim višegodišnjim postignućima na europskoj sceni u statusu nositelja u ždrijebu za skupine Lige prvaka. To znači da se u prednatjecanju možemo susresti?

– Misliš…. teško, mala je vjerojatnost – naglasio je Planinšič pa – zastao.

– Mada, dobro i govoriš, mala je bila i vjerojatnost igrati protiv »Dinama« pa nas je to dvaput zadesilo, jednom i kad je Kek bio na čelu »Maribora« – skoro je filozofski promišljao Borut.

– Ako do toga dođe, i »Rijeka« prođe, kakav će biti odnos Maribora prema Keku, hoće li imati problema u svom rodnom gradu?

– Ma ni slučajno! Maribor je danas ponosan na Keka, a s obzirom na naš karakter, dobit će pljesak na otvorenoj sceni i želju za dobrim uspjehom u daljnjem natjecanju. Nije Maribor problematičan za goste, jer Kek će u toj situaciji biti gost, Maribor je problematičan za – Mariborčane – zaključio je naš razgovor Borut Planinšič ml. A nama je sve to zazvučalo – tako poznato. Biti prorokom u svom selu ipak je najteže zanimanje.